Biti besprijekoran

Riječ besprijekornost mnogima je poznata kao opis nečega što je savršeno.

Prema objašnjenju rječnika, besprijekoran je onaj koji nije krivotvoren, tko je odličan, tko je primjeren, koji nema ništa što bi ga moglo osramotiti. Ova riječ se može primijeniti na mnoge imenice: besprijekoran ugled, besprijekoran rad, besprijekoran način ponašanja.

Besprijekorni katolici

Ove nedjelje Isus se susreće s bogatim mladićem koji je naizgled besprijekornog ponašanja. On je itekako dobra slika naizgled besprijekornih, dobrih katolika. On dotrči do Isusa, on klekne pred njega, on ga pita. Govoreći u naše vrijeme on se trudi doći na misu, poznato mu je da pred Bogom treba kleknuti, čovjek je molitve koji razgovara s Isusom. Pita ga, po mome mišljenju, najvažnije pitanje koje ikada postavljeno Kristu: Što mi je činiti da baštinim život vječni? No problem je u tome što pita misleći da zna odgovor. Očekuje da mu Isus nema što drugo reći osim pohvale. Isus ne reagira po njegovim očekivanjima. Čak ni laskanje, to što ga mladić naziva dobrim, kod Isusa ne prolazi. Mladić se pred Kristom hvali kako je očuvao sve zapovijedi od mladosti. I upravo u tome je problem. On je jedan od onih koji svoj odnos prema Bogu svode samo na obdržavanje. Na taj način je od duhovnosti učinio ideologiju. Možda je držao zapovijedi iz straha od pakla? A možda iz pohlepe za nebom?

Ljubav prema Bogu

Ako služimo Bogu samo zato da izbjegnemo pakao , zavrijedili smo biti bačeni u njega. Služimo li mu samo zato da se dočepamo neba, nismo zavrijedili u njega ući. Ako mislimo da svojim djelima možemo zaraditi Božju milost, ništa nismo shvatili o besplatnosti Božjeg milosrđa. Život po Božjim zapovijedima, za onog tko je upoznao Božju ljubav, spontan je i jedini stil života. Tada naša briga nije u tome hoćemo li zaraditi pakao ili izgubiti nebo, već hoće li nam se ohladiti ljubav prema Bogu. Ovog mladića je pobožnost, umjesto da približi Bogu, od njega udaljila. Isus mu stoga daje do znanja da je sve to njegovo obdržavanje u stvari ništa. Jedno ti nedostaje da bi bio savršen, govori mu Isus. Nikada nam ne nedostaje mnogo nego uvijek samo jedno. Između savršenstva i banalnosti tanka je granica. Svodi se na naizgled nama beznačajnu sitnicu – ljubav.

Napisao: don Miroslav Rubić