Dodir koji liječi
Autor: Radio Delta na 11. veljače 2018.
Vjerujem da vrlo dobro znamo da je zakon državni propis koji po točno određenom postupku donosi zakonodavni organ, najčešće parlament. Zakon je nakon ustava najviši i najvažniji pravni propis i svi drugi pravni propisi u državi moraju biti s njime u skladu. Tu su da se poštuju do onog trenutka kada bi njihovo poštivanje značilo djelovati protiv ljubavi i života.
Evanđelje govori o susretu Isusa i gubavca. Moglo bi se čak reći da govori o kršiteljima zakona. Krši ga gubavac jer izlazi iz svoje izoliranosti. Krši ga i Isus jer dodiruje gubavca. Ljubav zna kada i kako prekršiti zakon i to se ne boji učiniti jer je iznad svakog zakona.
Iz samoće se rađa strah
Gubavci su zbog svoje bolesti bili društveno opasni i odbačeni od zajednice. Pritiskala ih je misao da ih je i Bog odbacio, jer Židovi su smatrali da je guba Božja kazna. A u takvom stanju, vjerojatno su i sami sebe odbacivali. U liku gubavca možemo vidjeti obrise svakog čovjeka koji je bespomoćan, koji je bez nade, koji je odbačen. Situacija je to mnogih ljudi pored nas, a možda i nas samih. Ne samo oboljelih od teških bolesti, već svih koji su pritisnuti raznim križevima. Guba su i naše slabosti koje ne prihvaćamo, sve ono što želimo sakriti pred ljudima. To su naše ovisnosti, to su i naši grijesi koje s teškom mukom ispovijedamo. Guba je sve ono što nas tjera u samoću iz koje se rađa strah. Strah nas vodi u grijeh.
Gubavac moli Isusa na koljenima, i kaže: “Ako hoćeš, možeš me očistiti”. Na tu poniznu molitvu, Isus odgovara dubokim ganućem sa suosjećanjem. A suosjećanje je vrlo duboka riječ: suosjećati znači “patiti s drugim”. Kristovo srce pokazuje Božje očinsko suosjećanje prema tom čovjeku, približavajući mu se i dotičući ga. Ovaj je detalj vrlo važan. Isus “pruži ruku, dotače ga se… I odmah nesta s njega gube i očisti se”. Božje milosrđe nadilazi sve prepreke i Isusova ruka dotiče gubavca. On se ne drži na sigurnoj udaljenosti i ne djeluju preko punomoći, već se izravno izlaže zarazi našeg zla. Upravo tako naše zlo postaje mjesto susreta s Bogom.
Nama danas, Evanđelje o ozdravljenju gubavca govori da, ako želimo biti istinski Isusovi učenici, pozvani smo postati, oruđa njegove milosrdne ljubavi, prevladavajući sve oblike zaobilaženja. Da bismo bili “nasljedovatelji Krista” u susretu sa siromahom ili bolesnikom, ne trebamo se bojati pogledati ga u oči i pristupiti mu s nježnošću i suosjećanjem, dotaknuti ga i zagrliti. Papa Franjo jednom je rekao: ako je zlo zarazno, to vrijedi i za dobro. Zato je potrebno da dobro, sve više i više, prebiva nama. Pustimo da nas zahvati dobro i širimo dobro!
Napisao: don Miroslav Rubić
Iz evanđelja po Marku…
U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.