Kad vjeruješ vlastitim činjenicama

Poštovani slušatelji, ne znam odakle bih počeo. Možda da naglasim poznato: „Stvarnost većinom nije ono što jest, već ono što mi odlučimo da jest.“ Istina ovisi o našoj percepciji, kako mi doživljavamo stvarnost oko sebe. Mi pretpostavljamo da ono što mi vidimo i zaključimo da na isti način to vide i zaključuju i drugi. A drugi imaju svoju istinu i svoje zaključke na temelju svojih pretpostavki – i eto ti problema! Baš zato se kaže da je najvažnije u životu naučiti prepoznavati razliku između pretpostavki i činjenica. Znati prepoznati je li nešto zaista tako ili mi samo mislimo da je to tako. I među znanstvenicima je isto: ovih dana tvrdi dr. Danile Whitemire da nam se približava misteriozni „Planet X“, koji je deset puta veći od Zemlje. On pomiče veliki broj asteroida kometnog pojasa tako da se Zemlji i Zemljanima približava moguća kataklizma, smak svijeta – i to već u ovom mjesecu travnju! No, neki drugi znanstvenici kažu da ne postoji vjerodostojan dokaz za te katastrofične pretpostavke. – Kome vjerovati? –             Evo 13 dana mjeseca travnja je već prošlo. Dobro je. Zapravo 14 dana, jer ni sutra neće biti smak svijeta, zato što je u Australiji već svanuo novi dan pa tako sutra do podne možemo biti mirni.

No, zato je prije par dana u Zagrebu nastala pomrčina sunca, doduše, na simboličan način. Inicijativa Kulturnjaci 2016. organizirala je u nedjelju, na obljetnicu proglašenja Nezavisne države hrvatske, prosvjed u središtu Zagreba, na kojemu su okupljeni kulturni radnici crnom ceradom prekrili skulpturu “Prizemljeno sunce” Ivana Kožarića u Bogovićevoj ulici, u simboličnoj gesti osude “pomračenja svijesti i savjesti” hrvatskoga društva. “Tom smo gestom htjeli upozoriti na to da živimo u danima u kojima se počinje ponavljati ono što je počelo prije 75 godina, a to je reustašizacija društva. Tim činom želimo simbolično izraziti da se nad našu kulturu, ali i cijelu zemlju nadvija ista vrsta mraka kakva se nadvijala i onda.” – tvrde Kulturnjaci 2016. – I ne samo oni! Javljaju se bivši ministri, iznose svoje mišljenje tvrdeći da je u Hrvatskoj na djelu reustašizacija društva; javljaju se i neki glumci i književnici šokirani s onim što vide, a vide fašizaciju društva i pozivaju da se svim silama odupremo; vidim i na Filozofskom fakultetu pozivaju na otpor suradnji njihovog fakulteta s Teološkim jer „je na djelu klerikalizacija obrazovanja!“; zatim čitam kako su i izvan granica Hrvatske prepoznali u Hrvatskoj refašizaciju i reustašizaciju Hrvatske pa u jednom dokumentarcu – prenosi naš novinar – Film o ustaštvu ruši ugled Hrvatske i tvrdi „da su hrvatski ekstremisti najjeziviji u cijeloj EU“; a Die junge Welt, dnevne novine koje za sebe kažu da su lijevo i marksistički orijentirane, piše “Baš kao bivši predsjednik Franjo Tuđman, i danas se iznova visokorangirani političari Republike Hrvatske stavljaju na stranu hrvatskih fašista i njihovog vođe Ante Pavelića.“ I bivši hrvatski predsjednik Josipović svježe za srpski „Blic“ izjavljuje: „U Hrvatskoj se tolerira pojava ustaštva. Bit ću sa Srbima i Židovima i ne idem u Jasenovac!“  i odbija sudjelovati u državnoj komemoraciji za žrtve u Jasenovcu…

Postoje u hrvatskom društvu i drukčija mišljenja i drukčija viđenja stvarnosti. I sebe tu ubrajam. Stojim iza vrijednosti jednakosti, dobrote, suosjećanja, ophođenja s ljudima kako bih želio da se oni prema meni odnose. To su za mene tradicionalne vrijednosti. Svjetonazorski sam demokršćanin, konzervativac i mislim da treba konzervirati, sačuvati tradicionalne, provjerene vrijednosti za buduće naraštaje, inače „odnese vrag sve“ – kako bi rekao jedan moj profesor. Poštujem slobodu, ali problem našeg društva nije u manjku slobode, već u manjku slobodnih ljudi. Puno nas je „zarobljenih“ vlastitim predrasudama i vlastitim činjenicama kojima neki kupuju bolju budućnost ili popravljaju svoj autoportret. Zašto je tako teško pridružiti se civiliziranom svijetu i osuditi dva najveća zla u povijesti našeg društva: fašizam (ustaštvo) i komunizam, pokloniti se mrtvima, pomoliti se i početi živjeti?! – I prestati tlačiti sve oko sebe! – Već četvrt stoljeća živimo u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj, slobode nam ne manjka. U ovih 25 godina bilo je izbora svake vrste, mijenjale se i vlade i ministri (svake vrste), a je li se netko sjeća da je bilo nekih izgreda? – Gdje je ta reustašizacija društva? Gdje su ti „najjeziviji ekstremisti u EU“? – Zar ona desetorica koja se jednom godišnje obuku u crne uniforme i onako smiješno postroje na Trgu bana Jelačića? – Ali, borci protiv povampirenog ustaštva uspijevaju, jer evo i ja, kao umjereni konzervativac, kao da ugledam i vidim refašizaciju i reustašizaciju (vlastitu i kolektivnu) na svakom koraku, na svakoj novinskoj stranici koju okrenem, na svakom portalu kojeg dotaknem… Opet podijeljeno društvo, podijeljena istina, podijeljena komemoracija žrtvama Jasenovca… Možda je i bolje tako, jer kako bi se tamo rukovali i za žrtve pomolili – stisnutih šaka?!

Medijima je jako dobro poznata Hegelova dijalektika: stvoriti problem, zaustaviti reakcije i pružiti rješenje. Američki novinar Ben Swann to potvrđuje svojom teorijom da terorizam uopće nije postojao prije nego što je Amerika krenula u „Rat protiv terorizma“. Drugim riječima, trebalo je stvoriti problem, stvoriti terorizam, zaustaviti reakcije i pružiti rješenje, tj. krenuti u borbu protiv terorizma. Neodređen i nevidljiv terorist je najveći bauk u povijesti čovječanstva, stvoren od strane profitera smrti i uništenja. Brojke sve govore: „Prema izvještajima iz naše vlastite američke vlade SAD-a, izvješća o smrti od terorizma na Bliskom istoku između 2002. i 2014. godine porasli su za 4.500 posto. No, idemo malo dublje. Uzmimo za primjer samo zemlju Irak. Prije američke invazije 2003., znate li koliko je napada samoubojica bilo u Iraku? Niti jedan. U povijesti ove zemlje, do tada nikada nije bio niti jedan teroristički napad samoubojica. No, od američke invazije na Irak 2003. godine, dogodilo ih se 1.892. A što je s Afganistanom? Samo prošle godine pobunjenici su ubili 2,643 civila što je najveći broj otkada je UN počeo voditi evidenciju. Kako je u Pakistanu? 14 godina prije 11. rujna 2001. godine postojao je jedan napad samoubojica na pakistanske tlu. U 14 godina od tada, bilo je 486 samoubilačkih napada. Isto vrijedi i za proteklih 14 godina u Somaliji (88), Jemenu (85), Libiji (29), Nigeriji (91) i Siriji (165) .“

Rat protiv terorizma se nastavlja i kraj mu se ne nazire, plasiraju se milijarde i milijarde dolara u vojno-industrijske komplekse i daju ogromne ovlasti, a mediji potiču bijes usmjeren na teroriste – beskrajan rat protiv terorizma je zagarantiran. To je prijevara koja potiče sve više terorizma. Terorizam se širi, jer bit samog zla je da se širi i „hrani zdravim stanicama“. S Bliskog istoka preseljen je u Europu, u Rat protiv terorizma uvučene su sve države. Poslije bombaških napada samoubojica u Parizu jača se represija, 83 milijarde eura više za nacionalnu sigurnost… Je li netko vidi kraja ovoj „plemenitoj borbi protiv terorizma u cijelom svijetu“? – Ako moć dijalektike prebacimo „u naše dvorište“, to „stvoriti problem, zaustaviti reakcije i pružiti rješenje“, čini mi se da je pola posla već napravljeno. Problem fašizacije i reustašizacije je stvoren: nije bitno što nema ustaša i fašista, dovoljni su borci protiv (anti) ustaša i fašista kojima trebaju ustaše i fašisti. Druga faza je – zaustavljanje reakcija. Reagiraju svi mjerodavni u Hrvatskoj, sam državni vrh: Predsjednica u više navrata osuđuje fašizam i ustaštvo, premijer vlade više nego nedvosmisleno potvrđuje da je to najveće zlo u povijesti hrvatskog naroda, obojica potpredsjednika vlade govore isto, ministar kulture, svi drugi ministri… Džaba vam! – Nama trebaju fašisti da bismo mi bili protiv njih, nama treba ustašizacija da bismo mi nastavili vjerovati vlastitim činjenicama…

Mene je strah treće faze – „nuđenje rješenja“.  Kakvo se rješenje nudi? Prije 25 godina rješenje su nudili agresori sa zvijezdom petokrakom koji su tenkovima išli u „Rat za mir“ oslobađati Hrvatsku od ustaša i fašista… Znamo kako je to završilo. Rodile su se i stasale u Hrvatskoj nove generacije, možda još i ne znaju da se u njima krije „ustaška zmija“… Ovom ludilu kao da nema kraja! Šteta! A ponadao sam se da ćemo konačno početi normalno živjeti, držati se zajedno, pružati jedan drugome ruku, a ne šaku, stvarati bolju Hrvatsku… Nije kod nas nedostatak slobode, nama kronično nedostaje slobodnih ljudi, previše je onih koji su sebe zarobili vlastitim činjenicama, a iz tog zatvora ne žele izići.

Napisao: Vatroslav Vugdelija