Tko će zaštititi poljoprivredne proizvođače iz Neretve?

U Dolini Neretve, u tijeku je berba lubenica i bostana. Iako se u ovogodišnjoj sezoni očekuje urod od desetak tisuća tona lubenica, tržišna situacija već na samom početku nije dobra, a slično je i s bostanima koje su pojedini poljoprivrednici prošlog tjedna dijelili besplatno.

Mali proizvođači lubenice, koja je među novijim kulturama u neretvanskom kraju nadaju se da će po završetku sezone uspjeti isplatiti troškove, a o sadnji sljedeće godine, složni su, dobro će razmisliti.

Agronom i proizvođač iz Opuzena, Željko Bjeliš posadio je 5 tisuća sadnica lubenice koja je ove godine vrhunske kvalitete sa izrazito dobrim prinosom. Jedini nedostatak je, ističe, niska otkupna cijena.

„Kvaliteta ovogodišnje lubenice je kod svih proizvođača jako dobra. Međutim, cijena konstantno pada i zadnjih dana iznosi kunu po kilogramu. Problem je zasićeno tržište na koje se uvozi previše lubenice iz ostalih zemalja. Tržište jednostavno nije organizirano. Proizvodnja, koja bi trebala biti pokretač gospodarstva, nije organizirana i to nije slučaj samo sa lubenicom već i sa ostalim poljoprivrednim proizvodima, što najbolje možemo vidjeti po mandarini“, kazao je Bjeliš.

Uvoz poljoprivrednih proizvoda

Otkako je Republika Hrvatska, 2013. godine pristupila Europskoj uniji, povećan je uvoz poljoprivrednih proizvoda iz ostalih zemalja zajednice, a domaća proizvodnja bilježi negativne trendove.

Otkupni centar Agrofructus iz Opuzena prije 5 godina otkupljivao je 6 tisuća tona lubenice po sezoni, a  Dragan Crnomarković  naglašava kako će ove godine ta tvrtka otkupiti 2 i pol tisuće tona.

„Shvaćamo nezadovoljstvo poljoprivrednika, međutim nije problem u otkupljivačima. Prošlog tjedna došlo je do zasićenja tržišta i zastoja u otkupu. U trgovačkim centrima postoje ogromne količine uvozne lubenice koja je manje kvalitete. Samim time, njezina cijena je jeftinija i mi se jednostavno moramo prilagođavati tim cijenama. Ipak mi zasad uspijevamo napravit protok na tržište i ne vjerujem da će dolaziti do novog zastoja“, kazao je Crnomarković te dodao kako ovaj problem mora riješiti država, donošenjem zakonske regulative koja bi štitila domaću proizvodnju te strategije poljoprivrede u Dolini Neretve po kojoj bi se organizirale sve aktivnosti, a proizvođači udruživali.

Kao pozitivne primjere rješenja problema uvoza i zaštite domaće proizvodnje, Bjeliš je naveo Rumunjsku i Mađarsku koje imaju propisan minimum od 51% domaćih poljoprivrednih proizvoda u trgovačkim lancima.

„Naravno da zakonska norma kod nas, ne bi mogla bit 51% jer bi tada trgovački lanci bili prazni. Proizvodnja pada jer proizvođači odustaju. Jednostavno vide da im nije isplativo. Zbog pada domaće proizvodnje, zakonski minimum ne mora važiti tijekom cijele godine, već, npr. kroz turističku sezonu kada je i potrošnja najveća. Tako bi se zaštitili domaći proizvođači, a cijene bi bile, u najmanju ruku, dvostruko veće.

Udruženja proizvođača 

Bjeliš se slaže kako bi proizvođačke organizacije doprinijele većoj konkurentnosti proizvoda, ali kako bi ulogu osnivača u tom slučaju trebale preuzeti jedinice lokalne samouprave.

„Proizvođači lubenica nisu udruženi, ali možemo vidjeti po primjeru Udruge voćara Mandarina kako udruženja katkad nemaju svoju pravu svrhu te ponajmanje štite proizvođače. Jedinice lokalne samouprave, zajedno ili pojedinačno moraju pomoći skupini zainteresiranih ljudi te im omogućiti početni rad. Čekajući ljude da se sami udruže, proći će još mnogo godina, a negativni trendovi će samo rasti“, kazao je Bjeliš.

Tko će i kako zaštiti domaću proizvodnju i malog poljoprivrednika pitali smo resorno Ministarstvo poljoprivrede, ali na naš upit nismo dobili odgovor.