Pavo vozi auto i u 95. godini: Lani je produžio još tri godine

Pavao Volarević iz Metkovića u svojoj 95. godini ne gubi vrijeme. Vozačku je lani ponovo produžio na tri godine, sve kako bi sa svojim četvrt stoljeća starim Renaultom 4 mogao se bezbrižno odvesti u polje sa suprugom Rajkom (85) gdje uzgaja lozu i voćke, te se pobrinuti o kokošima i pobrati svježa jaja za obitelj, piše 24sata.hr.

Ljeti barba Pavo redovito odlazi do mjesta Klek gdje sa stare barke baca vrše i lovi ribu, a pored svega toga dnevno svira violinu najmanje sat, redovito čita i knjige te oštri um, a posebice enciklopedije.

Popularnim ga je nedavno učinio sin Zlatko Volarević Dilajla (54), prvi klavijaturist Đavola s kojima je snimio tri albuma, a potom i Crvene Jabuke, napisavši na Facebooku kako Pave kani postati vozač Ubera da popravi mirovinu. Ta je obiteljska zafrkancija odjeknula diljem Hrvatske – “95-eto godišnjak, pa još vozi Uber”!

– To je bila šala jer moj sin Toni vozi povremeno Uber, ali istina je da bi ga i tata mogao voziti da hoće. Kad je lani polagao testove za vožnju, liječnica je bila fascinirana s kojom to on je lakoćom riješio. Vozi od 1975. godine, uvijek po propisima i nikad nije imao udes. Prvo je imao Citroena Ami 8, a od tada je promijenio tri Renaulta 4 – kaže nam Dilajla.

Tko je Pavo Volarević?

Vratimo se na početak.

Pavi je otac Bariša bio stolar i bačvar koji je doživio 85 godina, a majka mu je umrla u kasnim dvadesetim ostavivši iza sebe tri sina i tri kćeri, od kojih je Pavo bio najmlađi i danas je jedini živ. Radni vijek je proveo kao tajnik u nekadašnjem socijalističkom gigantu Razvitak iz Metkovića koji je imao cirka 5.000 radnika, 450 trgovina i robne kuće.

Usporedo sa službeničkim poslom, bio je i ostao muzikant te imao svoj jazz band.

– S muzikom sam krenuo u Gradskoj glazbi Metković, s 14 godina sam učio svirati piccolo flautu, a ubrzo prešao na saksofon i klarinet koji se slično sviraju. S 15 godina sam krenuo svirati violinu i strast za tim instrumentom mi je ostala do danas, a svira violinu staru 250 godina. I brat Ivo mi je pjevao, a svirao je bubanj u mornaričkom orkestru u Šibeniku, a ljubav prema glazbi prešla je i na sina Zlatka. Bend osnovali smo 1950-ih godina, a zvao se Jazz orkestar Metković C-dur. Bili su tu i klavir, bubnjevi, harmonika, a redovito nastupali smo u hotelu Narona gdje je bila glavna zabava u Metkoviću. Putovali smo svuda okolo – po Korčuli, Pelješcu, Makarskom primorju i Hercegovini, a sjećam se da smo i u Ljubuški na nastup kaminom vozili pravi koncertni piano. Istina navaljivale su na nas žene, a ja sam se zagledao u deset godina mlađu Rajku koja je pobijedila na izboru za Miss u hotelu. Imamo dvoje djece: glazbenika Zlatka (54), glazbenik i kćer Irenu (64), koja je do nedavnog umirovljenja predavala stare jezike – ispričao je Volarević, djed Tonija i Paule, Pavo i Ante, a i pradjed male curice Roze koja živi u Kaštelima.

Neno Belan ga često posjećuje

Iz Pavinog jazz benda još je jedino živ pijanista Zlatko Levantin (85), koji je u bendu svirao i harmoniku. Otac Ljubo mu je bio učitelj glazbe u Metkoviću, pa je se Pavin sin kod njega učio se glazbi jer Metković do 2008. godine nije imao Muzičku školu.

– Prije 10 godina sam snimio CD oca na violini i Zlatka na klavijaturama u dnevnom boravku. Snimili su deset pjesama iz njihove mladosti, te Cocinog “Ribara”. On i danas svaki dan svira violinu sat vremena, to ga opušta i veseli – dodao je sin Zlatko, danas ravnatelj Osnovne škole Primorje i Smokovljana.

Kuću Volarevića zna posjetiti Neno Belan s Fiumensima kad putuju kroz Metković na svirke, pa se Pave rado raspriča s njima o muzici, kao i s Nikšom Bratošem koji je Zlatkov kum, a i uveo ga je u obnovljenu Crvenu Jabuka nakon što je prva postava tog benda stradala u prometnoj nesreći 1986. godine. Družio se Pave jednom i s Ivom Robićem i legendarnom pjevačicom Višnjom Korbar kojima je bio domaćim kad je Razvitak slavio 35 godina postojanja.

Pavo je i najstariji ribar u Neretvanskoj dolini

Pavo je i najstariji ribar u Neretvanskoj dolini. U Kleku blizu Metkovića ima ribarsku kućicu 50-ak godina. Tamo mu je brodić koji pokreće Tomos 4, ima 10 vrša, a najčešće ih baca u more s nogu s drevne barkice zvane neretvanske trupice duge 3,5 m i 60 cm koje pokreće na vesla. Uhvatio je tamo i licu od 15 kg, te izašao u novinama, no, ta ribetina veličine metra zamahnula je repom te barba Pavi iščašila rame i završio je na fizikalnim terapijama.

Inače ga zdravlje dobro služi, a srdi se jedino kad ne zna gdje zaturio naočale i ne može čitati.

– Jedem sve, a najviše dalmatinsku spizu, mada ne volim ribu i sve što ulovim ide obitelji. Svaki dan popijem litru svog domaćeg vina, a politikom se ne zamaram. Za doživjeti ovolike godine smatram da ljudi trebaju biti svestrani i aktivni, uvijek pozitivno razmišljati i pomagati drugima  – preporučio je Pavo.

Izvor: www.24sata.hr