IN MEMORIAM: Mato Mustapić (1958.-2017.)

U 60.godini života , u splitskoj bolnici umro je prof. Mato Mustapić. Rodbina i prijatelji tužnu vijest doznali su u utorak,16.svibnja 2017.godine.

Osnovnu školu završio je u Metkoviću, a u Splitu Školu primijenjenih umjetnosti. Studij kroatistike završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a kao profesor radio je u Gimnaziji Metković te u OŠ Stjepana Radića u Metkoviću. Obavljajući dužnost ravnatelja Gradskog kulturnog središta Metković, značajno je unaprijedio kulturnu zbilju svoga i našega grada. Bio je i članom ogranka Matice hrvatske Metković, uređivao je brojna Matičina i druga izdanja, autor je brojnih tekstova iz likovne kulture , a bio je suradnikom  poznatih hrvatskih i bosanskohercegovačkih časopisa s kulturnom tematikom.

Ispisao je stotine stranica predgovora za brojna knjiška izdanja lokalnih autora i onih iz drugih sredina, a njegovi prikazi izložbi i skupova dugo će se pamtiti. Jasne  riječi znalački je pretvarao u rečenične niti. Niti za pamćenje. Genetsku likovnost pretakao je na platno ili papir. Nije se razdvajao ni od svog omiljenog fotoaparata. Mudar, svestran i angažiran. Takav je bio naš Mato.

Pokojni Mato Musatapić bio je dragovoljac Domovinskog rata i urednik Ratnog Neretvanskog vjesnika. Obnašao je više političkih dužnosti u Gradu Metkoviću , među ostalima u dva mandata i dužnost zamjenika gradonačelnika. Sudjelovao je i u radu skupštine Dubrovačko-neretvanske županije te u radu niza udruga i ustanova.

Desetak dana prije hitnog transporta u splitsku bolnicu, sjedili smo i razgovarali. Ne o politici, ne o tekstovima, već o pozivu njegova liječnika da mu se javi točno određenog nadnevka. Nažalost, taj nadnevak nije dočekao. Govorio mi je o ručnom unikatnom satu što mu ga je ostavio pokojni otac Božo. Razgovarali smo o običnim ,životnim stvarima. Nažalost, razgovarali smo posljednji put.

Tvojoj majci Rajki, supruzi Stojanki, djeci Juditi, Boži i Dubravki te sestri Katici, iskrena sućut, a  Ti prijatelju počivaj u miru!

Napisao:Pero Jakić