Utopije nas tjeraju naprijed

Najznačajniji korak za čovječanstvo nije ni otkriti Božju česticu u Cernu, nije ni otkriti tajne svemira, već korak dublje u otajstvo ljubavi.

Riječ života
Foto: Thomas Subtil / radiodelta.hr

Izrazom utopija označuje se svaka neostvariva zamisao, sanjarija, maštarija; težnja da se prevlada aktualna zbilja i da se od pojedinih njezinih elemenata izgradi nova, idealno zamišljena realnost.

Utopija je zamisao o idealnom društvu. Utopije se uglavnom stvaraju zbog nezadovoljstva stanjem društva, pa samim tim pružaju osnovu da se kritizira društvo.

Zapovijedi ljubavi

Isus nam ove nedjelje doziva u pamet dvije zapovijedi ljubavi. Prva je: ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga! One na prvi pogled izgledaju neostvarivo, kao nekakva sanjarija. Utopijski. Krist kao da idealizira i čovjeka i njegove sposobnosti. Ljubiti Boga nam se čini lako ostvarivo. Mi tu ljubav svodimo samo na više manje redovito održavanje vjerskih propisa. Trudimo se ispuniti slovo zakona. No Isus opisuje ljubav kao ponašanje, kao djelovanje. Držati se ove prve zapovijedi ljubavi znači postupati sa sobom, svojim životom, svojim vremenom, Božjim stvorenjima i ljudima kako Bog želi. Ljubav prema Bogu očituje se i u količini vremena koje odvajamo za njega. Očituje se u ispravnom odnosu prema njegovim odrazima, njegovim stvorenjima, a prije svega prema njegovu najsavršenijem stvorenju – čovjeku. I tu dolazimo do još većeg problema. Druga zapovijed ljubavi, da ljubimo bližnje kao sebe same, nekako nam je naporna. Kako mogu ljubiti čovjeka koji mi nije simpatičan i koji u meni izaziva negativne osjećaje? Ne možemo ugušiti naše osjećaje, ne možemo lagati sebi i drugome. Ono oko čega se moramo malo više potruditi  je promatrati drugoga na nov način. Preispitati naše predrasude i pokušati barem jednom svjesno promatrati drugoga očima vjere i vjerovati u ono dobro sjeme u njemu. Ne smijemo se prisiljavati na ljubav. Ljubav proizlazi iz vjere. Vjera ne samo da mijenja naše poglede, ona nas preobražava. Često mi sami otežavamo ljubav prema ljudima postavljanjem visokih ideala. Mi uvijek naumimo nekoga voljeti i onda se teško razočaramo jer taj netko zauzme potpuno drugačije stajalište od našega, odupire nam se ili se čak bori protiv nas.

Čini mi se da često brkamo ljubav i sklad. Ljubav je najneobičnija pojava koja se događa na zemlji. Posve je različita od svega zemaljskog, a opet sve zemaljsko samo po njoj dobiva smisao. Najznačajniji korak za čovječanstvo nije ni otkriti Božju česticu u Cernu, nije ni otkriti tajne svemira, već korak dublje u otajstvo ljubavi. Evanđeoska ljubav na koju nas Krist poziva možda djeluje utopijski, ali utopije nas tjeraju naprijed.

Napisao: don Miroslav Rubić