Glasne misli: Žena, majka, kraljica

Kad naiđem negdje na naslov o nekoj kraljici ili kralju, o princu nekom ili princezi, o nekoj kraljevskoj obitelji, odmah listajući bježim dalje. Ne volim ja, a nisam nikad ni volio te kraljeve i kraljice, te prinčeve i princeze… Te dvorce i dvorove, te titule i ceremonije, taj sjaj i blještavilo, tu plavu krv drugačiju od krvi svih nas  „podanika“ i smrtnika.

Danas pogotovo to ne volim. Ne mrzim nikoga, ali ne volim ni englesku kraljicu majku, ni njezine prinčeve i princeze; i inače ne volim tu proglašenu i samoproglašenu, tu nasljednu i samim rođenjem baštinjenu plavu krv, tu plemenitu krv, tu kraljevske loze krv; i inače ne volim kad se danas netko samim rođenjem nazove princem i princezom, odmah dobiva časti i titule, odmah mu se pripisuju zasluge, bogatstvo se podrazumijeva, i cijeli život su mu zagarantirani naslovi na prvim stranicama svih medija. Ne volim ja kad se danas neka obitelj proglasi i stavi iznad drugih obitelji, kad se neka krv proglasi da je nasljedna i drugačije boje od naše „obične“ crvene i životne krvi, ne volim ja danas te kraljice, kraljeve, te prinčeve i te princeze.

Doživljaj žene

Ovaj „napadaj iskrenosti“ neka bude uvod u temu s naslovom – „Žena, majka, kraljica“. Sam naziv susrećemo često i u medijima i u našoj svakodnevnoj komunikaciji. Kad hoćemo nekoga pohvaliti, nekoj ženi dati kompliment, izraziti svoje oduševljenje, znamo reći: „Ti si žena, majka, kraljica!“ – Time hoćemo reći da je ona nešto naj, naj, superlativ, netko puno bolji i drugačiji od nas običnih, netko tko svojim djelima i životom nadilazi nas prosječne, netko tko izaziva poštovanje i divljenje. – Jučer vidjeh iznad jednog intervjua naš naslov „Žena, majka, kraljica!“. Bio sam znatiželjan pa sam ga pročitao. Žena je bivša manekenka, a sada udata za bivšeg nogometaša; kaže da se odrekla uspješne karijere i posvetila obitelji; majka je jednog djeteta; u intervjuu vidimo i slike njezinog lijepog i bogato uređenog stana; jako je zauzeta, ali sve stigne jer brižno isplanira cijeli dan: redovito vježba pa je u top formi, (i novinarka joj daje 10 godina manje); stigne i na pilates i u teretanu, drži do sebe, strogo pazi na prehranu i čitateljima sugerira koje namirnice uzimati u 5-6 obroka dnevno da bi bili kao ona; besprijekorno je odjevena, na njoj je odjeća i obuća samo najpoznatije marke (novinarka je oduševljena); stigne još i sudjelovati na ponekoj modnoj reviji, onako za svoju dušu; nađe ona vremena i za druženje s prijateljicama, viđena je na špici i na javnim događanjima (novinarka je opet oduševljena), uvijek je dotjerana, uvijek neka druga frizura, druga haljina, neki novi look … Na jednome mjestu spominje i muža, a novinarka zaključuje kako jadničku s takvom ženom nije lako, „da puca od ljubomore kad vidi svoju samosvjesnu suprugu kad u nekoj haljinici više otkriva nego što pokriva, ali to je cijena koju on plaća jer je izabrao hrabru i modernu ženu, koja u ovom konzervativnom društvu ruši stereotipe i bori se protiv predrasuda… Ukratko – zaključuje novinarka – Ona je žena, majka, kraljica!

„Žena, majka, lavica“

Dijelim s vama ovaj zanimljivi tekst: Kad se ovca nađe u problemu, ili doživi šok, ili se pravi da je mrtva. A kad se lavica nađe u problemu, odluči boriti se, pokaže zube i krene u napad. A ti? Ti se odluči jesi li ovca ili lavica. Je li pred nedaćama životnim poklekneš i odustaneš, ili se odlučiš boriti, pokazati zube i krenuti u napad? – Možda bi za ove Misli bio bolji naslov – „Žena, majka, lavica“? Primjeri takvih „žena lavica“ odmah mi dođu pred oči. Pokojna Kata Šoljić, bila je simbol patnje i hrabrosti hrvatske žene i majke u Domovinskom ratu. Ovo su njezine riječi: „Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Imam 79 godina, rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet dali su svoje živote za slobodu i obranu svoje Domovine Hrvatske od srpskog agresora u ovom Domovinskom ratu 1991. godine. Od istog neprijatelja stradala su mi i četiri brata u Drugom svjetskom ratu, a suprug mi je čudom ostao živ. Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj.“

Žene primjeri

Puno je primjera „žene, majke, lavice“, a jedna od njih je i pokojna Grla Pedić. Njezin sin Ante je poginuo 31. prosinca 1991. u ravnokotarskom mjestu Paljunu. Mjesec dana svake noći, njegova stara majka Grla Pedić iskradala se iz zatočeništva u podrumu i obilazila svog mrtvog sina jedinca, pokrivala ga dekom da ga strvinari ne grizu. Ni pokopati ga nije smjela. S njom je išla i majka pokojnog Ranka Barabe koji je ležao blizu Ante. O majci Grli Pedić snimljen je film i melodrama, čija autorica kaže: „Zamislite tu majku! Odakle joj toliko snage da unatoč strahu, gladi i iscrpljenosti, bježi iz podruma gdje je zarobljena i ide čuvati tijelo svoga sina?! To je neizmjerna snaga, ljubav bez straha. To je toliko moćno! Iza toga stoji poštivanje obitelji i zajedništva, nedostižna snaga prkosa i vjere u ljubav i Boga.“ – Autorica te melodrame nastavlja: „Boli to što toliko mladih odlazi iz Hrvatske. Oni su naša vrijednost, a odlaze. Zato im poručujem vratite se i gradite ovu zemlju za koju su ginuli isto tako mladi povučeni snagom ljubavi za dom, obitelj, prijatelje i Domovinu. Današnja mladež zna premalo o Domovinskom ratu. Traže uzore u hollywoodskom divama, a snaga je u srcu i ljubavi jedne Grle Pedić, jedne Mile Gojsalić, jedne Kate Šoljić, jedne Dive Grabovčeva … To su priče o ženama i majkama, o njihovoj snazi, prkosu i patnji, otporu i ljubavi.“

Jake žene

Ima i danas među nama žena, majka, lavica, možda ih samo teže prepoznajemo. Hvala Bogu nema rata, ali one se i danas bore i pokazuju zube životu, pokazuju zadivljujuću snagu, hrabrost, upornost, ljubav … Majke djece s posebnim potrebama, majke čija su djeca pogođena teškom i rijetkom bolesti, vidimo ih kako se kao lavice bore za svoju djecu: traže, mole, kucaju na vrata, protestiraju, mijenjaju zakone i propise, uporne su u borbi za svoje dijete i ne odustaju. Ta borba ne prestaje, one su uza svoju djecu i danju i nnoć. Koliko je tuge u njima dok gledaju svoje dijete u bolovima, koliko očaja kad mu ne možeš pomoći, jer je bolest teška a lijekovi preskupi? Rijetko ćemo ih vidjeti da plaču. Što im daje snagu? Tko im daje snagu? Takva snaga može samo iz ljubavi rasti. To su današnje majke lavice, primjeri i uzori snage i hrabrosti.

Ima danas oko nas i među nama i žena lavica. Kad život nanese probleme, kad izostane potpora muža, kada djeca krenu stranputicom, kad je u obitelji oskudica, bolest i starost, žena podmetne svoja leđa, bori se i nosi obitelj. To su jake žene lavice. „Ti si jaka.“ – kaže muž svojoj ženi. „Umorna sam od toga da budem jaka.“ – odgovara žena. „Ali ja te takvu volim.“ – priznaje muž. „Znam. Svi vole jake jer oni ništa ne traže. To ne znači da im ništa ne treba.“ – reče žena. „Jaka žena je ona koja ujutro smogne snage nasmijati se, iako je cijelu noć proplakala.“

Jedan muž je ovako opisao svoju ženu: Ona je znala tako graciozno patiti. Nikada sebi nije dopuštala da padne, da se slomi pred ljudima. Obožavao sam to kod nje. Svoje probleme je uvijek držala za sebe, sa svojim demonima vodila je borbu kada drugi ne gledaju. Kad je bila najtužnija, bila je najljepše obučena, glava joj je uvijek bila pozicionirana visoko. Ona se znala raskošno smijati i dok se svijet u njoj rušio. I kad biste me pitali za primjer jake žene, uvijek bih rekao njezino ime.“ Na samom kraju vraćam se našem naslovu „Žena, majka, kraljica“ i kažem: „Ma kakva kraljica! – Meni su draže i moj su uzor naše jake i hrabre žene, majke, lavice!“ Zato neka na kraju bude naslov – „Žena, majka, lavica“.

Napisao: Vatroslav Vugdelija