Antun Prce: „U Metkoviću postoje tri svetinje – sveti Ilija, metkovska glazba i NK Neretva“

„Neretva je, uz moju obitelj i posao, bila moj život. Tamo sam proveo najljepše godine i ponosim se tim jer znam da sam uspješno radio i vodio igrače, a od toga nisam imao ni kune, nego sam to radio iz ljubavi“, počinje priču o svojim sportskim danima bivši igrač i trener u NK Neretvi Antun Prce – Braco.

Nogometom se počeo baviti prije 71 godinu, kad je počeo igrati za NK Neretvu, a prvi trener bio mu je Srećko Jelavić. Kako sam kaže, bio je zaljubljen u nogomet i igru, koja ga je pratila tijekom školovanja, vojske i prvog zaposlenja.

No, poslovna ponuda koja je uslijedila u tadašnjem Razvitku, kako ističe, nije se mogla odbiti. Uz uvjet da prestane igrati nogomet, dobio je zaposlenje kao šef računovodstva, no ljubav prema nogometu bila je jača.

„Tad sam mogao ostaviti igranje, imao sam 30 godina, bio oženjen i imao dvoje djece. No, morao sam biti u nogometu. Školovao sam se za trenera, išao sam o svom trošku na seminar u Makarsku jer sam to volio, a kasnije sam učio od starih trenera i igrača“, naglašava Prce.

Dvije godine kasnije, Prce je preuzeo treniranje neretvinih juniora, za koje tvrdi da su u Dalmaciji bili jači i od Hajduka. Cijela generacija s kojom je posebno trenirao u njihovim juniorskim danima, prešla je u prvi sastav, u kojemu je i Prce nastavio svoj trenerski staž.

„Stari igrači mi kažu da sam bio, sad ću se grubo izraziti, zajeban, ali pravedan trener. A mnogi mi kažu da sam im u životu bio drugi otac. Jesam bio strog, ali sam bio zahtjevan zato što sam tražio rad, disciplinu i ponašanje. S Neretvom sam i kao igrač i kao trener prošao mnoga mjesta i gdje god smo došli, bili smo cijenjeni kao gospoda i uzorni sportaši, a Metković smo predstavljali u najljepšem svjetlu“, kazao je Prce.

Ističe kako su metkovski igrači 50-ih godina bili elita sporta i samog grada. Iako je klub dao brojne kvalitetne vrhunske sportaše, stanje se u posljednje vrijeme promijenilo.

„Neretva sad ne izbacuje vrhunske igrače, ali nije to ni lako. Najprije se treba roditi talent i ljubav prema sportu i nogometu. Bez ljubavi nemate ništa. Na to tek dolazi nadogradnja – disciplina, veliki rad, volja i ljubav. Danas naši reprezentativci, na primjer Modrić, ne igraju zbog para, oni vole nogomet, vole sport, vole putovati, vole znati i zato mogu uspjeti. No, bez velike žrtve i rada nema ništa“, ističe Prce.

Smatra da su tome pogodovale i krize kroz koje je klub tijekom godina prolazio, a iako ih i danas vjerno prati i gleda, ističe da teško može izdržati svih 90 minuta utakmice.

„U Metkoviću postoje tri svetinje – sveti Ilija, metkovska glazba i NK Neretva. Nažalost, sad je nogomet zadnja rupa na svirali, a sport vam je slika kakav je grad“, zaključio je Prce.