Kako vidjeti Uskrsloga?

Da život nije šala, znaju oni koji su se usudili živjeti, koji su se usudili probuditi.  Većina ljudi, iako toga nije svjesna, spava. Rađaju se spavajući, žive spavajući, žene se i udaju spavajući, spavajući odgajaju svoju djecu, i umiru spavajući, a da se nikada ne probude. Nikada ne upoznaju draž i ljepotu tog čuda koju zovemo ljudskim postojanjem. Istina, neke ljude probudi kruta stvarnost života. Toliko trpe, da se probude. Ali ljudi se opet i opet sudaraju sa životom. Žive kao mjesečari. Nikada se ne probude. Tragično je da im nikada ne padne na pamet da bi moglo biti drugačije. Da bi moglo biti bolje. Da bi mogli živjeti.

Vjerojatno se bar jednom netko s vama našalio 1. travnja, kada se u svijetu obilježava Međunarodni dan šale ili Dan ludosti. Neki kažu da je smijeh najbolji lijek. Bilo kako bilo, humor nam pomaže da lakše prebrodimo neku neugodnu ili tešku situaciju.

Možda je i učenicima, koji su bili sakriveni u dvorani posljednje večere, vijest Marije Magdalene da Isusa nema u grobu zvučalo kao neka loša šala ili možda bolje rečeno kao ludost. Ali, vrlo brzo su se uvjerili u prazninu groba. Ipak, taj prazni grob donio je jednu novost. Krist je uskrsnuo! I iz praznog groba će krenuti evanđelje uskrsnuća, da se navijesti svima i da svatko može susresti njega, Uskrsloga, prisutnog i djelatnog u povijesti.

Što sa Uskrsom?

Imam dojam da mi i ne znamo kako bi i što bi s Uskrsom. Na Božić se lako naviknemo jer svatko je osjetljiv na priču o malom djetetu u jaslama, ali Uskrs nam ostaje nekako nestvarno visoko i daleko. Baš kao da je riječ o još jednoj prvotravanjskoj šali. Radosna vijest uskrsnuća trebala bi sjati na našem licu, u našim osjećajima i stavovima, u načinu na koji se ophodimo prema drugima, ali iz znamo iz osobnog iskustva da to baš i nije tako.

Potrebno je shvatiti da Isusovo uskrsnuće nije povlastica dana nekim osobama prije 2000 godina, nego jedna mogućnost za sve vjernike. Kaže evanđelist, pišući o Ivanu i Petru koji su došli pred prazan grob: „Oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih“. Dakle, prihvaćanje Pisma, Gospodnje riječi u životu učenika, ukorijenjenost te poruke u njegov život i preobražaj omogućuju mu da posjeduje život takve kvalitete koja mu omogućuje iskustvo Uskrsloga u njegovu životu. Ne vjeruje se u uskrslog Isusa zato što je grob prazan, nego samo ako ga se susretne kao Živoga i kao onoga koji oživljuje vlastiti život. Tek tada možemo biti navjestitelji Uskrsloga.

Naviještamo Kristovo uskrsnuće kad njegovo svjetlo rasvjetljuje tamne trenutke našeg života i možemo ga dijeliti s drugima; kad se znamo smijati s onima koji se smiju i plakati s onima koji plaču; kad kročimo uz onoga koji je tužan i u opasnosti da izgubi nadu; kad pripovijedamo o svojem iskustvu vjere onima koji tragaju za smislom i srećom. Svojim držanjem, svojim svjedočenjem, svojim životom, govorimo: Isus je uskrsnuo! Neka je sretan Uskrs svima!

Napisao: don Miroslav Rubić