Susresti sreću

Naš život je satkan od susreta. Svakodnevno susrećemo razne osobe. Kraj većine prođemo, kada idemo na posao, školu ili fakultet, a da ih i ne primijetimo. Ali postoje susreti koji na nama ostave traga. I takve susrete pamtimo. Isto tako postoje osobe koje rado susrećemo, one koje baš i ne želimo susresti i one koje izbjegavamo.

Gotovo svaka osoba koju susretnemo i s kojom ostvarimo kontakt ostavi na nas dojam, pozitivan ili  negativan. Jedan, nama možda neobičan susret, dogodio se u današnjem evanđelju. Susret je to koji je proizveo radost i sreću u srcima učenika.

Što je sreća?

Ako smo u nedoumici što misliti pod pojmom sreća, može nam pomoći njezino značenje. Sreća je stara slavenska riječ čije je osnovno značenje susret, događaj. Dolazi od glagola (su)sresti. Sreća se dakle događa u susretu s ljudima. Nju se ne može posjedovati, nego se kroz susret može postajati sretan. Svakodnevno se susretati i kroz susrete sreću ostvarivati je mukotrpna stvar, jer zahtijeva našu angažiranost kroz odnose s drugima. Sreću sami stvaramo, ne dolazi nam izvana. Susret, čija je posljedica sreća, podrazumijeva otvorenost osoba. Čovjek koji je u sebe zatvoren ne može biti sretan. Za našu je sreću dakle potreban drugi, jer nije dobro da čovjek bude sam. Ako vjerujemo da se u sreći otkriva životni smisao – što god pod njim podrazumijevali – možemo ga postići samo preko drugoga.

Mi kršćani smisao života možemo pronaći jedino u susretu s Uskrslim Isusom. Uskrsnuće živimo u onoj mjeri u kojoj smo se osobno susreli sa Gospodinom i ako živimo snagom njegovog Uskrsnuća. Bitan je susret, a ne viđenje ili samo kruto shvaćanje razumom. Susret s Uskrslim Kristom nije tek jedan u nizu kojeg ne pamtimo. On je nešto dublje. To je dijeljenje života i utemeljenje života na Kristu. Učenici su raspravljali o susretu na putu za Emaus, govorili su ono što ima je na srcu, i tako su uspjeli susresti Uskrslog Krista.

Svjedok

Taj susret čini i nas, baš kao nekoć apostole, svjedocima Uskrsloga. Evanđelje završava riječima Vi ste tome svjedoci. Možemo se zapitati: ali tko je svjedok? Svjedok je onaj koji je vidio, koji se sjeća i pripovijeda. Vidjeti, sjećati se i pripovijedati tri su glagola koja opisuju njegov identitet i poslanje. Svjedok je onaj koji je stvarno vidio neku stvarnost, ali nije prema njoj ostao ravnodušan, već je vidio i ona ga je snažno zaokupila. Zbog toga se svjedok sjeća ne samo zato što zna precizno rekonstruirati događaje, već i zato što mu oni nešto govore i shvatio je njihovo duboko značenje. Tada svjedok pripovijeda i to ne čini na hladan i nezainteresiran način, već kao netko koji je o tome podrobno razmišljao i od toga dana njegov se život promijenio. Svjedok je netko tko je promijenio život. Sadržaj kršćanskoga svjedočanstva nije puka teorija, ideologija ili složen sustav zapovijedi i zabrana, odnosno moralizam, već je to poruka spasenja, konkretni događaj, štoviše – Osoba. To je Krist uskrsli, živi i jedini Spasitelj svih ljudi. Svjedočiti ga mogu samo oni koji su imali osobno iskustvo Isusa, u molitvi, u Crkvi, u sakramentima, kroz jedan hod koji je započeo krštenjem, koji se hrani euharistijom, koji je potvrđen potvrdom, koji ima svoje stalno obraćenje u pokori.

Napisao: don Miroslav Rubić