Tri u jedan

„Jednom prilikom dok je šetao uz more, sv. Augustin je razmišljao o najvećoj istini kršćanske vjere – Presvetome Trojstvu. ‘Kako to’, pitao se, ‘Trojica, a opet Jedan, Jedan, a opet Trojica!’”

“Tako hodajući, susreo je jednoga dječaka koji je, tik uz more, iskopao jednu rupicu i s još manjom školjkicom pokušavao preliti veliko more u malu rupu. Augustin, pomalo iznenađen, upita: ‘Što to radiš?’, a dječak će: ‘Prelijevam more u ovu rupu’. Iznenađen njegovim odgovorom, Augustin ponovno upita: ‘Kako misliš tako veliko more preliti u tako malu rupu i k tomu još s tom školjkicom?’ Dječak odlučno postavi protupitanje: ‘A, o čemu ti sada razmišljaš?’ Augustin odgovori: ‘O Presvetome Trojstvu!’ – ‘Prije ću ja’, na to će dječak, ‘preliti ovo veliko more u ovu malu rupu, nego što ćeš ti shvatiti to o čemu razmišljaš!’“

Presveto Trojstvo

Na svetkovinu Presvetog Trojstva, koju slavimo ove nedjelje, Evanđelje svetog Ivana donosi nam ulomak iz oproštajnog govora, koji je Isus izgovorio prije svoje muke. U tome govoru objašnjava učenicima najdublje istine o sebi; i tako je opisan odnos između Isusa, Oca i Duha Svetoga.

Isus zna da je blizu ostvarenja Očeva nauma, koji će se ispuniti njegovom smrću i uskrsnućem; zato želi zajamčiti svojima da ih neće napustiti, jer će njegovu misiju nastaviti Duh Sveti. Duh Sveti će voditi Crkvu naprijed. Isus otkriva u čemu se sastoji ta misija. Prije svega, Duh nas uvodi u razumijevanje mnogih stvari koje nam sam Isus još ima za reći. Nije riječ o novim ili posebnim učenjima, već potpunom razumijevanju svega što je Sin čuo od Oca i onoga što je obznanio učenicima. Duh nas vodi u nove životne situacije pogleda usmjerena u Isusa i, u isto vrijeme, otvorena budućim događajima.

No, misterij Trojstva također govori o nama, o našem odnosu s Ocem, Sinom i Duhom Svetim. Naime, po krštenju, Duh Sveti nas je smjestio u srce i sam život Boga, koji je zajedništvo ljubavi. Bog je “obitelj” koju čine tri osobe koje se toliko ljube da tvore jedno. Ta „Božja obitelj” nije zatvorena u sebe samu, već je otvorena, priopćava se u stvaranju i povijesti, i ušla je u svijet ljudi pozvati sve da joj se pridruže.

Trojstveni obzor zajedništva nas sve obuhvaća i potiče nas da živimo u ljubavi i bratskom zajedništvu, uvjereni da tamo gdje je ljubav, tamo je Bog. Naša stvorenost na sliku i priliku Boga – zajedništva, poziva nas da shvaćamo sebe same kao „bića u odnosu” i da živimo međuljudske odnose u solidarnosti i uzajamnoj ljubavi.

Ti odnosi se ostvaruju, prije svega, u našim crkvenim zajednicama, da sve jasnije dolazi do izražaja slika Crkve kao slike Trojstva. Ali oni se ostvaruju i u svakom drugom društvenom odnosu, od obitelji do prijateljstava na radnome mjestu: to su konkretne mogućnosti koje nam se nude za izgrađivanje sve bogatijih ljudskih odnosa, sposobnih za uzajamno poštivanje i nesebičnu ljubav. Svetkovina Presvetog Trojstva, kojeg slavimo ove nedjelje, poziva nas da se aktivno uključimo u svakodnevne događaje da bismo bili kvasac zajedništva, utjehe i milosrđa.

Piše: don Miroslav Rubić