Dodir koji liječi

Vjerujem da vrlo dobro znamo da je zakon državni propis koji po točno određenom postupku donosi zakonodavni organ, najčešće parlament. Zakon je nakon ustava najviši i najvažniji pravni propis i svi drugi pravni propisi u državi moraju biti s njime u skladu. Tu su da se poštuju do onog trenutka kada bi njihovo poštivanje značilo djelovati protiv ljubavi i života.

Evanđelje govori o susretu Isusa i gubavca. Moglo bi se čak reći da govori o kršiteljima zakona. Krši ga gubavac jer izlazi iz svoje izoliranosti. Krši ga i Isus jer dodiruje gubavca. Ljubav zna kada i kako prekršiti zakon i to se ne boji učiniti jer je iznad svakog zakona.

Iz samoće se rađa strah

Gubavci su zbog svoje bolesti bili društveno opasni i odbačeni od zajednice. Pritiskala ih je misao da ih je i Bog odbacio, jer Židovi su smatrali da je guba Božja kazna. A u takvom stanju, vjerojatno su i sami sebe odbacivali. U liku gubavca možemo vidjeti obrise svakog čovjeka koji je bespomoćan, koji je bez nade, koji je odbačen. Situacija je to mnogih ljudi pored nas, a možda i nas samih. Ne samo oboljelih od teških bolesti, već svih koji su pritisnuti raznim križevima. Guba su i  naše slabosti koje ne prihvaćamo, sve ono što želimo sakriti pred ljudima. To su naše ovisnosti, to su i naši grijesi koje s teškom mukom ispovijedamo. Guba je sve ono što nas tjera u samoću iz koje se rađa strah. Strah nas vodi u grijeh.

Gubavac moli Isusa na koljenima, i kaže: “Ako hoćeš, možeš me očistiti”. Na tu poniznu molitvu, Isus odgovara dubokim ganućem sa suosjećanjem. A suosjećanje je vrlo duboka riječ: suosjećati znači “patiti s drugim”. Kristovo srce pokazuje Božje očinsko suosjećanje prema tom čovjeku, približavajući mu se i dotičući ga. Ovaj je detalj vrlo važan. Isus “pruži ruku, dotače ga se… I odmah nesta s njega gube i očisti se”. Božje milosrđe nadilazi sve prepreke i Isusova ruka dotiče gubavca. On se ne drži na sigurnoj udaljenosti i ne djeluju preko punomoći, već se izravno izlaže zarazi našeg zla. Upravo tako naše zlo postaje mjesto susreta s Bogom.

Nama danas, Evanđelje o ozdravljenju gubavca govori da, ako želimo biti istinski Isusovi učenici, pozvani smo postati, oruđa njegove milosrdne ljubavi, prevladavajući sve oblike zaobilaženja. Da bismo bili “nasljedovatelji Krista” u susretu sa siromahom ili bolesnikom, ne trebamo se bojati pogledati ga u oči i pristupiti mu s nježnošću i suosjećanjem, dotaknuti ga i zagrliti. Papa Franjo jednom je rekao: ako je zlo zarazno, to vrijedi i za dobro. Zato je potrebno da dobro, sve više i više, prebiva nama. Pustimo da nas zahvati dobro i širimo dobro!

Napisao: don Miroslav Rubić

Iz  evanđelja po Marku…

U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.