Buba Mara: Preko granice…

Koja je sličnost između NLO-a i granice kraj Doljana? – Vidiš ih i izgubiš tri sata…

Čekanje na našim graničnim prijelazima odavno je mit: „A to je tamo gdje su uvijek kolone?“ pitaju nas ljudi iz drugih krajeva, „Svekar mi je neki dan čekao dva sata na Doljanima“, kaže susjeda, „Lijeva ruka mi je pocrnila“, žali se susjedin svekar… Jednog dana djeca i unuci će nas pitati je li istina da se na mjestu gdje je jednom bila granica čekalo u kilometarskim kolonama, znanstvenici 31. stoljeća bit će fascinirani tragovima ugljikovog dioksida kraj ruševina nekog malog naselja…

„Krenuli smo u Mostar. Htjeli smo ići preko Doljana. Stigli smo do mjesta gdje je inače dubinska kontrola. Nismo mogli dalje“, kaže D.U., a priča nam je poznata: „Vidjeli smo da se neka vozila okreću, ali računali smo da ćemo prepriječiti put kraj benzinske. Ni nakon sat čekanja muž se nije htio okrenuti na Gabelu. Htio je proći preko Doljana pošto-poto.“

Sličnu priču ima Č.A. koja je sa svojom obitelji u petak u šest ujutro krenula u Komarnu iz susjedne Bosne i Hercegovine: „Djeca su mi bila nemirna. Ne radi nam klima u automobilu. Mislila sam da na Gabelima neće biti gužve. Mali mi je sat vremena vikao da tu nema Pokemona. Na kraju ih nije bilo ni u Komarni.“

Foto: eroGAG/Facebook

Broj žrtava čekanja na granici nije poznat, ali njegov efekt na psihičko stanje pojedinca jest. Ljudi su nemirni, brinu se o poziciji na plaži, vruće je, automobil čudno zvuči, kasni se na posao, izlazi se iz automobila protegnuti noge, trči se za njima kad kolona napokon krene…

Zbog toga se u Pržinama, na sigurnoj udaljenosti od granice, osnovala anonimna savjetodavna support grupa za prelazak preko granice. Pojedince koji boluju od PTSP-a vodi se do Unke da vide kako izgleda prazni granični prijelaz, dijele se traumatične priče, javlja o smanjenju gužve… Analitičari pomno prate vrijeme kad se ide s posla, odlazi na more i između napola napuhanih dušeka, mišića za plivanje i kantica za pijesak traži sumnjivi sadržaj… Zaključili su da je do početka školske godine granicu najbolje prijeći između 11 navečer i pet ujutro, bez obzira na vremenske uvijete:

„Evo, subota je bila kišna“, kaže M.T. „Za mora nije bilo i narod je mislilo da neće biti gužve pa su krenuli na Doljane. Na kraju se preusmjeravao i gradski promet. Tu večer nas je na sastanku bilo preko 50. Preko Skypea nam se javila i naša produžnica u Čapljini. Njih je bilo još više. To što se događa na granici je loše… loše…“

Foto: hak.hr

Iako grupa nudi potrebnu pomoć žrtvama, ona je samo privremeno rješenje. Svi se slažu da se treba nešto učiniti, ali što i tko, nikome nije jasno. Kolone na granici su misterij, a takvo stanje očekuje nas i nakon što se izgradi novi granični prijelaz.