Izbor

“Čovjeka najviše čini čovjekom mogućnost izbora.” Poznata je ovo istina  koje sam poprilično svjestan. Izbor pretpostavlja slobodu i odgovornost pa sam ja odlučio svjesno i slobodno, iz meni poznatih razloga, malo glasnije misliti – o izboru.

Bio sam siguran da sam temu izbora već obrađivao, ali kad sam pregledao naslove, ostao sam iznenađen da u cijelom desetljeću “Glasnih misli”, među skoro 400 naslova, nisam našao zasebnu temu o izboru!? Bilo je govora o izboru, izborima i biranju, onako djelomično i u kontekstu, ali zasebne teme ne. – Stalno smo pred izborom, prisiljeni birati ovo ili ono, a ne nešto drugo. Kao što sam izabrao pisati i glasnije misliti o izboru, tako sam sinoć izabrao sa ženom šetati našeg kućnog ljubimca psa, iliti ćūku. Izabrali smo put kroz Mobine, a ne neki drugi put, izbor je bio i slobodno i odgovorno pokupiti u vrećicu “proizvode” koje je ćūko za sobom ostavljao, jer se putem vidi kako su neki drugi izabrali slobodno i neodgovorno ne pokupiti “proizvode” svoga ćūke; biram (i riskiram) pa iznosim malo intime s naše noćne šetnje s ćūkom, biram i priznati da sam prigovarao ženi, bolje rečeno “žugao” kako ne barata dobro s povodcem i da treba bolje paziti, biram priznati i kako sam u tom žuganju malo pretjerao pa mi je žena izabrala ljutito odgovoriti: “Da znaš, ja više neću s tobom u šetnju!” – Onda je mene išlo reagirati: ”Neću ni ja s tobom!”, ali sam srećom zastao i prešutio, tj. izabrao sam ne odgovoriti. – U svakom trenutku biraš, “izbor pretpostavlja slobodu i odgovornost” pa ja biram prestati govoriti o bračnoj dinamici u noćnoj šetnji s našim kućnim ljubimcem ćūkom.

Svaki korak je izbor

A mogao sam, mogli smo, ostati kući i ne šetati s ćūkom, mogli smo izabrati šetati bez ćūke, ali nismo mogli u isto vrijeme i šetati i ostati kući; izabrali smo šetati, kupiti ćūkine “proizvode” u vrećicu, izabrali smo promijeniti glupu temu o pravilnom vođenju ćūke na povodcu, izabrali smo pozdravljati prolaznike i šetače … Svaki korak, i naš i vaš i svačiji, je izbor; svaka naša riječ je izbor, i šutnja je izbor, svaka naša misao je izbor. Naš život je zapravo tako tkan da se neprestano nalazimo pred izborom. A tako je otkako koracamo ovom zemljom. Život je pun ponuda. Božji dlan je obilan. Ali ne mogu sve što je na dlanu. Zamišljam i pitam se, kad bih slučajno mogao i imao sve što se na dlanu Božjem nudi, a kad ne bih imao mogućnost birati, da li bih se dobro osjećao i da li bih bio zadovoljan? Izbor je dar i on pretpostavlja slobodu i odgovornost. Birati, izabrati: birati prijatelja, izabrati ljubav, odabrati poziv, školu, struku, zvanje … Izbor zvanja može čovjeku biti jasan, a može i ostati tajnovit, nejasan – ne znaš zašto si baš to odabrao. Ljubav mladića i djevojke, muža i žene, može biti ljubav na prvi pogled ili ljubav poslije dugog “hodanja” i upoznavanja, i jedna i druga mogu biti neobjašnjive. Isto tako izbor prijatelja ili prijateljice može biti tajnovit i jednome i drugome, da ne znaju i možda nikada neće znati zašto su baš jedno drugo izabrali za prijatelja. Kod svih tih izbora (na svakom koraku), čovjeku se učini da neke stvari i događaji nisu slučajnost i kao da je bilo predodređeno da se zateknemo baš u tom trenutku, baš na tom istome mjestu, da je svirala baš ta pjesma, da je on baš to rekao, da se ona baš tako nasmijala … I tada, kada nam se čini da ti susreti nisu slučajnost, da ste stvoreni jedno za drugo i da je to jednostavno bila sudbina – i tom trenutku, sudbini usprkos, čovjek je taj, ti si taj koji biraš. Ti sam odlučuješ, ti sam biraš i tvoj izbor pretpostavlja slobodu i odgovornost.

Izbor je rad

Lijepo je moći izabrati, ali je i lijepo biti izabran. To je novi način postojanja. Govorilo se da i cvijeće osjeća pa su negdje u Americi napravili eksperiment i zamolili neke građane da u gradskom parku izaberu jedan svoj cvijet, da ga povremeno posjete, obrate pozornost, možda mu upute neku riječ, a rezultat je bio iznenađujući: cvijeće koje je izabrano, koje je imalo nečiju naklonost, pogled, susret – to cvijeće je bolje raslo i bolje napredovalo. Zaključili su da je istina da cvijeće osjeća, a posebno osjeća ono cvijeće koje je prolaznikovo oko odabralo i obasjalo naklonošću. Lijepo je moći birati, a ipak se ne volimo služiti darom izbora. Radije idemo utrtim stazama, priželjkujemo da život bude asfaltirana cesta. Lijepo je moći birati, ali izbor je i rad. Netko reče da ne moramo ići samo utrtim stazama i poznatim putima, možemo uvijek izabrati svojim hodom napraviti, utrti, novi put. – Što je dobar izbor? – Knjiga veli: “Stavljam preda te život I smrt da odabereš.” Dobro bira tko život bira. Zanimljivo je da i Bog želi da bira i da bude izabran. Bog ne želi sebe nametnuti, neće prisiljavati čovjeka da ga prihvati; On je “sputao svoju svemoć pred čovjekovom slobodom”, tako da čovjek u svojoj slobodi može izabrati i reći “Neću!” Bog želi biti izabran, ali taj izbor mora biti osoban, svjestan i slobodan čin. Isus je također volio birati. On je došao za sve ljude, ali je iz mnoštva što ga je pratilo izabrao najprije sedamdesetoricu, pa dvanaestoricu, pa između njih trojicu I između ovih jednoga – Ivana.

Odricanje

Izbor je nesumnjivo nešto najveće što je čovjeku dano. No sve ima svoje lice i svoje naličje pa tako i izbor. Što je naličje izbora? Odricanje. Odricanje je naličje izbora. Izabrati jedno znači ostaviti drugo, opredijeliti se za jednoga, za jednu, znači odreći se onoga drugog.(I.Golub) Jednostavno, nešto izabrati znači automatski i nečega se odreći. Čovjek danas ne voli čuti riječ odricanje, odreći se i svako mu odricanje teško pada. Vjerujem da smo svi imali prigodu sjediti za stolom koji je bio prekriven nekim bogato izvezenim stolnjakom. Lijepo je izgledalo lice stolnjaka, ali dovoljno je samo malo zavrnuti rub stolnjaka i vidjeti njegovo naličje. Koliko čvorova i niti koje baš ne izgledaju lijepo. Puno ljepše izgleda lice, ali bez naličja, bez čvorova u naličju ne bi bilo ni lica. Zašto se čovjek ne želi odricati? Zato što ne želi birati. Kad izabereš jednoga, jednu, odričeš se svih drugih, a to nije jednostavno. To odricanje sa svim popratnim pitanjima i dvojbama jest naličje tvog izbora, a ono najčešće nije vidljivo, zapravo, ljudi skrivaju naličje i ne žele ga vidjeti. – A tko se ne odreče, neće nikada narasti. Bez odricanja nema zrelosti jer bez izbora nema zrelosti (čovjek koji se ne želi odreći, sličan je djetetu koji želi sve što vidi, odmah, sada). Nema lica bez naličja. Ni izbora bez odricanja.

„Postojim, dakle, izabran sam“

Možda je nekada svatko od nas pomislio: mogao sam i ne postojati i nitko to ne bi znao, i ne bi mi bilo žao jer me ne bi bilo. Ne postojim nužno. Netko me je izabrao prije nego sam postojao, izabrao za postojanje. Postojim, dakle, izabran sam! Moje postojanje mi je darovano. Dar sam. Stavljen sam u svoje vrijeme i prostor kao dar. Darovani smo sebi i svijetu, darovani svojima i daleko najbolji izbor je ako čovjek sebe izabere kao dar. Ako svoje postojanje shvati i prihvati kao dar. (I.Golub)

Naišao sam na zanimljiv I poučan tekst pa ga dijelim s vama, ima se što izabrati: “Tri stvari iz vašeg života koje trebate čuvati: Tri stvari za koje se vrijedi boriti: Tvoja obitelj, tvoji prijatelji I tvoji snovi. Tri stvari koje se moraju zaslužiti: oprost, znanje I poštovanje. Tri vrline koje treba zadržati: strpljenje, unutarnji mir I dostojanstvo. Tri stvari koje te mogu uništiti: neiskrenost, ponos I zavist. Tri stvari koje nikada ne smiješ prekršiti: Povjerenje, obećanje I nikad nemoj slomiti nečije srce. U životu slijedite tri pravila – poštujte sebe, poštujte druge i uvijek preuzmite odgovornost za svoje postupke.“ – Na kraju ovih misli biram priznati da sam puno toga rekao o izboru, puno više je ostalo neizgovorenog. Znam da je ovo i malo „tvrđi govor“, ali sve što sam govorio, sebi sam govorio, a vi ako hoćete, nađite i izaberite nešto za sebe. Ja u ovom trenutku biram i završavam glasno misliti o izboru.

Napisao: Vatroslav Vugdelija