Životni (ne)uspjeh

Vjerujem da je svatko od nas barem jednom u životu doživio neuspjeh. Neuspjeh možemo doživjeti na raznim poljima našeg života, bilo da se radi o ljubavi, poslu, financijama…

Svaki doživljeni neuspjeh može utjecati na samopouzdanje osobe i bez obzira na to što znamo da nam se, ako želimo nešto postići, može dogoditi i neuspjeh, takvo nešto i nije nekakva utjeha za ono kroz što prolazimo. Možda i sami sebi nekada kažemo, posebno nakon nepoloženih ispita ili kada nas odbiju za posao, da smo gubitnici, da ništa ne možemo napraviti kako treba, da stalno padamo, da nismo dobri u poslu koji radimo i da nam ništa ne polazi za rukom. Ono što se često zna dogoditi jest da kada se nađemo u takvim situacijama gledamo kao da nismo uspješni ni u čemu, jedan neuspjeh projiciramo na cijeli svoj život. Ono što možda ne znamo je to da je upravo kroz takve situacije, u kojima ne uspijevamo ostvariti ono što smo zacrtali, moguće doći do uspjeha.

“Na tvoju riječ bacit ću mreže”

Jedna takva situacija dogodila se prvim apostolima, predvođenima Petrom, u ribarenju. Događaj se zbiva u okolnostima svakodnevnog života. Nekoliko ribara na obali Galilejskog jezera, nakon što cijelu noć nisu ništa ulovili, peru i popravljaju mreže. Isus se penje na lađu jednog od njih, Šimuna zvanog Petar, i traži da se otisne malo od obale te poče propovijedati Božju riječ ljudima koji su se okupili. Kad je završio govor, kaže mu da se otisne na pučinu i baci mreže. Šimun je poznavao Isusa i doživio čudesnu moć njegove riječi, stoga mu odgovara: “Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže”.

I ta se njegova vjera nije izjalovila, mreže se ispuniše tolikom ribom da su se gotovo razdirale. Pred tim čudesnim događajem, ribare je obuzelo veliko čuđenje. Šimun Petar pada do nogu Isusovih govoreći: “Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!”. Taj ga je čudesni znak uvjerio da je Isus ne samo izvanredan učitelj, već da je on Gospodin, objavljenje Boga. I ta bliska prisutnost pobuđuje kod Petra snažni osjećaj vlastite bijede i nedostojnosti.

S ljudskoga gledišta, misli da mora postojati distanca između grešnika i sveca. U stvari, upravo njegova grešnost traži da se Gospodin ne udalji od njega, jednako kao što se liječnik ne može udaljiti od bolesnika. Isusov odgovor Šimunu Petru je umirujući i odlučan: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!”. I ponovno galilejski ribar, stavljajući svoje povjerenje u tu riječ, ostavlja sve i slijedi onoga koji je postao njegov Učitelj i Gospodin. I tako učiniše i Jakov i Ivan, Šimunovi prijatelji ribari.

To je logika koja vodi Isusovo poslanje i poslanje Crkve: ići u potragu, “loviti” muškarce i žene da bi se svima vratilo puno dostojanstvo i slobodu, po oproštenju grijeha. To je srž kršćanstva, širiti obnoviteljsku i besplatnu Božju ljubav, stavom prihvaćanja i milosrđa prema svima, da svatko može susresti Božju nježnost i imati puninu života.

Ovo evanđelje nas poziva tješiti one koji se osjećaju grešnima i nedostojnima pred Gospodinom i shrvani zbog vlastitih pogrešaka, govoreći iste one riječi koje je izgovorio Isus: “Ne boj se!”. “Očevo je milosrđe veće od tvojih grijeha!

Piše: don Miroslav Rubić