Strast

Istina je da su ljudi najljepši kad su sretni, ali isto tako je istina da su ljudi lijepi kad pričaju sa strašću u očima o nečemu što zaista vole.

Strastveni ljudi čine razliku, lakše pronalaze i slušatelje i sljedbenike. Strast je prirodna i poželjna u životu svakog čovjeka. „Ništa nje važno kao strast. Bez obzira što želiš raditi u životu, budi strastven!“ (Jon Bon Jovi) Jer, „Bez strasti nije ništa veliko stvoreno, niti se bez nje može stvoriti.“(Hegel) „Strast je pokretačka sila u nama, ona srž, esencija bez koje ničeg ne bi bilo, pa ni nas.“(J.Dučić) Život u kojem nedostaje strasti je poput tmurnih, kišnih dana kojima se ne nazire kraj, život bez strasti je poput mrtvog života. Strast je definirana kao vrlo jak osjećaj prema nekome ili nečemu. Razlikuje se od afekta po tome što nije trenutno stanje, nego trajno usmjerenje čitavog čovjekovog bića. Složit ćemo se kako pri samom spomenu riječi „strast“ prva asocijacija kod većine ljudi je seks. Međutim, strast je puno više od seksa. Strast je pokretačka sila koja svemu daje život i oplemenjuje svaki životni trenutak. Nikad nemojmo podcijeniti moć strasti. „Strasti su mane ili vrline, ali pojačane.“ (Goethe)

Živjeti strastveno

„Ne traži mir. Traži strast!“ – savjetuje Michelle Hodkin. Ljudi traže i pronalaze strast u raznim stvarima. Netko je strastveni ribolovac, netko strastveni kolekcionar, netko drugi strastveni ljubitelj konja, netko strastveni planinar, netko strastveni plesač, netko opet strastveni ljubitelj Formule 1, neki su strastveni navijači Hajduka, netko je pasionirani obožavatelj folklora i kulturne baštine, neki su strastveni obožavatelji džin-tonika, mnogi su strastveni obožavatelji kave, čokolade, astrologije, lova, dalmatinskog pršuta, mediteranske prehrane, strastveni obožavatelji klasične glazbe, strastveni zagovornici zdravog života, strastveni ljubitelji životinja… Mnogo nas je, usuđujem se reći kako je svaki čovjek, strastveni i pasionirani obožavatelj nečega ili nekoga. Stvaran život treba biti strastven život. Jer ako je nešto vodič i motivator za sve u životu onda mislim da je to strast. Ona igra veliku ulogu i ima veliko značenje u svakom segmentu ljudskog života. Živjeti bez strasti je ravno vegetiranju, raditi bez strasti je tiho mučenje sebe, ljubiti bez strasti je ravno licemjerju i još je puno toga u našim životima gdje, ako nedostaje strasti, onda je bolje i ne započinjati, jer to neće nikoga usrećiti. Poželjno bi bilo da nam je život strastven jer kad živimo bez strasti, gotovo je nemoguće uživati u životu. Bez strasti vrijeme nam malo po malo otupljuje sva osjetila i mi umjesto da živimo punim životom, mi samo „odrađujemo“ život.

Strast (na starogrčkom παϑος (patos), na latinskom passio (patior 3.) a znači strast, stradavanje, patnju, muku), iako se, kako smo rekli, najčešće povezuje sa seksom, strast može biti i profesionalna ili životna strast. U brojnim filozofijama i religijama se pobjeda nad strastima (Pobijedi svoju strast!) smatrala najvećom vrlinom. „Tko kaže strast, kaže slabost; tko kaže vrlina, kaže snaga!“ – misli Voltaire. No, Stefan Zweig kaže: „Ako uspijemo pobijediti svoje strasti, to je više zbog njihove slabosti nego zbog naše snage.“ Stoici su kao ideal zagovarali apatiju (neosjetljivost, ravnodušnost) i izbjegavanje i poništavanje strasti  zbog njezinog štetnog utjecaja na čovjeka. Spinoza razlikuje strasti prema tome je li povećavaju ili umanjuju moć našeg djelovanja. Ne tako davno riječ strast je bila negativna, nepoželjna i prljava riječ. Rezervirana samo za one koji ne znaju i ne mogu kontrolirati svoje osjećaje, svoje želje i nagone. Danas riječ strast ima pozitivan prizvuk i ima velik značaj u životima ljudi. Danas za pojam „strast“ mnogi misle da označava snažno uživanje. Danas je strast poželjna u svemu, u emotivnom odnosu, u odnosu prema poslu ili u odnosu prema životu uopće. Pojednostavljeno: dok se kroz povijest pozivalo i poticalo čovjeka: „Pazi! Čuvaj se strasti! Budi snažan! Bori se protiv strasti!“, danas se poziva i potiče: „Pronađi svoju strast! Budi strastven! Prepusti se strasti! Živi strastveno!“

Pasionirani obožavatelj

Danas kad kažemo „strast“, zaboravljamo da riječ strast dolazi iz glagola „stradati“. Rekli smo da je u latinskom jeziku ona passio, a znači muku i trpljenje. Iz ovog korijena nastala je i riječ pasiv i pasivnost, trpno stanje. Strastveni su oni ljudi koji nečemu čime se bave pripisuju najveću životnu vrijednost. Posljedica te strasti je uvijek neko „stradavanje“ jer oni najviše uživaju kad se time bave, ali zato i najviše trpe i pate, najviše stradavaju, kad im je to onemogućeno. Dakle, strast ne podrazumijeva samo uživanje, strast je i trpljenje. To je lako prepoznati u našim životima. Onaj tko se nečemu ili nekome posvećuje strasno (pasionirani obožavatelj = obožavatelj do bola), on najčešće zanemaruje ostale životna aspekte i društvene uloge. Osoba koja je npr. strasno zaljubljena teško misli na išta drugo što nije povezano s osobom u koju je zaljubljena. Ako je ljubav neuzvraćena, osoba još više pati i ne može se koncentrirati na bilo što drugo. Slično je i s drugim strastima, kad, npr. hobi preraste u strast: nedjelja je i on zorom ode u lov (orilo – gorilo), ili ide u ribolov, na boćanje, s planinarima, na kartanje u gostionicu… On jednostavno ode, a vi se mislite za sve drugo, nedjeljni ručak, druženje s obitelji i mnoge druge obveze. Kad strast preuzme čovjeka, on je samo u nju zagledan, njoj popušta, njoj udovoljava, nju opravdava; njemu je tada strast uživanje, ali drugima oko njega njegova strast izaziva muku. Zbog njegove strasti i pasioniranosti zapostavljena je obitelj, pa pate žena, djeca i mnoge druge uloge i obveze.

Poslovni Eros

Zanimljivo je i to kako prije strast nije bila potrebna za posao, za uspjeh, ljudi su radili, a sa svojom strašću su se bavili u slobodno vrijeme, nakon što se vrate s posla. Danas se sve promijenilo, konkurencija je nemilosrdna, a pritisak neizdrživ. Moraš biti ambiciozan, a to znači da ti sam posao mora biti – strast. Ako želiš uspjeti i ostvariti svoje ciljeve moraš biti strastven, tj. predan poslu od jutra do mraka. Strast je kao uvjet zadovoljstva i uspjeha. I ova strast prema poslu ili „poslovni Eros“ zapostavlja mnoge druge obveze i uloge pa nakon nekog vremena (najčešće kasno), čovjek-radnik zaključi da se „vjenčao za posao“ i da je njegova strast prema poslu bila dobra za firmu, ali je trpio on i njegova obitelj. Strast nije loša, ali nikada ne smije biti jedini motiv i jedini pokretač. Shvatimo li to prekasno, bit će prekasno. Ne moramo osjećati strast prema svom poslu da bismo bili uspješni. Važno je samo da ga ne mrzimo i ne odlazimo jutrom na posao s grčem u želucu, jer uvijek možemo naći jednu osobu ili jednu sitnicu radi koje smo strastveni zbog koje naš posao ima smisla.

Ljubav i strast

Potpuno je neporecivo da je važno imati i osjećati strast. Strast nas pokreće. Strast je važna i neizostavna u ljubavnom životu. No mnogi često miješaju ljubav i strast. Često u strasti pomisle da je to ljubav. Strast je neizostavan dio svake veze, no ako se ljubav temelji samo na strasti ili ako je samo strast mjerilo ljubavi, kad nestane početnog zanosa strasti u čovjeku, kad fizička ljepota počne blijedjeti, javlja se osjećaj sumnje da je ljubav nestala. – Donosim zanimljivo razmišljanje bez mog komentara: „Fizička ljubav je jedina ljubav iskrena, spontana, bogomdana, duboka, nerazumna, nadrazumna. Ona nije samo pijanstvo našeg tijela, nego neizmjerni izvor svih drugih ljepota i duševnih i duhovnih. Gdje nema fizičke ljubavi, nema ni duhovne; a ako ima fizičke, ima i svega drugog. Najveća slast života za snažne i neporočne ljude, to je zdrava fizička ljubav. Čovjekovu duhu ostaje samo da fizičkoj ljubavi napravi dekor, a čovjekovoj duši ostaje da sve oboji i pozlati, oplemeni i opjeva. Nikad se ljubav ne zadrži samo na strasti i na fizičkom uživanju, osim kod žena glupih i kod ljudi vulgarnih…“(J.Dučić)

Životna strast

„Pronaći svoju strast nema veze s karijerom niti novcem. Vezano je za pronalaženje autentičnog sebe. Onog kojeg si zakopao zbog tuđih potreba.“(Kristin Hannah) Kad mi postanemo doista mi, bez svega onoga što nam je nametnuto i instalirano, kad osjetimo i iskusim da možemo birati način na koji ćemo živjeti, kako ćemo se osjećati, kad osjetimo da je naš život doista naš – kažu – da tu počinje životna strast. Tada radimo strastvenije, igramo se strastvenije i volimo strastvenije. „Ja nemam posebne talente.“ – kaže Einstein – „Ja sam samo strastveno radoznao.“ Kako pronaći svoju životnu strast, kako je zadržati i živjeti strasno da ne nastradaš ni ti niti itko oko tebe, kako imati i zadržati taj sjaj u očima?

Mislim da odgovor možemo pronaći u riječima jedne žene: „ Kad bi me pitali što je najvažnije u životu, a da na pitanje ne odgovorim ljubav, rekla bih strast… Strast prema životu koja je jedna od najvećih pokretačkih sila, usko povezana s ljubavlju, kreativnošću, intuicijom, inspiracijom, optimizmom, nadom, živahnošću, sjajem u očima, lakoćom i poletom u koraku, smijehom, odsustvom umora…  Ne znam kako ni zašto, ali znam da me ta strast prati oduvijek. I ne da mi da odustanem od nje i ne želi odustati od mene ni kad je teško, kad je naizgled bezizlazno, kad su me okruživali ljudi bez imalo strasti i sjaja u pogledu, kad me dobar dio svijeta uvjeravao da sam u zabludi i da se ostavim svojih “maštarija”. U ime realnosti. Sigurnosti. Ozbiljnosti.

Ta me strast prema životu podizala iz najdubljih padova, otresala s mene prašinu, liječila bol i rastvarala zavjese da propusti sunce u mene kad sam pred njim zatvarala oči. Navodila me da se borim. Za bolju sebe, za bolje druge, za bolji svijet. Davala mi nadahnuće koje sam potom dijelila s drugima. Jer nadahnut čovjek može samo tako, i nikako drugačije. On želi cijeli svijet okupati u suncu koje mu se ogleda u očima. Ta me strast naučila uživati u trenutku. U tišini. U prisutnosti. U otkucajima života… Kažu da strast opada s godinama i ustupa mjesto realnosti. A ne! Neću to dopustiti dok god je mene u meni. Ako joj to dopustim, ako ugasim sjaj u očima, čežnju u srcu, umrijet ću. A drugi će misliti da sam tek onda živa. Neću to dopustiti dok god je mene u meni. Neću si dopustiti stati pred ogledalo i pogledati ondje u oči bez sjaja. Hajde, još bih nekako taj prizor opravdala samoj sebi. Ali kako da ga opravdam svojoj djeci? Kako da dođem pred njih i pokažem im put u život za koji ne osjećam nimalo strasti? A ne! Neću to dopustiti dok god je mene u meni. Ne odustajem od života u punini! Jer, što kad bismo znali koliko nam života preostaje, i kad to recimo ne bi bilo mnogo…? Kako bismo tada živjeli?“

Napisao: Vatroslav Vugdelija