Poštuj! Respektiraj!

Poštovani slušatelji, za temu ovih „Misli“ izabrao sam – poštovanje, a onda sam primijetio naknadno kako sve ove godine (od 2008.) započinjem emisiju pozdravom „Poštovani slušatelji!“. Pozdrav je prikladan, rekao bih da je i pristojan, jer slušatelja treba poštovati i biti zahvalan na njegovoj pozornosti. Slušatelja treba respektirati. Respekt (lat. respectus od respicere – obazirati se) prevodimo s „poštovanje, uvažavanje, obzir, ugled, strah iz poštovanje“. Poštovati/respektirati slušatelja ili čitatelja znači uvažavati ga, biti obziran i paziti na svoje riječi. Ivo Andrić kaže: „Svi bismo mi, i ljudi i žene, morali više paziti što govorimo, jer se nikada ne zna dokle i s kakvim posljedicama živi svaka riječ u drugom čovjeku.“ Pozdrav „Poštovani slušatelji!“ je prikladan, rekli bismo pristojan, a je li govornik zaista poštuje slušatelja prepoznaje se u njegovim riječima, jer nismo mi ti koji govore riječi, već su riječi te koje govore nas (govore o nama). Ljudi se poštuju riječima, a vole šutnjom. Majka Terezija je rekla: „Veća je glad u svijetu za ljubavlju i poštovanjem, nego za kruhom.“

Kad govorimo o poštovanju prvo što mi dolazi na pamet jest 4. od 10 Božjih zapovijedi – Poštuj oca i majku …(Izl. 20:12). Iskusio sam djetinju dob, mladenaštvo, a u ovom trenutku „intenzivno“ živim i roditeljstvo kao otac i djece i mladih pa nastojim izbjeći početak rečenice „U moje vrijeme…“, ili „Eh, kad smo mi bili djeca ‘ko je smio ćaći ili materi reći – neću?! … Tada se poštivalo starije, a ne ovo danas?!“ Točno, ne tako davno poštovanje starijih se podrazumijevalo, od rođenja učilo i nije se dovodilo u pitanje. Evo nekoliko poučnih narodnih izreka: Poštuj starijeg kao samog sebe! – Poštuj oca i mater, pa ćeš živit ka otac i mater! – Poštuj oca i mater, ako to i ne zaslužuju. Radi sebe ih poštuj! –  Kako on svojin starima, tako će njemu i njegova dica! – Sve što je staro rišpetaj da bi i ti ostarija rišpetan!  – Poštovati oca i majku znači biti obziran u riječima i djelima te imati unutarnji stav poštovanja prema njihovu položaju. – Vremena su se promijenila (očito?), barem utoliko što se sve postavlja u pitanje pa tako i autoritet starijih; izgleda da je prošlo vrijeme u kojem je netko bio autoritet samo zbog činjenice što je stariji. Danas se treba nametnuti i dokazati, steći autoritet i poštovanje, zaslužiti respekt.

Je li se poštovanje podrazumijeva ili ga treba zaslužiti? – Starac je sjedio u dvorištu svoje kuće zajedno sa sinom koji je upravo diplomirao na uglednom sveučilištu. Iznenada, vrana sleti na zid. Otac upita sina: “Što je ono?” Sin odgovori: “Vrana.” Nakon nekog vremena, otac upita ponovo: “Što je ono?” Sin odgovori: “To je vrana.” Nije prošlo dugo, a otac opet upita: “Što je ono?” Sin nervozno odgovori: “Rekao sam ti da je vrana!!” Otac ponovo upita: “Što je ono?” Ovaj put sin odgovori grubim tonom: “Oče, stalno me pitaš jedno te isto. To je vrana. Zar zaista nisi u stanju to razumjeti!?!” Otac ustade i ode u kuću. Vrati se sa svojim starim dnevnikom u kojem je pisalo:“Danas je moj mali sin sjedio sa mnom u dvorištu,  kad je doletjela vrana. Dvadeset i pet puta me je upitao: ‘Što je ono?’, i dvadeset i pet puta sam mu odgovorio da je to vrana.” “Sine, kad si bio mali, postavio si mi ovo pitanje dvadeset i pet puta i ja sam ti svaki put odgovorio. A kad sam ja tebi danas postavio isto pitanje, i ponovio ga samo pet puta, ti si se iznervirao, naljutio i ponašao grubo prema meni.”

S druge strane, koliko god nam se činilo da se prije više poštovalo i roditelje i starije, ne možemo se oteti dojmu kako je prije poštovanje bilo na neki način „naređeno“ pa je bilo više poštovanja iz straha. Danas se i roditelji i stariji moraju „više potruditi“ i „zaslužiti“ poštovanje iz ljubavi, a ne iz straha. – Jedna slatka djevojčica držala u rukama dvije jabuke. Ulazi joj majka u sobu i s osmijehom pita: „Dušo, hoćeš li dati svojoj mami jednu jabuku?“ Djevojčica je nekoliko trenutaka gledala u mamu, a onda je odjednom zagrizla jednu jabuku i odmah zatim i drugu. Majka je bila zatečena onim što je vidjela, ali je ipak nastojala sakriti svoje razočaranje. – A onda je djevojčica pružila majci jednu od zagriženih jabuka i rekla: „Mama, evo ti ova jabuka! Ova ti je slađa.“

Stari ljudi bi rekli: „Djeco, ne rugajte se ničemu, a nadajte se svačemu!“ I ova mudra narodna dolazi iz životnog iskustva. Ima slučajeva kad su roditelji vrijedni i odgovorni, dobro odgajaju svoju djecu, žrtvuju se za njih, iskazuju im ljubav, a kada djeca odrastu, znaju zaboraviti na roditelje. Zašto se roditelji razočaraju? Zato jer vjeruju da će njihova djeca poštovati njih kao što su oni djecu poštovali. Nedavno sam imao prigodu čuti razmišljanje starijeg čovjeka: „Mogao bih otići u najbolji starački dom,“ – kaže on – „mogu to platiti i imati najbolje moguće uvjete do kraja života. Nije me strah smrti, ali priznajem da me je strah da ću umrijeti sam. Bit’ će netko uz mene, osoblje doma, ljudi kojima je to posao, ali ja bih volio u tim zadnjim trenucima vidjeti oko sebe svoju djecu, unučad, one koje volim. Jedino me je strah da oni u tom trenutku, iz nekog razloga, neće biti pokraj mene…“

Opet naše pitanje – je li se poštovanje/respekt podrazumijeva (prema roditeljima, starijima i prema autoritetima) ili ga treba zaslužiti? Primjer učenika i profesora: profesori moraju zaslužiti poziciju autoriteta, jer „znanje ti daje moć, a karakter poštovanje“, ali njima učenici duguju pristojnost, zapravo, profesori učeničku pristojnost zaslužuju unaprijed. Ovdje treba razlikovati poštovanje i pristojnost. Ne moram je nekoga poštovati samo zato jer je stariji, jer je nastavnik, profesor, policajac, poštar, trgovac, socijalni radnik .., jer nas ima i starijih i svakakvih, ali se podrazumijeva i očekuje da budem pristojan. „Ni ja ne poštujem sve starije osobe“ – kaže jedan roditelj – „ali ako sam s njima u bilo kakvom kontaktu onda sam pristojan. I dalje ću ja persirati stariju osobu iako je ne poštujem. Tako ću odgajat i svoje dijete da i ono zna ocijeniti kroz život tko je vrijedan poštovanja, a tko samo pristojnosti u ophođenju.“

Izgraditi poštovanje i zaslužiti poštovanje je jako važno u životu. Respektirati drugoga. „Važno je poštovati religijska uvjerenja;“ – kaže Nelson Mandela – „bez obzira na to je li vi vjerujete u njih ili ne, poštujte ih. Ako ih ne poštujete, nikada nećete živjeti u miru s ljudima koji pripadaju drugoj religiji.“ „Bez poštovanja nema istinske ljubavi.“(E.Kant) „Ljubav je najbolja zaštitnica u braku, a uzajamno poštovanje je najbolji prijatelj.“ (P. Mantegazza) Poštovanje drugoga i drugačijega važno je i u politici: Neka demokracija bude naš politički ideal. Poštovati svakog čovjeka kao ljudsko biće u punom dostojanstvu i ne praviti ni od koga idola. Indijanski poglavica je poučavao svog sina: „Uvijek pozdravi prijatelja kad ga sretneš, pozdravi čak i stranca na osamljenom mjestu. Poštuj sve ljude i ne klanjaj se nikome!“ I još jedna lijepa misao o poštovanju: „Dugo mi je trebalo da spoznam da nema previše bitnih stvari u životu, ali ono što je bitno je, da mi jedni druge poštujemo, da održimo i zadržimo našu ljudskost, i naše zajedničko “biti čovjek” preko svih zastava i religija i svega onoga što one predstavljaju.“ (M.Corrigan)

Poštovanje se ne može nametnuti, iznuditi, narediti. Poštovanje se zasluži, ono se strpljivo gradi, a temelj mu je – samopoštovanje. Moraš najprije poštovati sebe da bi te onda i drugi poštovali; da bi i ti druge poštovao. Hrvoje Šalković je naš poznati putopisac. Obišao je svijet, nedavno se oženio, „uplovio u bračnu luku“, dobio dijete i smirio se. Naišao sam na njegovo zanimljivo razmišljanje, o poštovanju je riječ: „„Kada nemaš dijete, nemaš niti brige niti pameti. Sjedneš na vlak, voziš se soma kilometara i nikome se ne javiš tri tjedna. Ili zapiješ pola plaće. Ili spavaš do podne, ako ti se spava. Ili bauljaš po šankovima i snubiš sumnjive ženske. Ili ne razmišljaš što će biti sutra, prekosutra, za mjesec dana ili za pet godina. Kada imaš dijete, imaš i brige i pameti. Ne sjedaš na nikakav vlak, odeš eventualno do birtije na kavu, a i onda se javiš barem dva puta. Plaću ne zapiješ, nego je staviš u čarapu. Spavaš malo, uglavnom na rate. Ne bauljaš po šankovima, odavno si zaboravio na snubljenje sumnjivih žena, dapače, razmišljaš kako da ti ova tvoja doma bude zadovoljna. Svakog trena razmišljaš samo o tome što će biti sutra, prekosutra, za mjesec dana, a bome i za pet godina. A opet, sretniji si i zadovoljniji jedno sto puta. U čemu je fora, zaista ne znam … Da mi je to netko ispričao prije par godina, rekao bih mu da je lud. Čudno je kako to život nekada posloži, ali ispadne da ipak posloži kako spada. Amen!“ (Hrvoje Šalković)

Poštovati i biti poštovan jako je važno u našem životu. Ako poštujemo druge samo onoliko koliko mislimo da će nam se vratiti, tj.  koliko će oni nas poštovati, onda je to premalo da bi nam se vratilo onoliko koliko očekujemo. Da bi se dobro zajednički živjelo treba uvijek davati više poštovanja, nego primati; više poštovati nego biti poštovan.