Svi te traže

Priča kaže kako su u jednom afričkom selu misionari pozvali doktore teologije da održe predavanja novonastalim kršćanima. Misionari su taj susret itekako dobro najavili tako da je došlo na tisuće ljudi. Mnogi od tih ljudi nosili su svoje bolesnike uz očekivanje da će ih doktori izliječiti. Doktori teologije našli su se u neprilici i počeli su objašnjavati kako oni nisu liječnici, već znanstvenici. Ljudi su se vidno razočarani vratili svojim kućama uz komentare kakvi su to doktori koji ne liječe.

Ova priča itekako podsjeća na evanđelje ove nedjelje. Nakon što je ozdravio mnoge bolesne, potražnja za Isusom se povećala. Svi su ga tražili. A on kupi svoje stvari i poziva učenike: Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Sigurno se u narodu moglo čuti loših komentara tipa kakav je to svetac ili sin Božji koji ne ozdravlja. Susret Isusa i naroda nije se dogodio jer su ga tražili zbog krivih razloga. Narod je tražio Isusa zbog onoga što oni trebaju, a ne zbog onoga što im je Isus došao dati. Nije ih zanimao on već hoće li i koliko će imati koristi od njega.

Ozdravljenje srca

Svi te traže. Ta evanđeoska rečenica vrijedi i danas. Često molimo i devetnice i krunice i razne druge pobožnosti. Često imamo neke svoje zavjete, postimo i čekamo da nam se Bog smiluje. Jer naše potrebe su danas, kao i u ono vrijeme, velike. Treba nam zdravlja, novca, sreće, mira, zaštite od zla i zlih, treba nam životne sigurnosti. Mislimo i vjerujemo da  nam nitko to osim Boga ne može dati.

No vjerujem da Isus ipak želi da ga tražimo onako kako nam se on daje. Vjerujem da nam Isus želi dati više od zdravlja i povremenog i privremenog rješavanja naših životnih problema. Isus ne dolazi riješiti sve naše probleme, nego dati im smisao. On ne dolazi od našega života učiniti pekmez. Nego nas naučiti da prepoznamo koji križ je naš, da izaberemo koje trpljenje je vrijedno života. Ono što nam Isus želi dati je spasenje. Ono što nam nudi je ozdravljenje srca. Poziva nas na pomirenje s Bogom i ljudima. Donosi nam kraljevstvo Božje i poziva nas da ga najprije tražimo, uz obećanje da će nam sve drugo nadodati. Ljudi koji su zdravi u duši i duhu, lakše nose svoje bolesti. Tada i fizička bolest gubi na svojoj težini.

Sve dok Isus ne vodi, ne oblikuje i ne mijenja naš život, naša vjera je besplodna. Naša vjera ostaje na razini traženja Boga zbog naših potreba. Vjera postaje djelotvorna onoga trenutka kada osjetimo da nas vodi na životnom putu i daje smisao svakom koraku koji činimo.

Napisao: don Miroslav Rubić