Tko sam ja?
Autor: administrator na 24. lipnja 2019.
Da bi saznali javno mišljenje o nekim gorućim temama ili pitanjima današnjice razne organizacije provode ankete.
Ankete bi bile poseban oblik ne-eksperimentalnog istraživanja koje kao osnovni izvor podataka koristi osobni iskaz o mišljenjima, uvjerenjima, stavovima, pribavljen odgovarajućim nizom pitanja.
Jedna od Isusovih omiljenih metoda poučavanja bilo je postavljanje pitanja. Preko stotinu je Isusovih pitanja u četiri Evanđelja, ali najvažnije od svih pitanja, svakako je ono, koje je Isus postavio svojim učenicima u Cezareji Filipovoj. „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Ovo je jedno od važnijih pitanja s kojim se čovjek susreće u svojem životu. Ma gdje god se mi u životu okrenuli mi se suočavamo s posljedicama ovog pitanja.
Bilo je kroz povijest bezbroj, manje ili više uspješnih, pokušaja davanja odgovora na ovo pitanje, ali bit je osobnom odgovoru svakoga od nas. Na mnoga se je važna pitanja za čovječanstvo došlo do nekog konsenzusa, posložila se nekakva fraza, definicija, odgovor i kad jedno takvo pitanje iskrsne, svi se hvataju priručnika i olako odgovaraju – frazom.
Te loše prakse, držimo se, nažalost, kod brojnih vjerskih pitanja. Kod ovog pitanja taj recept ne prolazi. Ovdje svatko od nas osobno mora dati svoj osobni odgovor na ovo njemu izravno upućeno pitanje. „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Isus ovim pitanjem učenike pita za njegov identitet, ali odgovarajući na pitanje tko je Isus učenici stvaraju svoj identitet. Ovo pitanje se ne odnosi samo na učenike onoga vremena nego i na nas danas. „Što vi kažete tko sam ja?”
Identitet i Bog
Pitanje je to koje nas straši. Jer pitanje je to koje zadire u naše srce, u našu intimu i na neki način nas ugrožava jer vrlo lako može srušiti našu sliku o Bogu. Isus tim pitanjem, zadire i zaranja, u naše krive i lažne slike Boga: u one predodžbe o Bogu kao čarobnjaku. Bogu jeftinih utjeha i površnog optimizma koji nam stoji na raspolaganju, notornom utješitelju, idolu sa zapravo samo jednom zadaćom, naime, da kao nepogrešivi izvršitelj naših želja, pa bile one ne znam kako lude, stoji spreman čim ga pozovemo.
Takav ružičasti idol, srušit će se u prvoj ozbiljnijoj krizi. Kao što se srušio Petru. Isus tako ne navješćuje Boga koji nam obećava život bez patnje i koji na sva bolna, goruća pitanja pruža odmah zadovoljavajuće odgovore, koji ne obećava dane bez tmine između njih. On nas samo uvjerava da je i u najtamnijim noćima uz nas, da nam to daje snage ne samo izdržati svaku tamu i teret nego nam također pomaže nositi teret i drugih, prije svega onih koji ovo uvjerenje nisu čuli ili nisu prihvatili.
Onom tko pita, onomu tko vjeruje, Bog daje i pomaže, ali, što je još po meni važnije, onaj koji vjeruje postaje donositelj Boga u svijet, među ljude. Zbog toga je važan identitet Boga za nas jer kakav je naš Bog, kakav je njegov identitet takvi su naši međuljudski odnosi.
Piše: don Miroslav Rubić