Tko ima uši neka čuje

Čovjek, za vrijeme svoga života, komunicira 70% budnog vremena. Prema nekim znanstvenim istraživanjima slušanje bi bilo najistaknutija vrsta komunikacije.

Mi provodimo više vremena u slušanju drugih nego u bilo kojem drugom obliku komunikacije. Jedna studija otkriva da u ukupnom komunikacijskom vremenu studenti provode u prosjeku 14 % u pisanju, 16 % u govorenju, 17 % u čitanju i golemih 53% u slušanju. Slušamo samo sa 25 % svojih mogućnosti, a pamtimo manje od 50 % onoga što čujemo. Pola zaboravimo nakon 48 sati.

Mislim da ne bi previše pogriješili ako bi zaključili da ljudi većinom ne slušaju, već samo čekaju na svoj red da progovore. Ne vodimo se onom starom latinskom izrekom koja kaže: “Priroda nam je dala jedan jezik i dva uha tako da bi mogli slušati dvostruko više nego pričati.” Ako su statistike o slušanju u ljudskom razgovoru tako poražavajuće bilo bi zanimljivo istražiti kakve su u odnosu na Božju riječ. Ove nedjelje u evanđelju jedan nas glas poziva da slušamo Krista. I to nije glas nekog pape, biskupa ili svećenika, već to kaže Bog Otac, i to svima: meni, vama, svima, baš svima! To je kao neka pomoć za napredovanje na korizmenom putu. “Slušajte Isusa!” To se ne smije zaboraviti. Slušati Krista, naime, podrazumijeva prihvaćanje logike njegova uskrsnoga otajstva, znači zajedno s njim ići kroz život kako bi naš život postao dar ljubavi za druge, u poučljivoj poslušnosti Božjoj volji, u stalnom odricanju i u unutarnjoj slobodi. Potrebno je, drugim riječima, biti spreman “izgubiti vlastiti život”, darivajući ga kako bi svi ljudi bili spašeni: tako ćemo se susresti u vječnoj radosti. Darivanje života drugima je teško, ali taj nas put uvijek vodi k sreći, to ne smijemo zaboraviti! Isusov nas put, put križa uvijek vodi k sreći! Na njemu će se uvijek naći poneki križ, kušnje, ali na kraju nas uvijek vodi k sreći.

“Slušati Isusa i davati ga drugima”

Isus nas neće prevariti, obećao nam je radost i dat će nam je ako budemo išli njegovim putovima. Slušati Isusa! Taj je Očev poziv vrlo važan. Oni koje se nazivaju Isusovim učenicima, pozvani su biti osobe koje slušaju njegov glas i ozbiljno shvaćaju njegove riječi. Da bi se slušalo Isusa, treba mu biti blizu, slijediti ga, kao što su to činila mnoštva iz Evanđelja koja su hrlila za njim. Ali Isusa slušamo također u njegovoj pisanoj riječi u Evanđelju. Papa je nedavno rekao kako je dobro imati malo Evanđelje i nositi ga sa sobom, u džepu, u torbi, i pročitati iz njega jedan mali ulomak u bilo kojem trenutku u danu. Ondje je Isus i govori nam, u Evanđelju! Neka Evanđelje bude uvijek s nama, jer je to Isusova riječ koja nam je dana da je možemo slušati. Kristova riječ raste u nama kada je naviještamo, kada je dajemo drugima! I to je kršćanski život. To je poslanje za čitavu Crkvu, za sve krštenike, za sve nas: slušati Isusa i davati ga drugima.

Napisao: don Miroslav Rubić