Mijo Ćelić: „Kuharstvo je najprofitabilnije zanimanje, a moje je da djecu pripremim za taj život“

Mijo Ćelić jedan je od stručnih nastavnika kuharstva u Srednjoj školi Metković, čiji se učenici s brojnih natjecanja redovno vraćaju s nagradama i medaljama.

Za rad s djecom ističe, da koliko se trudi, da mu se toliko i vrati, dok za kuharstvo smatra da je vrlo traženo zanimanje na tržištu rada, koje, uz volju i praksu, omogućava profesionalni napredak.

„Smatram da je u Metkoviću još uvijek najprofitabilnije zanimanje za upisati kuharstvo. Djeca koja idu na kuharstvo vrlo brzo postanu samostalna, počnu raditi cijelu godinu, zarađivati kruh za sebe i imaju novac za koji znaju što je i kako se do njega dolazi. Moje je da ih najbolje pripremim za taj njihov život i za to što ih očekuje, mada ni ja ne mogu predvidjeti što se sve njima može dogoditi“, ističe Mijo.

A kako bi došli do same prilike da postanu chefovi kuhinje, djecu je bitno usmjeravati i učiti pravilnom odnosu prema radu upravo za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja. Mijo ističe da je posao u kuhinji izrazito kompleksan, ali ono što on najviše cijeni kod učenika nisu samo tehnička umijeća.

„Ja uvijek kažem da djecu ne mogu naučiti kuhati, ali ih škola nauči „učiti kuhati“. Bitno je da se nauče ponašati u kuhinji, odnositi se prema radu, paziti na sigurnost i prvenstveno, da nauče čuvati sebe i da nauče higijenu jer mi, ipak, radimo s hranom. Moraju biti odgovorni. U recepturama je sve na vrijeme i točnost je jedna od najvažnijih stvari u ovoj struci, ali tu je i odnos prema radu, poštivanje i timski rad, a to su sve stvari koje ja ocjenjujem i gledam tijekom godine“, kazao je Mijo.

“Srčano zanimanje”

Zbog geografskog položaja Metkovića i činjenice da smo okruženi velikim turističkim središtima, Mijo ističe kako njegovi učenici posao imaju čim završe školu. No, pri odabiru zanimanja za koje će se školovati, kaže da je bitno da znaju što taj posao nosi i da o njima samima ovisi kako će im se karijera razvijati. U sličnoj situaciji u srednjoj školi bio je i sam jer kuharstvo nije bila njegova ljubav, no s vremenom je postala.

„Uvijek sam bio loš učenik, ali uvijek sam volio nešto raditi. Na televiziji sam gledao jednu kulinarsku emisiju i shvatio sam da, ako završim tu školu, neću biti neki ‘blečak’. Nakon prve godine školovanja, ćaća mi je rekao da počnem kuhati doma i ispočetka je to bilo ‘Bože sačuvaj’, ali preživjeli smo. I onda malo po malo… Kažem vam, kuhinja daje ljubav, ali i oduzima ljubav. Kuhinja je zanimanje koje traži puno, a malo daje. Daje samo malo više novca, koji ti na kraju uopće nije bitan, i daje ti zadovoljstvo jer si sretan kad skuhaš neko dobro jelo. To je jedno zadovoljstvo, a sad opet, je li to cijena svega, ne znam. Srčano je zanimanje, to je taj problem“, kazao je Mijo.

Planovi za budućnost

Planova za budućnost ima, ali Mijo ističe kako je sigurno samo to da će uvijek kuhati i da ostaje u školi, a svima koji razmišljaju o kuharstvu, želi poručiti da dobro razmisle.

„To nije baš tako bajno kao što je prikazano na televiziji, ali nije ni tako loše kao što se priča. Ako si majstor, nije loše, ako si kuhinjski radnik, malo je teže, ali svaki kuhinjski radnik ima priliku postati chef, to ovisi samo o njemu. Papiri vam ne znače ništa, dok nema pokrića. Kuharstvo je takav smjer – gdje god dođeš, počinješ sa sudoperom i ako si neka faca, sići ćeš s njega za sedam dana, ali ako nisi, ostat ćeš na njemu, na tebi je“, ističe Mijo.