Buba Mara: Sine…

 

Djevojčica je sin. Probajte to objasniti nekome tko nije s ovih prostora, sigurno će vas pogledati preko oka. Vjerojatno će pokrenuti feminističku kampanju protiv osoba u prostoriji jer – kako djevojčica može biti sin?

Ovako:

Dolazi djevojka u posjet baki… Baka se ustaje i dolazi do djevojke raširenih ruku, hvata je za obraz: „Ane, sine! Pa kako si mi?“

„Dobro, baba, dobro sam!“ odgovara sin. „Kako si ti?“

„E, moj sine! Bolje da ti ne kažem! Stare kosti!“

Ili

U trgovini majka i kćer guraju kolica, natrpavaju ih jajima i manistrom ili što već i naiđe djevojčicina tetka:

„Kate! Ive, sine! Kako ste?“

„Dobro smo, dobro!“ odgovara majka, a djevojčica  s osmjehom gleda tetku.

Djevojčica je sin za starije žene u obitelji. Vrlo rijetko će djed ili ujak nazvati djevojčicu sinom. Nekad to učini otac, iz istih razloga kao i tetke, bake, strine… iz miline.

To je upravo to – djevojčica je sin iz miline. Običaj je i iza djevojčice kao sina nema nikakvog zla.

Osim toga što djevojčica, bilo koje dobne skupine, nije sin. Furešt feminist je u pravu. Umjesto sina, ona može biti „draga“ ili „’ćeri“. Netko bi rekao – bolje to nego da nas zovu „mala“. Ali i „mala“ i „sin“ su znakovi toga da djevojčica nije sin.

Aj, mala, sine, šta trabunjaš? – reći ćete. Najprije, ja ne trabunjam. Ja bubam po tipkovnici i po glavama svakoga tko ima dovoljno živaca da čita što sam zbubala. I bubam jer sam toliko naivna da još uvijek vjerujem da se pravom riječi može nešto postići (jednakost, možda). Drugo, nisam mala. Visoka sam 175cm i prije ćete me preći nego zaobići. Treće, da sam sin, ne biste mi rekli da sam mala.

Ova cijela zavrzlama sa malom i sinom počinje sa ovim:

„Je li djevojčica ili sin?“

„Djevojčica!“

„Ma nema veze šta je… glavno da je zdravo!“

Od tog dana, djevojčicu se uči da bude mirna, da ne divlja kao dečki, da uvijek bude pristojno obučena (bar do petnaeste) i da se lijepo ponaša. Ovo vrijeđa i dečke jer ih se predstavlja kao nepristojne i divlje, ali još više djevojke kad ih se na kraju svega nazove „sine“…

„Mare? Mare?“ čujem kraj sebe neimenovanu osobu.

„Što?“ namrštim se i pogledam je.

„Ok, kužim te. Živcira te kad te netko zovne sinom. Zbilja nemoj to uzimati previše srcu, znaš… I sama si rekla da iza toga nema zla!“

„ALI ‘ĆER NIJE SIN!“

„Ma, to nema veze…“

„Danas je Međunarodni dan djevojčica! Ne sinova ili malih!“

Oko mene svi mašu glavom. Druga osoba se javlja sa „Ne valja ti se raspravljati s rogatim!“

„Ali, kako ne kužite…“

„Ma šta se sekiraš? Nema ti to veze, sine…“