(Ne)strpljivi Bog

Čovjek današnjice trpi zbog užurbanosti i nervoze. Sve bi se htjelo na brzinu. Zato je u posljednje vrijeme itekako primjetan porast posuđenice „ekspres“ u našem rječniku. Ekspres lonac, ekspres dostava, ekspres pismo, ekspres ljepilo …. Čovjek današnjice nema vremena ili ne zna čekati. Sve odmah mora biti gotovo.

Želimo brze rezultate, htjeli bi odmah vidjeti plodove svojih napora i ulaganja. Ako toga nema, vrlo lako klonemo. Na cijeni su stvari i rezultati do koji se brzo dođe.  Istu stvar očekujemo i u našem odnosu s Bogom. Želimo da Bog odmah uoči i uvaži svaku našu molitvu, da se na brzinu riješi svaki naš problem. Teško nam je dan za danom moliti, a da ne vidimo rezultata. Ispovijedati se, a da ne vidimo promjene. Podnositi druge, a ne vidjeti kraj zahtjevu strpljivosti. Želimo ekspresne i opipljive rezultate svojih molitava, sakramenata, zavjeta, hodočašća, zapaljenih svijeća…

„U srcu treba biti siromašan“

Isus nam ove nedjelje govori da Bog polako, ali sigurno djeluje. Donosi nam dvije prispodobe o Kraljevstvu Božjem.  K. B. je kao zasijano sjeme, koje samo klija i raste, te kao zrno gorušičino. U prvoj prispodobi naglasak je na činjenici da sjeme, bačeno u zemlju, samo hvata korijen i klija, spavao seljak ili bdio. On se uzda u unutarnju snagu samoga sjemena i u plodnost tla. U evanđeoskom govoru sjeme je simbol Božje riječi, na čiju plodnost podsjeća ova prispodoba. Kao što malo sjeme raste u zemlji, tako Božja riječ djeluje Božjom moći u srcu onoga koji je sluša. Bog je svoju riječ povjerio našoj zemlji, to jest našem srcu. Ta će riječ, ako je se prihvati, zasigurno donijeti svoje plodove, jer sam Bog daje da klija i zrije putovima koje ne možemo uvijek provjeriti i na nama nepoznat način. Druga prispodoba koristi sliku gorušičina zrna. Premda je najmanje od svakog sjemena, puno je života i naraste te postane veće od svega povrća. Kraljevstvo je Božje naizgled vrlo mala i beznačajna stvarnost. Da bi se ušlo u nj, u srcu treba biti siromašan. Ne uzdati se u vlastite sposobnosti već u moć Božje ljubavi. Ne raditi zato da budemo važni u očima svijeta, nego dragocjeni u očima Boga čiji su miljenici jednostavni i ponizni. Kada tako živimo, tada Kristova snaga iz nas izbija te preobražava ono što je maleno i skromno u stvarnost koja oplemenjuje svekoliki svijet i povijest.

Gospodinova inicijativa i dar

Ove nam dvije prispodobe daju važnu pouku: Božje kraljevstvo zahtijeva našu suradnju, ali ono je u prvom redu Gospodinova inicijativa i dar. Gospodinova je pobjeda sigurna: njegova ljubav će učiniti da proklija i raste svako dobro sjeme prisutno na zemlji. To nas otvara pouzdanju i nadi, unatoč dramama, nepravdama i patnjama koje susrećemo. Sjeme dobra i mira klija i raste, jer mu Božja milosrdna ljubav daje dozreti. Ipak imajmo na pameti jednu stvar. Od sjetve do ploda treba proći puno vremena.

Napisao: don Miroslav Rubić