Samo je ljubav tajna dvaju svjetova

U čovjeka kao da je urođena potreba za čuvanjem. Čuvamo neke naše stvari ili dragocjenosti da se ne oštete, npr. kada kupimo novi mobitel, vozilo ili bilo koju drugu vrijednu stvar pažljivo je čuvamo od oštećenja.

Isto tako čuvamo da se netko ili nešto ne bi izgubilo. Znamo čuvati neke nepotrebne sitnice po našim domovima u nadi da će nam zatrebati kasnije, a rijetko kad nam zatrebaju. Kada vodimo brigu o nekome, kada nekoga pazimo, npr. malo dijete na taj ga način i čuvamo. Znamo često kazati ili davati upute djeci da se čuvaju lošeg društva.

Čuvati ne znači tek konzervirati ili arhivirati. Čuvati ne znači tek obdržavati nešto ko ni sebi ni svome. U pravom smislu čuvamo samo ono što doživljavamo kao dragocjenost, vrijednost tj. kao ono što volimo ili ono što nas povezuje s onim koga volimo.

Krist nas ove nedjelje u evanđelju poziva da čuvamo njegovu riječ, a njegova riječ je odraz Božje ljubavi u svijetu. Krist kaže: Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ. Riječ čuvamo samo ako nam je dragocjena, ako nam je vrijedna, ako u njoj možemo prepoznati prisutnost Boga kojega ljubimo. Ljubav je ona koja nam pomaže čuvati riječ. Ljubav je ona koja nas na taj način povezuje s Ocem na nebesima, ali još više sa braćom i sestrama na zemlji.

Znak Božje prisutnosti

Izgleda da je točna ona pjesama koja kaže kako je samo ljubav tajna dvaju svjetova. Čuvati Kristovu riječ ne možemo sami. Potrebiti znak Božje prisutnosti je Duh Sveti. On je taj neophodni Branitelj, Tješitelj, Bodritelj… Duh Sveti, gledano iz perspektive vječnosti, jest ljubav Oca i Sina. Gledajući povijesno on je ljubav Boga i svijeta, bolje rečeno Boga i čovjeka u svijetu. Tamo gdje njega prepoznajemo znamo da je Isus živ.

Mi nismo sami: Isus nam je blizu, u našoj sredini, u nama! Njegova nova prisutnost u povijesti događa se po daru Duha Svetoga, po kome je moguće uspostaviti živi odnos s njim, uskrslim i raspetim. Duh Sveti, uliven u nas po sakramentima krštenja i potvrde, djeluje u našim životima. Vodi nas tako da razmišljamo, djelujemo i lučimo dobro od zla; pomaže nam provoditi u djelo Isusovu ljubav, osobito prema potrebitima. Mi nismo sami!

Znak prisutnosti Duha Svetoga je i mir koji Isus daje svojim učenicima: “Mir vam svoj dajem”. Taj mir se razlikuje od mira koji si ljudi međusobno žele i pokušavaju ostvariti vlastitim silama. Isusov mir izvire iz pobjede nad grijehom, sebičnošću koja nas priječi da se ljubimo kao braća. To je Božji dar i znak njegove prisutnosti. Svaki učenik, pozvan je slijediti Isusa noseći križ, prima u se njegov mir, siguran u njegovu pobjedu i iščekujući njegov konačni dolazak.

Piše: don Miroslav Rubić