Tina Ključe Mihaljević: „Ljudi koji ne stvaraju rukama, ne znaju što propuštaju“

„Uistinu se trudim da moje stvaranje bude trenutak inspiracije, a ne nečega što se mora i treba jer danas u životu sve moramo, a želim imati bar taj jedan segment u kojem ne moram, nego želim. Za mene je to izrada nakita“, kazala nam je dizajnerica ručno rađenog nakita koji se nosi daleko izvan granica doline Neretve, pa čak i u SAD- u te u Kini.

„Na Himalaji… tamo ga nema“, našalila se Tina, magistra teologije rodom iz Opuzena koja s obitelji živi u Metkoviću. Već sedam godina izrađuje ogrlice, naušnice i drugi nakit od tkanine. S kreativnim izražavanjem kroz nakit započela je još kao dijete, a na početku je ogrlice izrađivala recikliranjem stare odjeće.

„Najprije je stradala moja trudnička haljina koja je imala dobrih kvadrat i po tkanine. Naprosto, bilo mi je žao te odjeće koja je visila u ormaru i nije više služila ničemu. Onda sam se putem Facebooka upoznala s načinom izrade nakita od tkanine, vrlo brzo sam pronašla svoj izričaj i krenula dalje“, ističe Tina te dodaje kako je tijekom godina rada počela mnogo ulagati u pronalazak odgovarajuće tkanine.

„To je pamuk s malom dozom elastina što se tiče klasičnih ogrlica, a ove glamuroznije radim od muslina, satena, svile koju katkad i bojama. I uvijek su tu nekakvi dodatci, drvena perla, kožni leptiri, satenski cvjetovi itd. Moram se pohvaliti s činjenicom da nisam imala reklamacije zato što se stvarno trudim da napravim ono što osoba naruči pri čemu prije početka izrade dogovorimo sve detalje“, naglašava Tina.

Za izradu jednostavnijih ogrlica, trebaju joj tri sata, a za one kompliciranije i do deset sati. Inspiraciju često pronalazi u bojama.

„U šetnji kroz prirodu, kroz gužvu, na plaži, kroz parkirane automobile… meni se dogodi nekakav klik u obliku boja koje sam susrela i imam potrebu iskombinirati ih. Ili se u kasnim noćnim satima, kad najčešće i radim taj nakit, kad istresem sve tkanine na stol dogode slučajne kombinacije koje su me asocirale na nešto što treba napraviti“, kazala je Tina.

Originalnost put do uspjeha

Prvu ogrlicu od tkanine napravila je za svoju kćer, a danas njen nakit nose brojne ljubiteljice mode i originalnog među kojima su i poznate osobe.

„Recimo, jedna osoba koja nosi moj nakit je Vedrana Rudan koja je oduševljena mojim ogrlicama i koja zna reći da mora braniti ormar od svojih prijateljica kad joj dođu u posjet. Naravno, uvijek ima i  ogrlica za koje kažem ‘e, ova je moja!’, ali ne bude dugo moja jer me obično netko sretne u njoj ili neka prijateljica bude oduševljena i to bude skinuto s vrata na licu mjesta. Čak me, kad sam se trajektom vraćala s Visa jedna Amerikanka zaustavila i tražila da joj prodam naušnice koje je vidjela na mojim ušima i kad je shvatila da ih ja zapravo radim, došlo je do suradnje“, ističe Tina.

Kako sama kaže, te suradnje joj uvijek iskrsnu, ponajviše u turističkom periodu. Redovito sudjeluje na različitim sajmovima, a nakit je izrađivala i na Izboru za Miss Dubrovačko-neretvanske županije pri čemu joj je najvažnije zadržati svoju originalnost.

„Nipošto ne želim da se moj nakit smjesti u nekakve gabarite. Doista se držim svojih izričaja i ‘tabam’ svoj put. Malo jest teže, malo duže traje, ali znam da je moje“, istaknula je Tina dodavši kako bi takav put izabrala i da se opet rodi.

„Ne znam bi li izrađivala nakit, ali bi sigurno radila nešto rukama. Mislim da ljudi koji ne stvaraju rukama, od kolača do decoupagea i, ne znam ni ja, zapravo ne znaju što propuštaju“, zaključuje Tina.