Neretvani se slažu – smijeh je lijek!

 

„Smijeh je najbolji lijek”, krilatica je s kojom je Indijac Madan Kataira 1998. utemeljio Svjetski dan smijeha koji se slavi dva puta godišnje, 10. siječnja i 2. svibnja.

Cilj Svjetskog dana smijeha je potaknuti ljude da se što više smiju jer će se osjećati bolje, rasteretiti stresa, smanjiti brige i depresiju i tako ojačati imunitet. Brojni znanstvenici i liječnici ističu kako je potrebno smijati se svakoga dana, s čim se slažu i naši sugrađani.

„Meni je svaki dan – dan smijeha. Smijem se često  i kad god mogu.  Smijem se u različitim situacijama, ali ponajviše lokalnim duhovitim ljudima, kao što je naš Liska, koji su, kako se to na moderan način kaže, naši „smajlići“, kazala je Željka Majić.

S tvrdnjom da je smijeh najbolji lijek, slaže se i Marijo Jurković.

„Obožavam se smijati. Posljednji put sam se od srca nasmijao sinoć, a jednom sam čak imao i upalu trbušnih mišića od smijeha. Volim i nasmijavati druge, a izdvojio bih situaciju na nedavnoj akciji dobrovoljnog darivanja krvi u Opuzenu, kada me je medicinska sestra upitala koliko će mi krvi uzeti, a ja sam joj jednostavno odgovorio da mi ostavi samo dovoljno da se kući vratim“, kazao je Jurković.

Živko Ključe ističe da zdrav čovjek uvijek mora biti raspoložen.

„Volim se smijati, a jednako kako osmijeh utječe na zdravlje, tako bi i zdravlje trebalo biti dovoljan razlog za osmijeh. Mi stariji se često smijemo i nekim davnim uspomenama i situacijama. Ma neka smijeha stalno, jer ipak, stara kineska nam kaže kako upravo smijeh produžuje život“, istaknuo je Ključe.

Smijemo li se manje?

Ljekovitost smijeha poznata je od davnina čemu svjedoče i brojna literalna i kazališna djela, filmovi te brojne druge manifestacije kojima je cilj nasmijati ljude, da bar na neko vrijeme zaborave brige.

Ipak, dokazano je da su se ljudi nekad smijali u prosjeku 18 minuta dnevno, a danas je to svedeno na tek 6 minuta. Naši sugrađani su istaknuli različite razloge zbog čega je to tako.

„Slažem se da se danas ljudi manje smiju jer i meni je svojevremeno bilo dovoljno prst podignut da se nasmijem. Zbog čega se manje smijemo? Pa rekla bi da vanjska sredina utječe dosta na smijeh – danas je sve manje smiješno, a više tužno“, ističe Željka Majić.

„A ne bih rekao da se ljudi danas manje smiju. Ljudi se još uvijek vole nasmijati, ali mislim da se više ne smiju na isti način i istim situacijama. To je nekako napravilo ovo digitalno doba koje nameće neke nove trendove“, naglasio je Ključe, s kojim se slaže i Marijo Jurković.

„Ne smijemo se mi manje, nego brže. Brže i živimo. Ono što smo prije radili za 18 minuta, danas radimo za 6. Tako se i smijeh prilagodio toj situaciji“, zaključio je Jurković.