Uspon do ljudskosti

Jedno od najznačajnijih djela književnosti XX. stoljeća zasigurno je pripovijetka Preobrazba, poznatog Franza Kafke. Djelo počinje preobrazbom marljivog trgovačkog putnika Gregora Samse u velikog žohara.

Kafka u ovom djelu prikazuje otuđenost Gregora. On je čovjek, ali sasvim je drukčiji, različit i stoga ga nitko ne voli, cijela obitelj ga mrzi i hoće ga se riješiti tako da bi ih što manje osramotio. Jedino se sestra brine za njega. Unatoč svemu Gregor je usamljen jer osim sestre on nema nikoga, cijeli njegov svijet mala je soba iz koje ne smije izaći. Jako se bojao oca koji ga je mrzio i htio je učiniti bilo što da bi ga se riješio. To se i dogodilo, on je bio krivac za njegovu smrt kad ga je pogodio jabukom u leđa. Majka ga je također voljela, ali ga zbog toga nije željela vidjeti jer nije mogla sve to podnijeti. Obitelji je laknulo kad su čuli za Gregorovu smrt pa odluče otići na izlet i iskoristiti lijep i sunčan dan.

Odricanje i pokore

Nalazimo se u vremenu korizme u kojem prevladavaju teme odricanja i pokore. No usred tog vremena, baš ove nedjelje, imamo i temu Isusova preobraženja. Isus se pred svojim učenicima preobražava, pokazuje im se u slavi. Preobrazivši se pred njima zapravo je i njih preobrazio. Obasjani sjajem njegova lica i sami su zasjali. Uspon na Tabor, kojega nam donosi sv. Marko u evanđelju, slika je molitve. Kada molimo Isus nas uzima sa sobom, odvodi u osamu, na goru i pred nama se preobražava da NAS preobrazi. U molitvi nam se otvara nebo, možemo uočiti pravo lice stvarnosti, padaju nam ljuske s očiju. Bog nam kroz molitvu pruža priliku da gledamo očima srca. Daje nam mogućnost da na druge ne gledamo kao na kukce koje treba iskoristiti, nego da ih gledamo kao ljubljenu Božju djecu, kao našu braću i sestre. No, iskrena molitva nam pomaže da se mi ne ponašamo kao kukci. Pomaže nam znati živjeti. A živimo onoliko koliko ljubimo. Bog je vječan, besmrtan, upravo zbog toga jer je ljubav.

Putovima ljubavi

Isus se objavljuje kao savršena slika Oca, sjaj njegove slave. On je ispunjenje objave. Zato se uz preobraženog Isusa pojavljuju Mojsije i Ilija, koji predstavljaju Zakon i Proroke, kao da time žele reći da sve počinje i završava u Isusa, u njegovoj muci i njegovoj slavi. Poruka koju je Isus predao učenicima, a i nama jest ova: “Slušajte ga!”. Slušati Krista znači prihvaćanje logike njegova uskrsnoga otajstva, znači zajedno s njim ići kroz život kako bi naš život postao dar ljubavi za druge, u unutarnjoj slobodi. Potrebno je, drugim riječima, biti spreman “izgubiti vlastiti život”, darujući ga kako bi svi ljudi bili spašeni. Samo tako ćemo se susresti u vječnoj radosti. Isusov nas put uvijek vodi k sreći, ne zaboravimo to! Na njemu će se uvijek naći poneki križ, kušnje, ali na kraju nas uvijek vodi k sreći. Isus nas neće prevariti, obećao nam je radost i dat će nam je ako budemo išli njegovim putovima. Putovima ljubavi.

Korizma je. Uspnimo se na goru i bacimo pogled na Krista kako bi probudili u nama našu ljudskost, kako bi se preobrazili u ljude.

Napisao: don Miroslav Rubić