Prvi je onaj tko je drugi

Vjerujem da smo puno puta čuli izreku: Put do pakla popločan je dobrim namjerama. Imati dobre želje i dobre namjere ne znači i doseći onu dobrotu kojoj su naše namjere usmjerene.

Sinovi groma, Ivan i Jakov, dolaze do Isusa i traže od njega da u njegovom kraljevstvu jedan bude Kristu s lijeva, a drugi s desna. Na prvi pogled, pobožnim očima, može se činiti da oni žele dobro. Biti blizu Bogu, biti blaženi i ispunjeni puninom života. No, oni misle da Isus ide u Jeruzalem kako bi ga osvojio, preuzeo vlast i časna mjesta te od njega traže najvažnije položaje – s lijeve i desne strane – kako bi s njim zajedno vladali. Što je još veći apsurd, pitaju Krista to nasamo, da ostali učenici ne čuju. Stječe se dojam da su druge smatrali konkurencijom.

Prividi i varke

Kada namjeravamo dobro, onda smo izloženi varkama privida i posežemo za čudnim rješenjima. Želimo biti blaženi, tada onemogućimo sve koji to isto žele da nam ne otmu blaženstvo. Želimo biti blizu Bogu, tada onemogućimo one koji to isto žele kako nam ne bi oteli blizinu. Želimo li vladati, nipošto nećemo drugima služiti. Želimo li biti prvi, trudit ćemo se svim silama da ne budemo drugi. Prividi i varke nam zajednički život pretvaraju u zvjerinjak.

Uloga prvoga

Logika kraljevstva Božjega posve je drugačija. Nije prvi tko je prvi, nego tko je drugi. Nije najveći tko je najveći, nego tko je najmanji. Ne vlada onaj koji vlada, nego onaj koji služi. K. B. je već sada među nama. Ono je duša duše svijeta. Njegovi zahtjevi su u temelju svih naših međuljudskih postupaka i odnosa. To je razlog zašto već ovdje nisu prvi oni koji se smatraju prvima, koji su spletkama došli na prva mjesta. Oni mogu imati ulogu prvoga, ali ne i prirodni autoritet. Jer svoje prvo mjesto shvaćaju kao prigodu da druge upotrijebe za rast vlastite slave. Izopačili su smisao svoga mjesta, skrenuli u bahatost i postali diktatori i nevolja.

Služenje i ljubav

Stvarnu vlast ima onaj tko svoje mjesto vladanja shvaća kao prigodu da poslužuje. Najveći je onaj uz koga se drugi osjeća veći. Samo su površnima besmislene Isusove riječi: tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! Isusu je itekako stalo do blizine i slave Očeve, do prvog mjesta uz Oca. Baš zato nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.

Ova nedjelja u Crkvi se obilježavao kao misijska. Tajna uspjeha širenja kršćanstva u prvim stoljećima Crkve bila je u ljubavi. Rimski pisac Tertulijan, kasniji obraćenik na kršćanstvo, promatrajući kršćane je napisao: Gle kako se ljube! Služenje i ljubav su privlačna snaga kršćanstva. Širimo i navještajmo Kraljevstvo, ako treba ponekad i riječima!

Napisao: don Miroslav Rubić