Glasne misli: Potrebno je puno vremena da čovjek bude mlad

Zove žena muža na mobitel i pita ga: „Možeš li pričati?“ On odgovara: „Mogu.“ – a ona će: „Onda me dobro slušaj!“ – Naravno, ne inzistiram da tako dobro slušate „Glasne misli“, a ovaj simpatični „razgovor“ između žene i muža pomaže mi tek da se polako uputim.

Izazovna je i aktualna tema političkog trenutka, ali mi se jednostavno ne da uputiti u tom pravcu. Znam da je čovjek i „zoon politikon“ – političko biće (Aristotel) i da bi bilo dobro malo politički promišljati ovu krizu vlasti i vladanja. Znam, ali sam ulovio sebe kako se gotovo fizički bunim protiv postojećeg političkog stanja. Opet se vladajući bave sobom, opet upiru prstom jedni u druge, opet su drugi krivi i nitko nije odgovoran, opet beskrajne pravne smicalice i besmislene raspre, opet se svi pozivaju na narod, opet se nitko od njih ne plaši novih izbora (trećih u nepune dvije godine) jer će na njima opet svi pobijediti i opet nam pati zdrav razum tako da čovjek zbog svog mentalnog zdravlja izbjegava dnevnike i vijesti i sve vezano uz politiku koja to nije.

Novo vrijeme

Upućujem se drugim putem. U naslov sam napisao „Potrebno je puno vremena da čovjek postane mlad“, a inspiraciju sam dobio nekidan promatrajući naše krizmanike. Gledam ih onako mlade i lijepe u crkvi i dok su prolazili pokraj mene idući na sv. Pričest, nasmijao sam se u jednom trenutku jer nisam dobrim dijelom mogao raspoznati tko je krizmanik, a tko njegov kum ili kuma. Gotovo su mi svi bili isti, mladi, lijepi i svečano obučeni. Znam da je Krizma sakrament kršćanske zrelosti, znam da je „prije“ (a kada to prije?) kum bio zrelije dobi, da je svoje kumče taj dan vodio kod sebe na ručak i to je bilo to. No, svi znamo da su se vremena promijenila, da je danas trend da izabereš kuma u razredu koji se možda krizmao tek tjedan dva prije tebe jer je iz druge župe, ili da izabereš kuma koji se krizmao prošle godine. To im je fora, oni su se dogovorili, ne znaju običaje i nije ih briga. Roditelji će sve ostalo: darove, ručke, organizaciju svega… Oni će navečer na „Krizma party“. I to je trend posljednjih godina; nekome palo na pamet i eto, ušlo u „tradiciju“, u krizmane običaje. Krenu tako krizmanici te večeri u disko, a roditelji umorni od priprema za krizmu, financiranja i organiziranja, čišćenja i pospremanja, čekaju „do dugo u noć“ kad će njihovi krizmanici doći doma. Znam, znam to su nova vremena, to je trend, tako svi rade pa nek’ ide, neće moje dijete biti iznimka, mladi su pa jednom je krizma …

Manje fotografirati, više živjeti

Dok sam čekao red da se na kraju obiteljski uslikamo na oltaru s našim krizmanikom, bilo mi je zanimljivo kako se mladi brzo „namjeste za fotografiranje“, položaj tijela, osmijeh, škljocanje fotoaparata, bljesak, na trenutak se učini kao da su na modnoj pisti i da im je to nešto sasvim prirodno. Nova su vremena i naši mladi imaju iskustva sa selfijem, jer svakodnevno poziraju sami sebi i šalju svoje najljepše fotke. Još mi je jednom pala na pamet „kršćanska zrelost“ dok sam gledao fotografe za vrijeme sv. Mise: škljocanja, bljeskovi, kamere, a tek mobiteli u podignutoj ruci. Svi šetaju, prešetavaju i traže što bolju poziciju za što bolju fotografiju, zbor pjeva svoje, svećenik moli svoje… Sve se slika i snima jer – kažu – ako nije uslikano (zabilježeno) to je kao da se nije ni dogodilo. Opet mi pobježe misao prema sakramentu kršćanske zrelosti, u vrijeme (a kad je to bilo?) kad nije bilo toliko glamura i bljeskanja, toliko gozbe i skupih darova, kad smo situacije manje fotografirali, a više smo ih živjeli. Trend i vrijeme nametnuše nam puno toga nebitnoga i zasjeniše bitno. – Današnje generacije mladih nisu ništa gore od onih prije (a kada to prije?). I oni mladi prije su imali svoje trendove i sve im je bilo odbojno, samo što ih nitko nije slušao. Ne kažem da je bolje bilo prije (a kada to prije?), ali kao da je prije dijete bilo dijete, tinejdžer je bio tinejdžer, sladoled je bio sladoled, poma je imala okus pome, kruh je zaista bio kruh, mlad čovjek je bio mlad, zrelost je bila zrelost … Dok danas djeca i tinejdžeri prebrzo sazrijevaju, žele iskusiti sve, brzo i odmah… kao da sve više fotografiraju životne situacije, sam život, a sve manje ga žive.

Starost nije i zrelost

Svi ljudi stare, ali ne sazrijevaju svi. Ima mladih staraca kao što ima puno starih mladića. „Svatko tko prestaje razmišljati ostari. Najveća prednost života je neograničena mogućnost učenja.“(Henry Ford) – „Tužno je starjeti, ali je lijepo sazrijevati.“ – misli Brigitte Bardot:  „Čovjek tako stari u pojedinostima. Onda, odjednom ti počinje starjeti duša: jer kad je tijelo već istrošeno i pokvareno, duša još žudi i sjeća se, traži i veseli se, i želi radost. I kada prođe želja za radošću, ne ostaje drugo no uspomene i taština: i onda ostariš doista, sudbinski i konačno.“ (Sándor Márai) „Unutra smo uvijek iste dobi.“ – kaže Gertrude Stein. Unutar svake starije osobe je dijete koje se čudi što se s njim dogodilo. „Uzalud sam trošio vrijeme“ – reče Richard III. – „a sad vrijeme troši mene!“ – „Ništa nije žalosnije od starca koji osim starosti nema drugog dokaza da je živio.“ (Seneka) – „Snaga i ljepota odlike su mladosti, dok je razboritost cvijet starosti.“(Demokrit) – „Drugi dio života kod pametnog čovjeka sastoji se u oslobađanju od ludosti i predrasuda i pogrešnih mišljenja koje je stekao tijekom prvog dijela života.“(Čehov)

Plemenite stvari ne stare

Kaže se da ne postoji starost za pametne ljude i lijepe žene. Plemenite stvari ne stare, nego samo promijene izgled, često čak budu i ljepše. Jedan je stariji, iskusni muškarac rekao: “Što sam stariji, to više poštujem žene starije od 40 godina!” I donosi više razloga za to: Žena starija od 40 godina te nikada neće probuditi usred noći da bi te pitala: “O čemu razmišljaš?” … jednostavno je to ne zanima. – Kad žena starija od 40 godina ne želi gledati utakmicu, ona ne sjedi pored tebe kukajući. Ona će se zabaviti nečim drugim, nečim za što je raspoložena. Najčešće je to nešto puno zanimljivije od utakmice. – Žena starija od 40 godina samu sebe dovoljno poznaje da bi znala tko je, što je, što želi i od koga želi. Samo manji broj žena starijih od 40 godina zanima što ti o njima misliš. – Žene starije od 40 zrače ponosom. Rijetko će ti napraviti scenu usred restorana, ali ako si zaslužio, neće oklijevati da te upucaju iz pištolja ako su sigurne da bi mogle proći nekažnjeno. – Ženi starijoj od 40 ne trebaš govoriti o tome što si učinio – ona već zna. – Žena starija od 40 izgleda sjajno kad nanese drečavo crveni ruž, što ne možete tvrditi za većinu mlađih žena. Čim muškarac dobije prve bore, za njega je žena starija od 40 daleko seksipilnija od mlađe. – Starije žene su iskusnije i otvorenije. One ti kažu direktno u lice kad se ponašaš kao idiot. Nikada se ne moraš pitati na čemu si kod nje. – Da, mnogo je razloga zašto poštujem žene starije od 40 godina. Na žalost, obrnuto ne vrijedi … Na svaku sjajnu i inteligentnu ženu stariju od 40, dolazi jedan “ostatak nečega” debelog trbuha u žutim hlačicama, koji zbog dvadesetdvogodišnje konobarice pravi majmuna od sebe.

Starost- duša i karakter

Bilo u mladosti, bilo u starosti, ljudi nas uvijek plaše našim godinama. Kad smo mladi kažu nam da smo nedozreli za velike stvari, da nemamo iskustva, da trebamo pričekati, a kad smo stari kažu nam da smo nesposobni za neke veće planove, da se maknem u stranu i sve prepustimo mladima. – Čovjekova starost zaista počinje tamo gdje svršava njegovo oduševljenje. – U starosti se pokažu na licu karakter i duša čovjekova. „Bore na licu jedino pokazuju gdje je nekad osmijeh bio.“ – kaže Mark Twain.

Mladost treba naučiti cijeniti dok je imaš. Posvijestiti sebi da si mlad i radovati se toj činjenici – onako iz čista mira. Mladost je nešto što imaju samo mladi i što cijene samo stariji. U kojim god godinama bio čovjek uvijek mora pokušavati biti radostan jer su radost i vedrina vječna mladost duha. – Idealno bi bilo kad bi mladost znala sve što može a starost mogla sve što zna. Ovako, trebamo potrošiti puno vremena – cijeli život – da bi čovjek (p)ostao mlad.

Napisao: Vatroslav Vugdelija