Ponovno pokretanje

Reset je riječ engleskog podrijetla, a u informatici znači ponovno pokretanje računarskog sustava, vraćanje u početno stanje bez isključivanja računala.

U rječnicima stoji da resetirati znači vršiti ili izvršiti reset, vratiti računalni sustav u početno stanje i ponovno ga pokrenuti. No, u žargonu, običnom razgovoru, resetirati znači vratiti se na početnu, nultu poziciju.

Evanđelje ove nedjelje govori nam o jednom resetu apostola. Govori nam o njihovu vraćanju na početnu poziciju. Zgoda je smještena u okvir svakodnevnog života učenikâ, koji su se vratili u svoj kraj i svom poslu ribara, nakon potresnih dana Gospodinove muke, smrti i uskrsnuća. Bilo im je teško razumjeti ono što se dogodilo.

No, dok se činilo da je sve završeno, Isus ponovno “traži” svoje učenike. Ovaj put ih susreće na jezeru, gdje su proveli noć na lađama ne ulovivši ništa. Mreže su prazne, u stanovitom smislu, kao i bilanca njihova iskustva s Isusom: upoznali su ga, ostavila su sve da ga slijede, puni nade… a sada? Istina, vidjeli su ga uskrslog, ali su zatim pomislili: “Otišao je i ostavio nas… Bilo je to poput nekakvog sna…”

Gospodin je!

Ali, u zoru Isus se pojavljuje na obali jezera; oni ga međutim nisu prepoznali. Tim, umornim i razočaranim, ribarima Gospodin kaže: “Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete”. Učenici povjerovaše Isusu i ishod je bio nevjerojatno bogat ulov. U tome trenutku Ivan se obraća Petru i kaže: “Gospodin je!”. Petar se odmah baca u vodu i pliva prema obali, prema Isusu.

U tome uskliku: “Gospodin je!”, sadržana je sva oduševljenost uskrsne vjere, pune radosti i divljenja, koja je u silnoj suprotnosti s onom izgubljenošću, obeshrabrenošću, osjećajem nemoći koji su se nakupili u dušama učenika. Prisutnost uskrslog Isusa sve mijenja: tama je pobijeđena svjetlošću, uzaludan trud ponovno postaje plodan i obećavajući, osjećaj umora i napuštenosti prepušta mjesto novom poletu i sigurnosti da je on s nama. Od tada, ti isti osjećaji oživljavaju Crkvu, zajednicu Uskrsloga.

Ako se, površno gledajući, može činiti s vremena na vrijeme da su tama zla i umor svakodnevnog života nadjačali, Crkva zna sa sigurnošću da na onima koji slijede Gospodina Isusa već sada blista svjetlo Uskrsa koje neće minuti. Velika poruka ulijeva u ispunja srca vjernikâ duboku radost i nepobjedivu nadu. Krist je doista uskrsnuo! I danas po Crkvi i dalje odjekuje ovaj svečani navještaj: radost i nada i dalje se izlijevaju u srcima, licima, gestama i riječima.

Svi su kršćani pozvani prenositi tu poruku uskrsnuća onima koje susrećemo, poglavito onima koji trpe, koji su sami, koji grcaju u bijedi, bolesnima, marginaliziranima. Svima donesimo tračak svjetlosti uskrslog Krista, znak njegove milosrdne moći.

Piše: don Miroslav Rubić