Polovan život

Tržnica je posebno izdvojeni i uređeni prostor namijenjen za trgovinu prehrambenim i neprehrambenim proizvodima, voćem, povrćem i ribom. Tržnice se razlikuju i od artikala koje se nude za prodaju. Buvljak je tržnica namijenjena trgovini svim i svačim.

Na buvljacima se u ponudi može naći polovna roba kao što su auto dijelovi, iznošena odjeća i obuća, tehnička roba i ostale potrepštine. Mnogi danas nemaju probleme, a ni predrasude s kupovinom rabljenih – ili kako volimo reći polovnih – jer nam to omogućuje popriličnu uštedu novca. Kada su u pitanju naši životi, nažalost i na tom području pristajemo na polovičnost. Mnogi pristaju na manje. Na polovične ljubavi, na polovičnu radost ili polovično zadovoljstvo. A Bog nas poziva na puninu.

Ljubiti Boga “svim srcem”

Evanđelje ove nedjelje govori upravo o punini. Prizor je smješten u jeruzalemski hram, točnije na mjesto gdje je narod bacao novac kao svoj prilog. Mnogo je bogataša davalo mnogo novca, a jedna siromašna žena, udovica, u hramsku je riznicu ubacila tek dva novčića, neznatne vrijednosti. Isus pomno promatra tu ženu i skreće učenicima pozornost na jasni kontrast toga prizora. Bogati su, uz veliku razmetljivost, davali od svog suviška, dok je udovica, diskretno i ponizno, dala “sve što je imala, sav svoj žitak”. Zato je ona, kaže Isus, dala više od svih. Zbog svojeg krajnjeg siromaštva bila je oslobođena davanje priloga u hram, mogla je dati samo jedan novčić, a drugi zadržati za sebe. No ona ne želi polovično postupati prema Bogu i lišava se svega. U svojem je siromaštvu shvatila da tko ima Boga ima sve. Osjeća da je on potpuno ljubi te i ona njega potpuno ljubi. Isus i nama danas govori da mjerilo po kojem treba suditi nije količina, već punina. Postoji razlika između količine i punine. Možeš imati mnogo novca, a biti prazan: nema punine u tvome srcu. Razmišljajmo zajedno o razlici između količine i punine. To nije pitanje novčanika, već srca. Postoji razlika između novčanika i srca… Postoje srčane bolesti od kojih se srce spušta u novčanik… A to nije dobro! Ljubiti Boga “svim srcem” znači pouzdati se u njega, u njegovu providnost i služiti mu u najsiromašnijoj braći ne očekujući ništa zauzvrat. Pred potrebom bližnjega, pozvani smo odreći se nečega što nam je nužno, a ne samo suviška. Pozvani smo izdvojiti vrijeme koje trebamo, ne samo od onoga što imamo na pretek. Pozvani smo dati odmah i bez zadrške neki svoj talent, a ne tek nakon što smo ga koristili za svoje vlastite ili grupne ciljeve.

Vjerujem da ne bih puno pogriješio ako bih ustvrdio da veliki dio današnjih ljudi pati od nedostatka smisla života, nedostatka jasnih vrijednosti za koje se isplati boriti i živjeti. I na taj način upadamo u polovičnost, ne samo života nego i odnosa. Krist želi reći da nam polovičan život nije potreban, da nismo za to stvoreni. Siromašna žena, udovica koju je Isus pred zbunjenim učenicima postavio kao primjer i učiteljicu govori i nama da je davanje u ljubavi put do punine. Ne one koja nam vraća samo radost ili zadovoljstvo, nego nam daje i pokazuje smisao života, a to je život u zajedništvu.

Napisao: don Miroslav Rubić