Napustimo zoološki vrt

Ne znam sjeća li se itko od vas filma Maska iz 1994.? U njemu Jim Carrey glumi službenika banke, koji ima naviku da navečer gleda crtiće, a ujutro kasni na posao gotovo sat vremena. Jedne večeri, vraćajući se kući nakon propalog izlaska u disco, pronalazi staru drvenu masku kako pluta na površini vode. Nakon što se vrati kući i stavi je na lice, pretvara se u superheroja s nevjerojatnim moćima.

Ovaj film kao da je snimljen po stvarnom događaju. Vrlo rado nosimo maske koje nikad ne padaju. Prikazujemo se boljima nego jesmo. Češće živimo stilom karnevala nego korizme. Isusovac Luka Rađa jednom je napisao: S nama nešto nije u redu. Stvoreni smo za život, a toliko puta smo beživotni. Stvoreni smo za radost, a toliko puta smo bez nje. Stvoreni smo za pobjede, a toliko puta smo pobijeđeni. U karnevalu se ne zna tko je tko pa nas zlo vara pretvarajući se da je dobro. Korizma je vrijeme istine kada bi se trebale razdvojiti linije dobra i zla. Vrijeme je to u kojem lakše možemo prepoznati djelovanje Duha Svetoga od zloduha. Da bi u tome uspjeli, prvo se moramo obračunati sa sobom u sebi.

U prošlu srijedu, obredom pepeljenja, započela je korizma, a prve korizmene nedjelja spominjemo se četrdeset dana koje je Isus proveo u pustinji, nakon krštenja u rijeci Jordanu. Sveti Marko piše u Evanđelju: “I odmah ga Duh nagna u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu”. Ovim kratkim, ali sadržajnim riječima evanđelist opisuje kušnju u koju se Isus dobrovoljno upustio prije početka svog mesijanskog poslanja.

Isusov put

To je kušnja iz koje Isus izlazi kao pobjednik i ona ga priprema na naviještanje evanđelja Kraljevstva Božjega. On se, u tih četrdeset dana samoće, borio sa Sotonom “prsa o prsa” i pobijedio ga. I u njemu smo svi mi pobijedili, ali taj “pobjednički duh” moramo zadržati u našoj svakodnevici.  Crkva nam doziva u pamet to otajstvo na početku korizme, jer nam daje perspektivu i smisao toga vremena, a to je vrijeme borbe. U korizmi se moramo boriti. Vrijeme duhovne borbe protiv duha zla. To je značenje ove prve korizmene nedjelje: odlučno se vratiti na Isusov put, koji vodi u život. Gledati Isusa, što je činio Isus, i kročiti s njim. A taj Isusov put vodi kroz pustinju. Pustinja je mjesto gdje se može čuti Božji glas, ali i glas napasnika. U buci to nije moguće; čuju se tek površni glasovi. No u pustinji možemo sići u dubinu, gdje se doista odlučuje o našem određenju: o životu ili smrti. A kako čujemo Božji glas? Čujemo ga u njegovoj riječi. Zato je važno poznavati Sveto pismo, jer u protivnom nećemo znati odgovoriti na zamke Zloga. Zato je važno svaki dan čitati i razmišljati o evanđelju.

Za kraj jedna pričica o važnosti pustinje. „Zašto imamo tako velika stopala?“ – upita mladunče deve svoju majku. „Da nam noge ne tonu pijesak dok hodamo pustinjom.“ – odgovori majka. „Zašto imamo velike obrve?“ – ponovno upita mladunče.“ Da nam pustinjski pijesak ne ide u oči.“ – odgovori majka. „A zašto imamo veliku grbu?“ – ponovno pita mladunče. „Da imamo dovoljno vode dok hodamo pustinjom.“ – odgovori majka. Na kraju mladunče deve tužno upita: „Ali nije mi jasno što onda radimo u zološkom vrtu?“ Zagazimo u našu pustinju, jer korizma je vrijeme autentičnog života.

Napisao: don Miroslav Rubić

Iz  evanđelja po Marku…

U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.

A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«