Jerko Komazin: „Imam nadu da će se vratiti zlatno doba za postolare“

„Posao koji ne radite s ljubavlju, nemojte ni raditi. Ja sam svoj posao od prvoga dana radio s entuzijazmom i ljubavlju te sam zbog toga cijeli svoj život normalno živio i radio“, kazao nam je Jerko Komazin, najstariji postolar u Metkoviću.

Svoj radni staž, Komazin je započeo davne 1954. godine, kada je u gradu Metkoviću postojalo 8 postalarskih radnji te je svaka, ističe, izrazito dobro radila.

Već 41 godinu, ovaj majstor tradicijskog zanata svakodnevno na posao dolazi biciklom, a sve je te godine njegova radnja smještena na istom mjestu, u starom dijelu grada.

Iako je, priznaje, imao drugačije planove, na postolarski zanat nagovorio ga je otac.

„Želio sam tada nastaviti školovanje, međutim, zbog financijske nemogućnosti, ipak sam se odlučio obučavati za zanat. Nisam požalio, pogotovo 70- ih i 80- ih godina, kada smo imali najviše posla. Tada bi me ujutro, prije nego bih došao u radnju, ispred već čekao red ljudi. Zbog toga sam zaposlio i 2 pomoćnika“, ističe Komazin.

Posao koji izumire

Međutim, dolaskom suvremene tehnologije mnoga tradicijska zanimanja su izumrla, a neka postepeno izumiru. Među njima je i posao postolara. U Metkoviću ih je trenutno, uz Komazina još dvojica, a okolni gradovi ih više nemaju.

„Katkad ima posla, ali katkad zna proći dan da mi nitko ne dođe. Nije samo tehnologija uzrok promjena, već je kožu zamijenila plastika. Nekada sam čak pravio cipele i čizmice, a danas samo popravljam. Također, sve je manje cipela i štikli na cesti. Možete proći gradom i primijetiti da je više od 90% ljudi u tenisicama, a na njima se nema mnogo toga raditi.  Zbog toga ovaj posao izumire“, naglašava Komazin.

Ipak, drago mu je kad ga učenici okolnih škola sa svojim učiteljima dođu posjetiti te sa zanimanjem slušaju njegove priče. Vjeruje kako među njima ima onih koji bi mogli u budućnosti raditi ovaj posao, koji je njemu, kako sam ističe, omogućio pošten i dobar život, a njegovoj djeci školovanje.

„Imam troje djece, unučad i praunučad. Najveći uspjeh mi je što sam svoju djecu odgojio pošteno te ih školovao pomoću svojega zanata. Zbog toga, kad bi se opet rodio, opet bi izabrao ovaj posao. Nemam nasljednika i moja će se radnja, kada ja odem, zatvoriti. Međutim, vjerujem, da iako ovaj posao izumire, uvijek se može nešto promijeniti. Nikad ne znamo što nas čeka u budućnosti, ali kod mene uvijek postoji nada da će se vratiti ono zlatno doba te da će ovaj posao omogućavati dobar život ljudima i školu njihovoj djeci“, zaključio je Komazin.