Glasne misli: Agrokor i katolički fundamentalisti

Autor: na 19. listopada 2017.

 

Kad sam jutros otvorio Internet da vidim što je novog u zemlji i u svijetu, kad sam bacio pogled samo na slike i naslove podebljanih slova, kad sam vidio puno policije i policijskih auta, puno uhićenih poznatih lica i s njima još poznatijih odvjetnika, kad sam vidio koliko je tu osumnjičenih i možebitnih krivaca, svjesno sam odustao od daljnjeg informiranja i kliknuo na naslov „Kako napraviti savršeni pire krumpir?“

Pročitao sam recept i ugodno se iznenadio kako i ja radim pire točno kako oni savjetuju: lijepo narežem krumpir, stavim ga u hladnu vodu, odmah posolim, kad se smekša izlijem vodu, ali uvijek malo ostavim, naravno da margarin i mlijeko moraju biti na sobnoj temperaturi … I opet mi pire ne ispadne savršeno i opet djeca kažu da majka to bolje radi.

„Umorstvo u Midsomeru“

Vraćam se naslovima koje nisam htio dirati, tj. čitati. Kad sam ugledao onoliko „agrokorovih osumnjičenika i možebitnih krivaca“ sjetio sam se britanske kriminalističke serije „Umorstvo u Midsomeru“. Tu seriju gledam već godinama, a jučer saznajem da se snima i prikazuje već dva puna desetljeća!? U tom malom pitoresknom gradiću dogodi se u svakoj epizodi tri do četiri, nekada i pet do šest – umorstava. Pa sam se uhvatio računice: dakle, svakog tjedna u jednoj epizodi između sebe umore prosječno 5 stanovnika, godina ima 52, (odnosno 53) tjedna koja onda pomnožimo s 5 umorstava i to mu dođe za godinu dana 260 umorenih stanovnika tog pitoresknog gradića; kako se umorstva događaju svakog tjedna i to već 20 godina, tj. 1040 tjedana i u svakom tjednu po epizodi se ubije, tj. umori 5 građana, ispada da je u tom pitoresknom gradiću do sada umoreno oko 5 200 građana?! Poslije ove računice  logično je zaključiti: Midsomer nazivaju „pitoresknim gradićem“, čim je gradić to znači da nema puno stanovnika, a ako se već 20 godina intenzivno „umaraju/umoraju“, tj. ubijaju između sebe, lako je posumnjati kako oni u pitoresknom gradiću nemaju više koga ubijati!? Jednostavno im nestalo građana za ubijanje. Možda će morati uvoziti građane iz drugih mjesta, ili strance da bi ti isti mogli poslije u filmu biti ubijeni, tj. umoreni. Da ovo moje logično razmišljanje ima svoje uporište potvrdila mi je informacija kako su zadnje dvije epizode „Umorstva u Midsomeru“ snimljene krajem srpnja ove godine!? – Eto, sve su potrošili, nestalo im građana koje bi mogli ubijati, tj. umoriti.

Ponestaje krivaca 

Naravno da se ovdje radi o filmu, o kriminalističkoj seriji, o umjetnosti i o umjetničkoj slobodi, o izmišljenom mjestu i imenu gradića. Sjetio sam se Midsomera kad sam vidio slike „agrokorovih osumnjičenika“ i prateće podebljane naslove, poslije kojih nema smisla trošiti vrijeme na sudske procese i presude. Čim čitatelj pročita naslov, čitatelj zna da su krivi! Što imaš tu više dokazivati?! Al’ ne vidiš da su krivi! Toliko policije, auta, uskoka i pnuskoka pa kako neće biti krivi!?! – Kad bismo bili u mogućnosti poredati jednu do druge naslovnice naših dnevnih novina, samo posljednjih godinu dana, a zamislimo posljednjih 5 ili 10 godina?! To bi bila kilometarska kolona puna slika osumnjičenih i krivih svake vrste, a koliko bi tek bilo podebljanih naslova!? Izražavan bojazan i gotovo me strah, kao u onoj seriji o Midsomeru, da u ovoj našoj stvarnoj pitoresknoj državi Hrvatskoj ponestaje krivaca! Sve smo ih potrošili! Nemamo više koga osumnjičiti, a kamoli osuditi i kazniti. Nije da mi ne bi, već nas – jednostavno nema! – Možda je došlo vrijeme da neko vrhovno tijelo, sabor, Vlada, Vlada spasa i nacionalnog jedinstva, Odbor za hitnost, da donesu odluku pa da počnemo lijepo uvoziti strane građane, koje ćemo onda vrlo brzo (za naše dnevne potrebe) osumnjičiti, osuditi i pokušavati kazniti. Ili da ipak još malo pričekamo, jer se tračak nade pojavio kad sam u emisiji „Otvoreno“ slušao dvojicu naših oporbenih političara koji su ušli u Povjerenstvo. Oni su odlučni „stvar raščistiti do kraja“, gotovo uzbuđeno obećavaju građanima da će oni sve ispitati pa će javnost znati, javnost zaslužuje da se zna, krenut će od početka, od svih političara i vlada, pozivat će na stolicu ispred sebe i predsjednike vlada i sve ministre, oni će otkriti sve krivce, koje su oni već otkrili pa će javnost znati. Zato im – poručuju – ne dirajmo povjerenstvo, jer kad oni otkriju kroz povjerenstvo javnost će znati pa će sve biti otkriveno, to su njih dvojica već otkrili, samo što će javnosti poslije otkriti kroz povjerenstvo… Ukratko, iako njih dvojica već sve znaju, ne mogu još otkriti dok to ne prođe kroz povjerenstvo. Oni kreću od početka, od fundamenta, od samog temelja i u ovom trenutku mogu samo otkriti zabrinutoj javnosti da će povjerenstvo otkriti sve ono što su oni već otkrili.

Katolički fundamentalisti 

U Slobodnoj Dalmaciji vidim sliku koja prikazuje članove udruge „Vigilare“ s dječjim kolicima u kojima su kutije s potpisima građana, čitam naslov podebljanih slova: „Katolički fundamentalisti predali Saboru 168.000 potpisa za zabranu pobačaja!“ Čitam i prvi komentar ispod članka gdje jedan ogorčeni građanin pita: „Ima li šanse da itko stane na kraj katoličkom fundamentalizmu u Hrvatskoj i da se zaustave ti luđaci na čelu s papom?!“- Ovdje se sjetih riječi jednog profesora: „Prije nego počnete napadati ili braniti se, dobro bi bilo  poslušati o čemu je riječ.“ – Danas se fundamentalizmom naziva nešto što se želi ocrniti pa se često veže uz riječ poput „ekstremizma“, ali je uputno uvijek krenuti etimološki, tj. na samu riječ. U latinskom jeziku se nalazi imenica fundamentum, -i, n = temelj, osnova.  On je u našu svakodnevnu uporabu ušla preko engleskog jezika i poprimila značenje: „radikalno vraćanje na osnove, izvore, najstariju tradiciju neke ideologije, pokreta, religijskog učenja“(Opća enciklopedija). – Radikalizam i ekstremizam koji nalazimo i u povijesti katoličke crkve (inkvizicija, križarski ratovi, razne spletke i intrige), neki nazivaju „katoličkim fundamentalizmom“, ali to, zapravo, nema nikakve veze s temeljem, s fundamentom na kojem je izgrađeno i na kojem počiva kršćanstvo/katoličanstvo. Temelj i osnova kršćanske vjere nalazi se u riječima i djelima Isusa Krista, a njegov plan i program (čitaj – temelj, fundament) sazdan je u onih osam Blaženstava: Blago siromasima duhom, blago ožalošćenima, blago krotkima, blago gladnima i žednima pravednosti, blago milosrdnima, blago mirotvorcima, blago progonjenima zbog pravednosti… Ili pojednostavljeno: „Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga; i svoga bližnjega kao sebe samoga!“(Lk 10,27) Ili još jednostavnije: „Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima.“(Mt 7,12) – Ovo je temelj, fundament za ispit savjesti katoličke Crkve.

Proces sekularizacije

Počevši od Francuske revolucije 1789. pa na ovamo, zapadno je kršćanstvo doživjelo proces sekularizacije, od negativnog miješanja profanog na područje svetog, do relativizma i gubljenja duhovne, religijske podloge zapadnog čovjeka. Danas katoličanstvo, kad se poziva na svoje temelje, kad ostaje na svojim temeljima, npr. zauzimanje za svetost i poštivanje ljudskog života od začeća do smrti, biva napadano i ismijavano. Najčešći napadi na fundamente kršćanstva/katoličanstva su: utjelovljenje, tj. djevičansko začeće i rođenje Isusa Krista, Njegova otkupiteljska i spasiteljska smrt na križu i tjelesno uskrsnuće Isusovo i vjera u vječni život. Ovo je fundament i po ovome katolici jesu fundamentalisti. Nalazimo se u postmodernoj, sekularnoj kulturi gdje je „normalno“ reći i misliti da si vjernik katolik, da slaviš Božić a ne vjeruješ u božansko utjelovljenje Isusa Krista, da si vjernik katolik, da slaviš Uskrs a ne vjeruješ u uskrsnuće, da si vjernik katolik a da ne vjeruješ u zagrobni život… A to su temelji na kojima kršćanstvo stoji ili pada, to su orijentiri po kojima znamo jesmo li ili nismo vjernici katolici… Naravno, ako danas javno svjedočiš fundamente ove istine, riskiraš da ćeš biti ismijan i etiketiran raznim nazivima pa i da si „Katolički fundamentalist“. A kad malo bolje pogledaš, tko hoće pogledati, što su to loše, osuđujuće i zgražajuće napravili katolici koji su donijeli 168 000 potpisa kao peticiju da se zaštiti život nerođenih?! Pa oni se zalažu za život, na demokratski i društveno prihvatljiv način.

Samo zato što je danas sve drugačije nego prije, ne znači da se išta promijenilo. Istina se ne mijenja. Gledajući naslovne stranice naših medija lako će netko zaključiti kako je lijepa naša pitoreskna Hrvatska puna osumnjičenika, kriminalaca, mafije i krivaca svake vrste, kako nešto nije u redu s temeljima/fundamentima same države, kako u našoj Hrvatskoj nitko i ništa ne valja. Ja sam ipak optimist jer, uz mnoge druge, meni nadu ulijevaju i katolički fundamentalisti, a to su oni koji su svjesni svojih korijena, svoje pripadnosti i svojih temelja, koji poštuju život, koji čine i žele dobro drugima, koji nikoga ne mrze, koji izjednačuju ljubav prema Bogu i prema čovjeku… Naravno da ima onih koji sebe smatraju vjernicima, a ne drže do svega toga, ali bez brige, to nisu katolički fundamentalisti.

 


Mišljenja čitatelja

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *



Radio Delta

- LIVE -

Trenutno svira

Naziv

Umjetnik