Glasne misli: Kako naći pravi put?
Autor: Radio Delta na 9. veljače 2017.
Poštovani čitatelji, umjesto uvoda u ove „Glasne misli“ odlučio sam podijeliti s vama ovu zanimljivu priču:
Jednom je neki čovjek došao svome učitelju moleći: „Učitelju, pouči me, kojim putem trebam ići kroz život!“ Učitelj mu odgovori: „Sjedni, sinko! Ispričat ću ti priču.“ I on počne pripovijedati: „Jednom je neki čovjek putovao kroz šumu i skrenuo s puta. Satima je gazio između stabala, verao se kroz gusto lišće i grmlje, ali nije pronalazio stazu koja je vodila izlazu iz šume. Tri puna dana nastavio je tražiti, i uvijek kad mu se činilo da je došao do ruba šume, ustanovio bi da je zašao još dublje u šumu. Dok je tako umoran lutao, iznenada se pojavi pred njim neki čovjek. Izgledao je kao netko tko je u šumi kao kod kuće: odijelo od goveđe kože, zapuštena brada, noge obavijene krpama, a u ruci je nosio kvrgast štap. – Zalutali čovjek je bio presretan kad ga je ugledao: „Moj dobri čovječe, ne možete ni zamisliti koliko sam sretan što smo se susreli! Vi ćete mi pokazati izlaz iz ovog šumskom labirinta, jer danima lutam tražeći pravi put:“ Čovjek iz šume ga upita: „Koliko dana već lutate?“ „Puna tri dana! Molim Vas, pokažite mi kako ću izići iz ove grozne šume!“ Čovjek iz šume mirno reče: „Samo tri dana!? Pogledajte mene! Ja već deset godina lutam ovom šumom i još nisam pronašao ni puta ni načina kako iz nje izići!“ Kad je ovo čuo zalutali čovjek, briznu u plač: “Nije moguće! A kad sam Vas ugledao, mislio sam da sam spašen! Da ćete mi Vi pokazati pravi put, a sad vidim da nemam nade.“ Tada ga čovjek iz šume počne prijateljski tješiti: „Ipak ste nešto dobili, kad ste me susreli. Jer, sa svojim dugogodišnjim iskustvom putovanja i lutanja kroz ovu šumu ja vas mogu dobro poučiti, a to je vrlo važno – mogu vam pokazati putove koji ne vode izlazu iz šume …“
Vremena se mijenjaju
Ova priča ne traži dodatna objašnjenja jer je njezina poruka jasna na prvi pogled. Svoj život možemo zamisliti kao jedno putovanje od točke A do točke B, tj. da je naš život ono vrijeme koje nam je dano između našeg rođenja i smrti. No, to putovanje nije nikada tako lagano i jednostavno da putuješ pravo, samo ravno prema cilju. Redovito nam se život učini više kao lutanje kroz veliku i gustu šumu, tako da na kraju ne znaš jesi li se pronašao ili si se izgubio. U naslov sam napisao „Kako naći pravi put?“, riječi sam posudio iz jedne pjesme. Kako živjeti? Kako odgajati? Kako djecu izvesti na pravi put? Kako će roditelj savjetovati i poučavati pravom putu kad se često i sam osjeća izgubljeno? Vremena su se promijenila i upravo se mijenjaju – velikom brzinom, šuma je sve veća i sve gušća, putokaza na svakom koraku. Ne pomaže roditeljsko iskustvo „Eh, kad sam ja…“ ili „U moje vrijeme mi smo…“, očito je da naša djeca neće i ne mogu našim putem hoditi. Roditeljima je prije bilo lakše, život je bio jednostavniji i jasniji, a našoj djeci je danas puno teže. Lažnih putokaza na svakom koraku, lažnih učitelja nikada kao danas, lažnih proroka, lažnih vođa i lažnih spasitelja, lažnih uzora i lažnih veličina, lažnih ljubavi i lažnih prijatelja… Kako naći pravi put? Zato su roditeljski savjeti najčešće savjeti iz brige za dijete i iz straha da ne pogriješi: „Nemoj to! Ne smiješ tako! Ne idi tamo! Nemoj u to društvo! Nemoj piti alkohol! Nemoj pušiti! Nemoj kasno dolaziti kući! Nemoj se zabavljati s tim momkom! Ta cura nije za tebe! …“ U svojoj brizi i u svome strahu pokazuju djeci samo one pute kojim ne bi smjeli hoditi.
Prevariti samog sebe
A kojim putem krenuti i koji je put izlaska iz krize, gospodarske, ekonomske, recesijske, društvene .., slušamo cijelog života pa tako i ovih dana jer se zahuktava predizborna kampanja za lokalne izbore. Izborna kampanja, kao i svaka izborna kampanja, zamorno je razdoblje u kojem se javnost truje uvredljivim glupostima. Opet će se nuditi „stručnjaci nauštrb ideologije“, opet će se nuditi putovi za izlaz iz krize svake vrste, opet će se nuditi vođe i spasitelji naroda. Opet će se čuti puno gluposti, puno neznanja, puno bahatosti, puno populizma… Očito je kako političari imaju iznimno nisko mišljenje o biračkom tijelu. Očito je teško uvijek iznova zašećeriti dudu narodu prije izbora, ali svi će se truditi i nuditi svoj lik i djelo, svoje pute i svoja obećanja. Ja ću kao birač opet birati. Možda ću izabrati krivo? Možda će me prevariti? Ali, tko me to može toliko puta prevariti kao što ja mogu prevariti samog sebe?
Korisnost pogrešnih izbora
Thomas Edison je isprobao 2000 različitih elemenata kako bi saznao koji najbolje odgovara za žarnu nit u žarulji. Kada niti jedan od isprobanih nije ispunio očekivanja njegov pomoćnik se požalio: “Sav naš trud je bio uzaludan. Nismo ništa otkrili.” Edison je vrlo samouvjereno odgovorio: “Oh, prešli smo dugi put i naučili puno toga. Sada znamo da postoji 2000 elemenata koje ne možemo koristiti za izradu žarulje.” – U životu se znamo i očarati i razočarati. Pogrešni izbori i pogrešni putovi su korisni, jer znanje koje naučimo i karakter koji izgradimo znaju biti vrjedniji i korisniji od postignutog cilja. „Cijela tajna uspješnog života je saznati što trebamo napraviti, a zatim to i učiniti.“ – kaže Henry Ford. I ne treba se bojati pogrešaka. Čovjek mora biti dovoljno velik da prizna svoje pogreške, dovoljno pametan da od njih ima koristi i dovoljno jak da ih ispravi. Kaže se da je život 10% onoga što nam se događa, a 90% onoga kako reagiramo na to. „Kad sam bio mlad“ – kaže Bernard Shaw – „otkrio sam da od deset stvari koje uradim, devet pogriješim. Stoga sam radio deset puta više.“
Put je dug
Svatko u životu, na svom životnom putu, ima teških razdoblja – to je neizbježno. Narod kaže da svatko nosi svoj križ. Možda nam se čini u nekim teškim i bolnim životnim situacijama da život i nije fer prema nama, ali to ne znači da je tako, jer situacija u kojoj se trenutno nalazimo, nije naše krajnje odredište. Put je dug. Loše stvari koje nam se dogode u životu ponekad nas usmjere na put koji će nas dovesti do najboljih stvari koje će nam se dogoditi u životu. Sve ono što je dobro u životu ne dolazi lako. „Na muci se poznaju junaci!“ I prijatelje pronalazimo u sreći, a provjeravamo u nesreći, jer ako prijatelj bude i ostane uz tebe kad ti je najteže, taj trenutak tvoje nesreće je blagoslovljen, jer si dobio pravog prijatelja, prijatelja za cijeli život. Ili, ako te prijatelj razočara i ostavi kad ti je najpotrebniji, i to je blagoslovljen trenutak jer si doznao istinu, koja je možda bolna, ali je dobra jer te oslobađa lažnog prijateljstva.
Nastavite gledati prema suncu
Ono najgore što nam se dogodi u životu naučit će nas da ni ono najbolje ne uzimamo zdravo za gotovo. „Kada je život sladak, reci hvala i slavi. Kada je život gorak, reci hvala i uči.“ Možemo reći da su nam osjećaji tuge i boli čak i potrebni da bismo bili sposobni osjećati sreću, prepoznati sreću. Moramo se znati suočiti s tim negativnim, lošim i često bolnim osjećajima i pustiti ih da jednostavno prođu kroz nas, „da nas očiste od nebitnoga“. Baš ti bolni i teški trenuci najviše utječu na čovjeka da upozna samog sebe, da sazrije, da mu život bude jasniji. Najbolje stvari u životu se dogode onda kada dođemo do raskrižja, kad vidimo samo crno, kad nema nade da može biti bolje, kad nam se učini da ne možemo više, tada nam baš taj očaj pokaže kojim putem trebamo ići dalje. Kako netko lijepo reče: „Bez obzira na sve, nastavite gledati prema suncu i s vremenom će sjene ostati iza vas.“
Život je lijep
Nekidan sam imao sreću poslušati na televiziji intervju s jednom starom gospođom, Hrvaticom iz Trsta. Zaboravio sam joj ime, ali sam upamtio da ima 95 godina, a tako je bistro govorila o svome životu da sam je s guštom slušao: bila je iz bogate obitelji, ali je u 2. svjetskom ratu ostala bez muža i bez imovine, umrlo joj dijete, selila se u Argentinu, ponovo se udala, rodila još šestero djece, vratila se u Trst, nisu imali ništa, radili su sve najteže poslove, ali je podigla i odgojila djecu, ima puno unučadi, praunučadi, mudra žena, vedrog i velikog duha. – Iako bi objektivni promatrač zaključio kako je ona imala izrazito težak život, ona sama kaže da ne bi ništa mijenjala u svome životu. „Možda je bilo više teških trenutaka“ – kaže ona – „ali ja sam Bogu na tomu zahvalna, jer su me ti trenuci izgradili kao osobu, davali snagu da idem dalje.“ Zapamtio sam i što je poručila na kraju: „Bez obzira na teškoće život je lijep. Ako imaš i težak život, možeš biti sretan. Uvijek ovisi o tebi. Mene je u životu držala vjera u Boga i čuvala sam obitelj. Najvažnije je dobro odgojiti djecu.“ – Na upit novinara što bi savjetovala mladima, rekla je: „Ako nemate posla, volontirajte, pomažite drugima besplatno i ne bojte se jer će vas sigurno netko primijetiti, otvorit će vam se neka vrata. Ne bojte se života! Budite uporni!“ – Je li ovo možda odgovor na pitanje u naslovu – Kako naći pravi put?
Napisao: Vatroslav Vugdelija