Ucijepljeni u Krista

Vjerujem da je itekako poznato, barem nama u dolini Neretve, što bi to bilo kalemljenje ili cijepljenje biljaka. Ako netko slučajno ne zna dobro je napomenuti da je kalemljenje ili cijepljenje voća način oplemenjivanja raznih sorti biljaka. Radi se o razmnožavanju biljaka na način da se prenose istovjetne osobine plemke na drugu biljku. Biljka koja prima kalem zove se podloga.

Evanđelje nam predstavlja Isusa tijekom Posljednje večere, u trenutku u kojem zna da je smrt već blizu. Došao je njegov “čas”. Posljednji je put sa svojim učenicima te im želi duboko u srce utisnuti temeljnu istinu: i kada više ne bude fizički među njima, oni će i dalje moći ostati ujedinjeni s njim na nov način, i tako donositi mnogo roda.

Sjedinjeni s Isusom

Svi mi možemo biti sjedinjeni s Isusom na nov način. Ako pojedinac, naprotiv, izgubi to zajedništvo s njim, postaje besplodan, štoviše, štetan za zajednicu. Da bi izrazio tu stvarnost, taj novi način sjedinjenosti s Njim, Isus koristi sliku trsa i lozâ i kaže: “Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze”. Tom nas slikom uči kako ostati u njemu, biti sjedinjeni s njim, premda on nije fizički prisutan. Isus je trs, i preko njega – poput soka u drvetu – na loze se prenosi ljubav samog Boga, Duh Sveti. Dakle, mi smo loze i tom prispodobom Isus nam želi pomoći shvatiti koliko je važno ostati ujedinjeni s njim. Loze nisu samodostatne, nego ovise upotpunosti o trsu, u kojem je izvor njihova života. To vrijedi i za nas kršćane. Ucijepljeni krštenjem u Krista, dobili smo od njega besplatni dar novoga života; i možemo ostati u životnom zajedništvu s Kristom. Moramo sačuvati vjernost krštenju i rasti u prijateljstvu s Gospodinom molitvom, slušanjem i poslušnošću njegovoj riječi – čitati Evanđelje -, sudjelovanjem u sakramentima, osobito u euharistiji i pomirenju.

Ako je tko prisno povezan s Isusom, uživa darova Duha Svetoga i tada čini mnogo dobra bližnjemu i društvu, tada je ta osoba kršćanin. Iz tih se stavova, zapravo, prepoznaje je li tko pravi kršćanin, kao što se stablo poznaje po plodovima. Plodovi toga dubokog sjedinjenja s Isusom su čudesni: cijela naša osoba biva preobražena milošću Duha: duša, um, volja, osjećaji, pa čak i tijelo, jer mi smo jedinstvo duha i tijela. Dobivamo novi način postojanja, Kristov život postaje naš: možemo razmišljati poput njega, djelovati poput njega, promatrati svijet i stvari Isusovim očima. Kao posljedica toga, možemo ljubiti našu braću, počevši od najsiromašnijih i onih koji najviše trpe, kao što je On činio, i ljubiti ih svojim srcem i donositi tako u svijet plodove dobrote, ljubavi i mira.

Napisao: don Miroslav Rubić