Glasne misli: Emocije i Valentinovo

Autor: na 16. veljače 2017.

 

Ove misli sam stavljao na papir točno na Valentinovo – na Dan zaljubljenih. Priznajem kako ima već nekoliko godina da sam se prestao opirati Valentinovu „toj američkoj izmišljotini“, ali bio je to „častan uzmak“ (opravdavam se) jer ne radim za Valentinovo (kao neki) nikakve velike pripreme, niti imam neka očekivanja.

Sjetim se Valentinova s nekom sitnicom, s nekom slatkom čokoladicom, ili s nekim simpatičnim srcem crvene boje. I ništa veće. I da! Trudim se da taj mali dar bude popraćen s posebnim sjajem u oku… „Nema sunca bez svjetlosti, ni čovjeka bez ljubavi.“ – reče veliki Goethe još u 18. stoljeću. I mi se slažemo s njegovim riječima jer i danas „nema čovjeka bez ljubavi“. Zato je Valentinovo i danas brzo i lako prihvatljivo. Ljubav je uvijek neiscrpna tema. Ljubav je uvijek aktualna. O ljubavi se uvijek govori i zbori, o ljubavi se pjeva, zbog ljubavi se i plače i ratuje, kao što nema sunca bez svjetlosti, tako ni sreće bez ljubavi nema…

Svi slave ljubav

Svi slave ljubav. Na Valentinovo je medijski prostor zauzela najprije LGTB zajednica u Zagrebu, zbog suzavca bačenog u njihov noćni klub. Organizirali su i „ljubavni prosvjed“, tj. pozvali građana da se  ljubavlju bore  protiv mržnje; jučer sam pročitao i nekoliko simpatičnih rečenica o ljubavi jedne djevojke prema svome psiću, malom slatkom pekinezeru; baš jučer sam čuo i lijepu ljubavnu pjesmu „Daleke obale“ – „Ja sam znao da ću svoju ljubav pokloniti njoj, svojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj“. Ljubav prema domovini i to je ljubav. Ljubav prema djetetu, ljubav prema roditeljima, a tek najuzvišenija među ljubavima – prijateljska ljubav; ljubav prema rodnom kraju, a kako je tek opjevana ljubav prema Dalmaciji, ljubav prema moru, prema lozi i maslini, vinu, kršu i kamenu; navijačka ljubav prema voljenom klubu … Ima tih ljubavi koliko god hoćeš. Ljubav je čudo. Skoro sam zaboravio spomenuti još jednu bitnu ljubav – ljubav prema samom sebi. Kažu da bez te ljubavi nema ni drugih ljubavi, tj. ljubavi prema drugima. Neću više o svim nabrojenim i nenabrojenim ljubavima, već o Valentinovu, tj. o ljubavi između muškarca i žene, jer mi se čini da je sv. Valentin (a u legendi postoje barem trojica sv. Valentina) da je mislio baš na tu ljubav između muškarca i žene.

Što je ljubav?

Da odmah nešto razjasnimo: ne postoji ljubav kao ljubav, sama za sebe i sama po sebi, nego postoji samo biće/čovjek koji voli i koji je voljen. Ovo je sama bit: voljeti ne znači ništa, biti voljen znači nešto, ali voljeti i biti voljen od onoga koga voliš – to je sve. Više nema. Više i ne može, a više ti i ne treba. No, ako ljubav ne postoji zasebno, sama za sebe, kako ćemo je onda prepoznati, kako definirati? Što je ljubav? – „Svesti čitav svemir samo na jednu osobu – to je ljubav!“ – kaže Victor Hugo. „Ljubav je kratka riječ, ali u sebi sadrži sve: ona znači tijelo, dušu, život, cijelo biće. „ (Guy de Maupassant): „Ljubav je kad ostajete stisnuti pod kišobranom još dugo nakon što je kiša prestala padati.“ (L.MacFarlane); Ljubav je najplemenitija slabost uma.“(J. Dryden); „Ljubav! Ta riječ mi zvuči tako čudesno da mislim da sve što izvire iz ljubavi mora i biti isto tako čudesno.“ – kaže Dante; „Ljubav je ono stanje u kojem je sreća one druge osobe ključna za našu vlastitu sreću.“(R.Heinlein); „Samo je jedna sreća u životu, voljeti i biti voljen.“(George Sand), a ovakvu je poruku svijetu ostavio Tagore: „Svijete, kad umrem, sačuvaj u svojoj tišini samo dvije riječi za mene: Volio sam!“, a Zelda Fitzgerald kaže: „Želim najprije voljeti, a tek onda, usput i živjeti.“  Priznajem kako sam jednu izreku o ljubavi mislio ostaviti za sam kraj ovih Misli, ali kad već donosim sve lijepo rečeno o ljubavi, ona se sama nametnula: „Zato što me voliš ja volim sve ostalo i nikome ne želim zlo. Ljubavi moja, digla si me toliko visoko da i kad bih pao, do zemlje bih se života naživio.“(M.Bećković).

Ljubav je emocija

Japanska poslovica kaže da se ljudi najviše muče zbog kruha i ljubavi. Iskustvo nas uči da na početku svoje ljubavi mladić i djevojka govore o budućnosti, a kad je ljubav na izmaku, tada govore o prošlosti. Jučer sam čuo i ovaj vic povodom Valentinova: Žena: „Da nismo muž i žena, bi li ti mene, mužu, opet zaprosio?“ – Muž: „Majke ti, ne započinji svađu!“ Evo još jedan vic/upit: Ako je Sv. Valentin dan zaljubljenih… Koji je razvedenih? – Spasovdan! ­– Točno je da je ljubav čudo, da ljubav sve pokreće, da ljubav usrećuje čovjeka, ali ne smijemo zaboraviti da je ljubav emocija i da ne donosi uvijek samo lijepe stvari. U ljubavi možemo biti i sretni i nesretni. Jer u ljubav spadaju i ljubomora, posesivnost, tuga, ljutnja, bijes, a opet s druge strane je sreća, briga, vjerovanje, bliskost, povezanost, osjećaj voljenosti i pripadnosti. No opet ako nekoga pitate (posebno na Valentinovo) što je ljubav, svi će uglavnom nabrojati pozitivne emocije, jer na kraju ipak prevlada ono pozitivno i zato je ljubav tako lijepa i tako potrebna svakom čovjeku.

Predodžba o ljubavi

Koliko god ljubav bila poželjna, pozitivna i potrebna emocija, očito je da stvara probleme i uzrokuje patnje. Glavni je razlog – kažu stručnjaci – taj što pojedinac ne razlikuje ljubav kojoj teži od vlastite predodžbe o ljubavi, što ne shvaća kako njegova slika o ljubavi oblikuje i utječe na njegovo razmišljanje, na njegove ljubavne osjećaje i na njegovo ponašanje u ljubavnom životu. Svi imamo predodžbe o ljubavi. Zato bismo mogli reći ukratko da je ljubav sve ono što ljudi vjeruju da ljubav jest i, u isto vrijeme, da ljubav nije ništa od svega toga … Ljubav nije samo osjećaj ljubavi, nego je prije svega odnos zasnovan na tom osjećaju. Ako svedemo ljubav samo na osjećaj voljenja, neizbježne su nam ljubavne patnje i ljubavni jadi. Osjećaj ljubavi jednostavno nije dovoljan. Uostalom, osjećaji se ne osjećaju stalno, osjećaji su nestabilni. Neprestano osjećanje ljubavi nije ljubav, nego zaljubljenost, a zaljubljenost je po svojoj suštini različita od stvarne ljubavi. Ljudi koji to jasno ne razgraničavaju skloni su protumačiti da je sviđanje isto što i ljubav, da je osjećaj lijepoga isto što i ljubav, da je zaljubljenost isto što i ljubav, da su seksualno uzbuđenje i seksualni užitak isto što i ljubav. Za ovakve naše predodžbe o ljubavi kriva je naša zapadna kultura sagrađena na mitu o romantičnoj ljubavi – osmijeh, srce, uvijek leptirići u stomaku, permanentni osjećaj sreće i voljenosti na licu, večera za dvoje, sitne pažnje svakodnevno, zalazak sunca – tu se negdje uklapa i Valentinovo. Predodžbe o ljubavi su zapravo naše subjektivne definicije ljubavi za koje smo uvjereni da su istinite. Zato ljubav zna donositi probleme i patnju: sukobljavaju se naše predodžbe o stvarnosti (o ljubavi koja se traži) sa stvarnošću (ljubav koja se dobiva). Erich From kaže: „Prava ljubav je plod unutarnje snage bića a obuhvaća brigu, poštovanje, odgovornost i znanje.“

Prijateljstvo je temelj

Govoru o ljubavi nikada kraja pa ću naglasiti još samo jednu stvar: Ljubav nije čista emocija, ljubav je i dužnost! – Ako gledaš na ljubav samo kao na čistu emociju nastaju problemi (Ujević: „Ne vjeruj srcu! Srcu najmanje!“). „Malo se parova i rastavlja kako žive. Time ne mislim na rastavljene, nego govorim o ozbiljnosti i zahtjevnosti zajedničkog života. Nigdje čovjek ne osjeća blagoslov kao u zajedničkom životu i nigdje ne osjeća prokletstvo kao u zajedničkom životu. To u isto vrijeme može biti i pakao i najuzvišeniji blagoslov! – Tragičnosti i katastrofe se događaju zato što nema blagoslova, a blagoslov je drugi čovjek, sa svim svojim razlikama. Teško je živjeti zajedno. A što je s prijateljstvom? Gdje su stvarni prijatelji? Prijateljstvo je temeljni ljudski odnos, na njemu participira i brak. Isus je svojim učenicima postavio prijateljstvo kao najvišu razinu odnosa. U odnose prijateljstva ne ulazimo s gotovim receptima, ni u brak ne ulazimo kao da nam je sve jasno i sve zapisano. Mi smo bića koja rastu čitav život, odnosno tako bi trebalo biti. Nama se nažalost događa da najljepše i najčišće ljubimo dok smo mladi, a kako starimo sve više postajemo trgovci i umiremo onesposobljeni za ljubav, koja bi trebala nositi naše živote, bilo na pojedinačnoj, bilo na kolektivnoj razini….

Ljubav je dužnost

Ljubav nije čista emocija, ljubav je i dužnost! – Ja ne držim za sebe da sam čovjek koji zna voljeti. – Ja se tome učim. Svaki dan. Jučer sam čuo jednu gospođu koja je rekla da ne slavi Valentinovo, već na taj dan posebno razmišlja o osobama koje voli i koji nju vole. Dobro, možemo na Valentinovo dodati i neko malo crveno srce tek kao podsjetnik na osobe koje volimo, koje smo voljeli, koje vole nas … I da! Preporuča se da taj mali dar, taj mali podsjetnik na ljubav, bude popraćen s posebnim sjajem u oku.

Napisao: Vatroslav Vugdelija

Mišljenja čitatelja

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *



Radio Delta

- LIVE -

Trenutno svira

Naziv

Umjetnik