Tko sam ja?

Osobna iskaznica je javna isprava kojom osoba dokazuje svoj identitet. Osobni identitet je identitet pojedinca, koga od drugih osobnih identiteta razlikuje različito središte samosvijesti, različito tijelo, različiti životopis, te različiti unutarnji život i osjećaj sebe odnosno vlastite subjektivnosti.

Osim osobnog, svatko do nas ima svoj društveni identitet. Etnički koji označava pripadnost našem narodu. Zbog toga osjećamo ganuće kada netko predstavlja domovinu u svijetu. Vjerski identitet se temelji  na vjerskoj pripadnosti. Zato se zajedno okupljamo na vjerska slavlja jer osjećamo da tu pripadamo. Spolni identitet nam daje društvene uloge muža i žene, oca ili majke… Identitet je zapravo latinska riječ koja znači istovjetnost.

Evanđelje ove nedjelje predstavlja Isusa koji, na putu prema Cezareji Filipovoj, pita učenike: “Što govore ljudi, tko sam ja?”. Oni odgovaraju ono što su čuli od ljudi. Neki su ga smatrali Ivanom Krstiteljem koji je ustao od mrtvih, drugi Ilijom ili nekim od proroka. Narod je cijenio Isusa i smatrao ga “Božjim poslanikom”, ali ga još uvijek nije uspio prepoznati kao obećanog Mesiju, prethodno najavljenog i očekivanog. Isus pogleda apostole te ih dalje pita: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?”. Eto najvažnijeg pitanja kojim se Isus izravno obraća onima koji su išli za njim, da bi provjerio njihovu vjeru. Petar daje ispravan odgovor Mesija – Pomazanik, ali ga pogrešno tumači.

Stvaranje svog identiteta

Isus ovim pitanjem učenike pita za njegov identitet, ali odgovarajući na pitanje tko je Isus učenici stvaraju svoj identitet. Ovo pitanje se ne odnosi samo na učenike onoga vremena nego i na nas danas. Što vi kažete tko sam ja?  Pitanje je to koje nas straši. Jer pitanje je to koje zadire u naše srce, u našu intimu i na neki način nas ugrožava jer vrlo lako može srušiti našu sliku o Bogu. Isus tim pitanjem, zadire i zaranja, u naše krive i lažne slike Boga: u one predodžbe o Bogu kao čarobnjaku. Bogu jeftinih utjeha i površnog optimizma koji nam stoji na raspolaganju, notornom utješitelju, idolu sa zapravo samo jednom zadaćom, naime, da kao nepogrešivi izvršitelj naših želja, pa bile one ne znam kako lude, stoji spreman čim ga pozovemo. Takav ružičasti idol, srušit će se u prvoj ozbiljnijoj krizi. Kao što se srušio Petru. Isus tako ne navješćuje Boga koji nam obećava život bez patnje i koji na sva bolna, goruća pitanja pruža odmah zadovoljavajuće odgovore, koji ne obećava dane bez tmine između njih. On nas samo uvjerava da je i u najcrnijim noćima uz nas, da nam to daje snage ne samo izdržati svaku tamu i teret nego nam također pomaže nositi teret i drugih, prije svega onih koji ovo uvjerenje nisu čuli ili nisu prihvatili.

Onom tko pita, onomu tko vjeruje, Bog daje i pomaže, ali što je još po meni važnije, onaj koji vjeruje postaje donositelj Boga u svijet, među ljude. Zbog toga je važan identitet Boga za nas jer kakav je naš Bog, kakav je njegov identitet takvi su naši međuljudski odnosi.

Napisao: don Miroslav Rubić