Simbolika koja se krije iza pravljenja adventskog vijenca i paljenja svijeća

U nedjelju, 2. prosinca, obilježavamo prvu nedjelju došašća ili adventa, razdoblja kada se katolici pripremaju za najradosniji kršćanski blagdan, Božić.

Razdoblje došašća ujedno označava i početak crkvene godine, a počinje četiri nedjelje prije Božića i traje do Badnjaka. U tom se razdoblju odlazi na mise zornice, više se moli i posti, čitaju se biblijski tekstovi te se izrađuje i stavlja na stol adventski vijenac s četiri svijeće.

Simbolika adventskog vijenca

Iako adventske vijence danas možemo pronaći u raznim oblicima, vijenac spleten od zimzelenog granja krije posebnu simboliku. Takav vijenac plete se u krug, na način da nema ni početka ni kraja, što označuje vječnost. Bor i božikovina u vijencu simboliziraju besmrtnost, lovor pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedar snagu i izlječenje od svih bolesti. Često je na njemu i grančica ružmarina, koji je, prema legendi, čuvao Djevicu Mariju na njenom putu u Egipat.

Što slavimo s paljenjem četiri svijeće?

Svijeće na adventskom vijencu predstavljaju četiri tjedna adventa i svjetlost Božju koja na svijet stiže rođenjem Isusa Krista. Svake nedjelje u došašću pali se po jedna svijeća, dok svaka od njih nosi određeno značenje. Prva svijeća naziva se postilicom ili prorokovom svijećom, a simbolizira nadu i iščekivanje. Druga svijeća naziva se pomirilicom ili betlehemskom, a simbolizira mir. Treća svijeća je pastirska, a slavi radost i veselje, dok je četvrta svijeća, svijeća anđela koja donosi ljubav.

U prvom dijelu došašća, vjernici se pripravljaju za Kristov dolazak, dok se u drugom dijelu, posljednjeg tjedna došašća, pobliže pripremaju za Kristov rođendan – dan kad je Sin Božji postao čovjekom.