Tko nije protiv nas, za nas je

Sv. Augustin jednom je napisao: Ne ljubi uredno tko ljubi više što treba ljubiti manje, niti uredno ljubi tko ljubi isto ili manje što treba ljubiti više. Ljubav je sve. Ali i svi grijesi i panja su zbog nje.

Važno je ljubiti, ali još važnije znati ispravno ljubiti jer neuredna ljubav je kazna onome tko tako ljubi. Sve što ljubimo valja ljubiti pripadajućom ljubavi. Onaj koji voli izlazi iz sebe i postaje dio objekta kojeg voli. Ljubav ima svoje prioritete i potrebe. Prioritet Božje ljubavi je čovjek. Bez obzira na njegovu vjersku ili nacionalnu pripadnost, bez obzira na njegovu boju kože ili podrijetlo. Božja ljubav nije zatvorena, nije pristupačna samo odabranima, povlaštenima, nije isključiva niti ekskluzivna.

Ove nedjelje u evanđelju učenici su vidjeli neku osobu kako je u Kristovo ime izgonila zloduhe iako nije pripadala njihovom krugu. A ipak dogodilo se čudo, zli duhovi su bježali. Apostoli su mislili da imaju monopol na Kristovo ime, na njegovu čudesnu moć. Htjeli su zabraniti toj osobi da to čini. Bolje rečeno, htjeli su zabraniti toj osobi da čini dobro, da čini geste ljubavi i milosrđa u Isusovo ime jer nije pripadala njihovome klanu.

Činjenje ljubavi i dobra

Isus na prvo mjesto ne stavlja pripadnost već činjenje ljubavi i dobra. Važno je da se čini dobro, da se izgoni zlo i zli duhovi. Ono što je Isusu važno je da se omogući ljudima da osjete slobodu od zla. To je onda i Božji, Kristov zahvat jer gdje god se čini dobro, gdje je ljubav tu je prisutan i Kristov Duh. Isus priznaje svako dobro koje se čini za čovjeka. Ono što je itekako utješno je Isusova vjera u ljude. Uvjerava svoje apostole da se ne trebaju brinuti za tog čovjeka. To što nije u njihovom društvu ne znači da nije Božji čovjek. To što ne ide za Isusom na vidljiv način, kao apostoli, ne znači da nije na Božjem, evanđeoskom, putu.

Ponašanje apostola  je djetinje. Na druge gledaju kao prijetnju, kako one koji ugrožavali nešto na što su samo oni imali pravo. Zato su pokušali zabraniti drugome da iskaže ljubav u Kristovo ime. Urođeno nam je da volimo. Ljubav je naš genetski zapis. Ljubav koju žive i iskazuju drugi ne mora nas ugrožavati ako mi znamo tko smo i što smo.

Isus od svojih učenika ne želi stvoriti neku ekskluzivnu, privatnu sektu koja je pristupačna samo odabranima, povlaštenima ili koja je isključiva. On želi, po svome evanđelju, izgraditi grupu otvorenih ljudi koji su zahvalni svima onima koji na ovaj ili onaj način pomažu izgradnji Kraljevstva Božjega. Isusova misao vrlo je jednostavna: „Tko nije protiv nas, za nas je.“  Da barem i mi danas imamo takav stav.

Napisao: don Miroslav Rubić