Glasne misli: Voli me da te mogu voljeti

Naiđoh na običnu životnu priču koju je korisno podijeliti s drugima. Pripovijeda jedna žena: „Dan mi je loše započeo, još gore završavao, a ja sam bila izrazito loše volje. Autobus je kao i obično bio krcat putnicima. Gurali su me amo-tamo i time samo pojačavali moju zlovolju. Odjednom začuh dubok glas iz prednjeg dijela autobusa: “Danas je tako lijep dan!”

„Danas je tako lijep dan“

Zbog velike gužve nisam uspjela vidjeti čovjeka koji je govorio, ali sam čula kako opisuje proljetni krajolik: „Pogledajte koji lijepi perivoj! S desne strane možete vidjeti prekrasnu baroknu crkvu! Vidite onaj obnovljeni vatrogasni dom! Lijevo možete vidjeti jedno od najljepših groblja u ovom dijelu Hrvatske! Koliko je samo cvijeća na ovim brežuljcima! Ljudi, danas je zaista tako lijep dan!“ Putnici su pogledavali kroz prozorčiće autobusa, počeli su komentari i smijeh. Veselje bijaše zarazno tako da sam se i ja nasmijala prvi put toga dana. Stigli smo do moje postaje. Probijajući se prema izlaznim vratima, bacila sam pogled prema našem “vodiču”, tj. čovjeku koji nas je uveseljavao opisujući nam krajolik. Bio je to snažan visok čovjek s crnom bradom, sunčanim naočalama i bijelim štapom u ruci. Da, bio je slijep! Kad sam izašla iz autobusa, ostala sam zatečena i jedno vrijeme se nisam micala s mjesta. Božja mudrost poslala mi je slijepca da mi pomogne te progledam, da vidim kako ponekad, premda stvari loše krenu, premda mi se učini da je sve crno i tužno, svijet ne prestaje biti lijep. Pjevušeći, požurila sam stubištem do stana, jedva sam dočekala poljubiti muža i pozdraviti ga riječima: “Danas je tako lijep dan!”

Prenositi lošu volju

Zaista lijepa priča iz svakodnevice. I s lijepim završetkom, ući u kuću vesela i nasmijana, poljubiti muža i reći mu „Danas je prekrasan dan!“ No, svjesni smo mi da je puno više lijepih i sunčanih dana u kojima smo loše volje, jer uvijek se nađe netko ili nešto da nas oneraspoloži i ozlovolji. Onda se takvi nikakvi vraćamo u svoj dom i među svoju obitelj i tu svoju zlovolju istresemo po najdražima. Priroda posla mi je takva da često sudjelujem u procesu rastave braka pa slušam kako jedno drugome predbacuje, kako viču jedno na drugo, optužuju, prijete, ucjenjuju… Nije teško zamisliti njihove razgovore i njihove šutnje u njihovom domu, u obitelji, s djecom…

Kako se čuva ljubav?

Pitanja se sama nameću: Zar je u njihovu braku baš sve tako loše i crno? Zar nije bilo lijepih trenutaka i prekrasnih dana? – Naravno da je bilo. I ljubavi je bilo, sigurno! No, predugo i prečesto su bili zagledani samo u ono loše, zagledani u ono što im smeta, što ih ljuti i što im nedostaje. I ljubav se jednog dana sama tiho povuče negdje u kut,  a da oni, zabavljeni sobom, to i ne primijete. – Majka i dječak hodaju plažom. U jednom trenutku dječak upita: “Mama, kako se čuva ljubav?” Mama ga pogleda i odgovori: “Zgrabi malo pijeska i stisni šaku.” Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje. “Ali, mama, pijesak mi bježi!” – “Znam, a sada otvori potpuno šaku.” – reče mama. Dječak posluša, ali uto zapuše vjetar i odnese sav pijesak s dlana. Na to majka reče: “A sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drži dlan u obliku žlice, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan.” Dječak učini tako i pijesak mu ostane na dlanu, zaštićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste. – Eto tako se čuva ljubav!

Budi ljubljen- budi dostojan

Kako se ljubav čuva i sačuva? Goethe kaže: „Ako želiš biti ljubljen, budi ljubavi dostojan!“ – Mladi bračni par je zapao u krizu. Nijedno od njih dvoje nije htjelo razvod, ali su isto tako bili svjesni da je nemoguće živjeti takvim životom. Dugo su sjedili tako šuteći razdirani iznutra osjećanjima i mislima, pitajući se neprestano što bi bilo najbolje rješenje. I odjednom muž predloži: „Zasadimo jedno stablo u vrtu i to neka bude ‘Naše stablo‘! Ako kroz slijedeća tri mjeseca stablo uvene – razvodimo se. Ali ako se primi i počne rasti – nikada više nećemo spomenuti razvod. A za to vrijeme, možemo spavati i u odvojenim sobama.“ – U prvi tren ženi se to učinilo kao prilično čudna ideja, ali na kraju pristade. Sljedećeg jutra izabraše pogodno mjesto u vrtu i zasadiše malo stablo. Prošlo je oko mjesec dana. Jedne noći su se njih dvoje sudarili u vrtu. Oboje su bili iznenađeni, a kad su bolje pogledali jedno u drugo, počeše se smijati, jer su oboje u rukama imali po kantu vode. Svake noći su, krijući se jedno od drugoga, zalijevali to svoje stablo da ne uvene. – U naslov sam napisao – „Voli me da te mogu voljeti“, a to je grčka narodna izreka – „Voli me da te mogu voljeti, drži me da te mogu držati.“

Što je ljubav?

„Posljednja od ljudskih sloboda jest izabrati vlastite stavove.“ (Victor Frank) Prema Peteru Lausteru, njemačkom psihologu i njegovoj knjizi „Formula ljubavi: o pravom postupanju s emocijama i konfliktima“ ljubav je najviše korišten, ali i najviše zlorabljen pojam. Mora se shvatiti najprije što ljubav nije da bi se shvatilo što ljubav jest. Ljubav nije manipuliranje, mjerenje, vaganje, ekonomski isplativa zajednica, razmišljanje o koristi i gubitku u odnosu, dominiranje, vladanje, utjecanje. Ona nije činjenje partnera ovisnim o sebi uz pomoć novca, spolnih odnosa, moći, ona nije upotreba partnera, rješavanje svoje samoće pomoću njega, zadovoljavanje svojih spolnih potreba, želja za poklonima, ljubavnim pismima, poljupcima, cvijećem… Prema tom njemačkom autoru, trajna ljubav je više od svega toga. Nju treba paziti, razvijati i održavati. – Jeremija se zaljubio u vrlo visoku ženu. Svaku bi je večer pratio kući s posla, i svaku je večer želio poljubiti je, ali je bio previše sramežljiv da je to zamoli. Jedne je večeri skupio hrabrost: „Dopuštaš mi da te poljubim?“ Žena je pristala. Ali, Jeremija je bio vrlo niska rasta i zato su uokolo tražili nešto na što bi Jeremija mogao stati. Našli su praznu kovačnicu i u njoj nakovanj na koji se Jeremija popeo i poljubio djevojku. Nastavili su njih dvoje tako šetati i poslije nekih sat vremena, reče Jeremija: „Mogu li te još jednom poljubiti, draga?“ „Ne“, odgovori ona, „Dala sam ti jedan poljubac i to je za večeras dosta!“ Jeremija reče: „Zašto mi to nisi rekla odmah u onoj kovačnici da sa sobom ne vučem ovaj glupi nakovanj?!“ – Prava ljubav podnosi teret i ne osjeća nikakva tereta (Mello) tako da našeg Jeremiju čeka još puno posla.

Ljubav nema godine

Dobijemo tako policijsko izvješće o nasilju u obitelji, počinitelj je skoro zašao u osmo desetljeće. Razlog nasilju je – ljubomora. Naravno da ljubomora nije ljubav. Ljubav te ne mori, ona te nosi, ona te drži, pogotovo u tim godinama kad ste najpotrebniji jedno drugome. „Voli me da te mogu voljeti, drži me da te mogu držati.“ „Ljubav nema godina. Ona se uvijek rađa.“ (Pascal) Naišao sam na zanimljiv tekst, na riječi poznate glumice Meryl Streep i s njima ću se uputiti prema kraju ovih Misli: „Onaj tko je zadovoljan sobom ne uspoređuje se s drugima. Onaj tko se ne uspoređuje s drugima, nije zavidan. Onaj tko nije zavidan, nije ogorčen. Onaj tko nije ogorčen, sretan je. Onaj tko je sretan znat će usrećiti još nekoga. Onaj tko sebe i još nekoga pored sebe usrećuje, otkrio je smisao života, ne tražeći ga.“ –

Smisao života

Lijepe misli, kao da u njih cijeli život stane. Možemo njezinim riječima, uz malu preinaku, dati i sasvim drugi smisao: „Onaj tko je nezadovoljan sobom, uspoređuje se s drugima. Onaj tko se uspoređuje s drugima, zavidan je. Onaj tko je zavidan, ogorčen je. Onaj tko je ogorčen, nesretan je. Onaj tko je nesretan unesrećuje još nekoga. Onaj tko sebe i još nekoga oko sebe unesrećuje – promašio je život.“  – Ipak, prava poruka njezinih misli jest: Zadovoljan čovjek se ne uspoređuje s drugima, nije zavidan, nije ogorčen, on je sretan i on usrećuje druge – on je pronašao smisao života. – Ljubav ni spomenuli nismo, a ni sreće, ni smisla bez ljubavi nema. I opet smo na početku. Možemo za kraj podsjetiti svoje drage na onu grčku narodnu „Voli me da te mogu voljeti, drži me da te mogu držati“, ili, ako nam je to previše, dovoljno je za početak primijetiti „Kako je danas prekrasan dan!“