Smak svijeta

Sve je više onih koji vjeruju da nam se uskoro sprema sudnji dan. Neovisno o tome strahuju li da će Zemlju pogoditi golemi asteroid ili će ljudsku rasu istrijebiti atomski ratovi ili možda koja prirodan katastrofa, jedno je ovim fanaticima zajedničko – žele smak svijeta dočekati spremni.

Svako malo pojavi se poneki samoprozvani prorok koji odredi točan datum konca svijeta. U SAD-u čak postoji i tvrtka koja se bavi gradnjom bunkera kako bi dočekali smak svijeta sigurni. Ova tema nije zaobišla ni vjerske spise. Svaka velika vjera u svojim spisima sadrži elemente povezane s koncem svijeta.

Susret s uskrslim Gospodinom

Evanđelje nam ove pretposljednje nedjelje u liturgijskoj godini donosi dio Isusova govora o svemu onome što se ima zbiti u posljednjim vremenima, a usmjereno je prema punom ispunjenju Božjeg kraljevstva. Isus je taj govor održao u Jeruzalemu, prije svoje posljednje Pashe. U njemu su sadržani neki apokaliptički elementi poput ratova, gladi, kozmičkih katastrofa: “sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetliti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati”. Međutim, oni nisu bitni dio poruke.

U središtu Isusova govora je on sam, otajstvo njegove osobe i njegove smrti i uskrsnuća, te njegov ponovni dolazak na kraju vremena. Naš konačni cilj je susret s uskrslim Gospodinom. Želim nas pitati: koliko nas o tome razmišlja? Doći će dan kada ću susresti Gospodina licem u lice. To je naš cilj, taj susret. Mi ne iščekujemo neko vrijeme ili mjesto, već idemo ususret jednoj osobi, Isusu Kristu. Stoga, problem nije “kada” će se zbiti znakovi koji najavljuju posljednja vremena, već da nas ona nađu spremnima za taj susret. Ne radi se ni o tome da znamo “kako” će se to zbiti, već “kako” se moramo ponašati, danas, dok ih iščekujemo.

Lice nade

Pozvani smo živjeti u sadašnjosti, izgrađujući svoju budućnost u miru i povjerenju u Boga. Prispodoba o smokvi koja pupa, kao znak da se ljeto približilo, govori nam da nas iščekivanje posljednjih vremena ne odvaja od sadašnjega života, već nas potiče promatrati vrijeme koje nam je dano kroz prizmu nade. A naša nada ima lice, to je lice uskrsloga Gospodina koji dolazi “s velikom moći i slavom”, to jest koji očituje svoju raspetu ljubav preobraženu u uskrsnuću. Isusov trijumf na kraju vremena bit će trijumf križa, dokaz da je žrtvovanje samoga sebe iz ljubavi prema bližnjemu, po uzoru na Krista, jedina pobjedonosna snaga i jedino čvrsto uporište usred previranja i tragedija u svijetu.

Gospodin Isus nije samo cilj našeg zemaljskog hodočašća, već je i trajno prisutan u našim životima. Uvijek je uz nas, uvijek nas prati; zato kad govori o budućnosti i usmjerava nas na nju, uvijek nas ponovno vraća u sadašnjost. On se suprotstavlja lažnim prorocima, vidovnjacima koji predviđaju skori smak svijeta. On je uz nas, hodi uz nas, voli nas. Sve prolazi, jedino on, njegova Riječ ostaje kao svjetlo koje vodi, jača naše korake i uvijek nam oprašta zato što je uz nas. Treba samo gledati u njega i preobrazit će nam srce.

Napisao: don Miroslav Rubić