Iskrena sućut

Autor: na 19. listopada 2018.

 

Nedavno sam bio na jednom sprovodu i čekao u redu za izraziti sućut; u samoj mrtvačnici čovjek ispred mene daje ruku ožalošćenoj obitelji i rodbini pokojnika i svakom od njih glasno kaže: „Moja iskrena sućut! – Moja iskrena sućut!“ – I župnik je na kraju obreda izrazio „svoju iskrenu sućut pokojnikovoj obitelji, rodbini i prijateljima.“

Ostade mi u uhu „iskrena sućut“ za vrijeme sprovoda, ali i poslije pa počnem tako glasno misliti o njoj i pitati se: je li dobro reći „iskrena sućut“, ili je dovoljna sama „sućut“; jer čim kažeš „moja iskrena sućut“, može značiti da uz iskrenu imaš i neiskrenu sućut, da danas iskrena može sutra biti i neiskrena, ali kao da kažeš: „Evo sada, u ovom slučaju moja sućut je iskrena pa primite moju iskrenu sućut.“ Trebamo biti pažljivi s riječima, pažljivi s iskrenošću; koliko smo puta uputili nekome „iskrene čestitke“ i „iskrene pozdrave“, izrazili „iskrene želje“ i „iskreno žaljenje“ i ne znajući da, uvjeravajući drugoga u našu iskrenost, time nesvjesno priznajemo kako naše čestitke i žaljenja, naše želje i pozdravi mogu često biti i bivali su – neiskreni. Bio sam iskreno uvjeren kako sam u ovih 10 godina barem jednom glasno mislio o iskrenosti, ali sam ostao iskreno iznenađen kad sam vidio da nisam.

Iskrenost

Naiđoh na ovu definiciju iskrenosti: Iskrenost je ljudska vrlina vjerodostojnog djelovanja i komuniciranja, u skladu sa smislom pravednosti i odanosti.  Iskrenost je cijenjena vrlina, svi volimo iskrenost i iskrene ljude; kažu da slabi ljudi ne mogu biti iskreni, jer iskrenost nije za plašljivce, iskrenost traži dozu hrabrosti i poštenja, pravednosti i vjerodostojnosti. Možda će baš zato svatko od nas, onako od prve, za sebe pomisliti i reći da je iskren jer to podrazumijeva i da si hrabar, pošten, istinoljubiv, pravedan, dobar i plemenit. „Iskreni je čovjek najplemenitije djelo Božje“ – kaže Alexandar Pope. „Dobri i plemeniti ljudi obično su omraženi, jer su redovito iskreni nazivajući stvari njihovim pravim imenom.“ (Giacomo Leopardi) „Ljudi praštaju sve osim iskrenosti“ – kaže naš Matoš. Ali, „Ako govoriš istinu, nisi prisiljen išta pamtiti.“ primjećuje Mark Twain. Točno, ako uvijek govoriš istinu možeš opušteno živjeti, ne moraš se plašiti kad netko pozvoni na vratima, ako si istinoljubiv onda ti je lako biti iskren. U narodu se zna reći da je iskren čovjek uvijek dijete ili da jedino svetac može biti baš uvijek iskren jer u njemu nema ni trunke zlobe i pakosti, on govori istinu bez obzira što to drugima nije ugodno čuti. Mi volimo iskrenost samo kod osoba koje nas vole, a iskrenost ostalih nazivamo bezobrazlukom. I danas je iskrenost na cijeni, ali ju je puno teže prepoznati: čovjek krene, iznese svoju istinu hrabro i iskreno, a onda krenu na njega demanti, napadi, uvrede, laži, odvjetnici i sudovi, istina se „zamrači“, a iskrenost optereti iskrenog. Bernard Shaw kaže: „Opasno je da budete iskreni, ako niste glupi.“ Iskrenost je uvijek bila teška i uvijek je bilo opasno biti iskren, ali zato i jest cijenjena vrlina jer iskrenost nije za slabe ljude.

Samoobmanjivanje

Biti iskren i govoriti iskreno znači reći ono što zaista mislimo, reći istinu točno onako kako je vidimo i učiniti to bez obzira na posljedice. „Bolje iskrena pljuska u lice nego neiskren poljubac.“ židovska je izreka. „Svaki je čovjek nasamo iskren. Ulaskom druge osobe počinje hipokrizija“ (Ralph Emerson). „Malo iskrenosti opasna je stvar, a mnogo sasvim pogibeljno.“ – kaže Oscar Wilde. Lako je biti iskren i istinoljubiv kad si sam, čim uđeš u društvo, u razgovor s drugima i moraš iznositi svoja mišljenja i stavove – iskreno, izlažeš se opasnosti da te krivo shvate, da te uvrijede, optuže. Onda, da sebi olakšaš, počneš taktizirati ne bi li sebe sačuvao od nepotrebnih izlaganja. „Lažemo kad se bojimo… bojimo onoga što ne znamo, bojimo tuđeg mišljenja, bojimo što će ljudi saznati o nama. No svaki put kad lažemo, naš strah biva sve veći i veći.“(Tad Williams) „Budi iskren prema sebi kako ne bi bio lažan prema drugima. „(Bacon) Biti iskren prema sebi, to se kao podrazumijeva, ali je itekako teško jer ima bezbroj načina našeg samoobmanjivanja, jer nam je teško prihvatiti istinu o sebi, počevši od izgleda, korekcija lica (usne, nos, botoxi, zatezanja kože) pa sve do priznavanja svojih pogrešaka i stajanja iza svojih riječi .. Ako nismo iskreni prema sebi, kako možemo biti vjerodostojni u iskrenosti prema drugima?! Kako možemo očekivati i možda tražiti iskrenost od drugih?

Iskrenost se očekuje i poželjna je u odnosima i u komunikaciji s ljudima, a prijateljstvo i ljubav su jednostavno nezamislivi bez iskrenosti, jer ne može se iskreno voljeti nešto (netko) što je neiskreno.

„Potreba nametanja svog mišljenja kao apsolutne istine“

Mnogi ljudi tvrde za sebe kako su uvijek iskreni, svakome kažu sve u facu pa sviđalo se to njima ili ne. Međutim, ta njihova iskrenost često zna povrijediti i uvrijediti druge ljude. Najprije, nemoguće je kazati baš svakome u lice ono što misliš: mužu, ženi, djetetu, kolegi, šefu, policajcu, vozaču autobusa, susjedima, djeci … Gdje bismo stigli kad bismo uvijek sve izgovarali iskreno!? Zanimljivo je primijetiti da su takve „uvijek iskrene osobe“ (što vole za sebe reći) „iskrene“ samo kad nešto komentiraju na negativan način, često vrijeđalački. Zašto ti iskreni nisu jednako iskreni kada treba primijetiti nešto lijepo, nego su redovito fokusirani na mane i na negativne stvari, ili makar samo na ono što je drugačije od onoga što oni smatraju da bi trebalo biti. – Na jednom dječjem rođendanu jela se torta. Jedan od mališana, od kakvih 5 godina, nakon prvog zalogaja torte, ispljunuo ga je i uzviknuo da je torta odvratna. Domaćica (koja je tortu i napravila) je na trenutak zastala, nelagodno se osmjehujući; tetka dotičnog dječaka je brže bolje krenula objasniti mu da se to tako ne kaže, da nije pristojno, da se teta potrudila oko torte; no u tom trenutku ju je prekinula dječakova majka i rekla da maleni ima potpuno pravo, da bolje da kaže što misli nego da laže i da je prekrasno što su djeca tako neiskvareno iskrena.

E sad … Realno, dječak je samo izrekao svoje mišljenje, nije izrekao istinu – torta nije odvratna jer ju ostala djeca jedu, mnogi  su čak tražili još jedan komad. Istina bi bila negdje na tragu izjave ‘ja ne volim tortu od oraha’. I upravo u tome je problem. Ne u ‘iskrenosti’ nego u potrebi nametanja svog mišljenja kao apsolutne istine. U potrebi izricanja svog mišljenja bez poštovanja prema drugoj osobi, njenim osjećajima i njenom trudu. – Sličnih primjera vidimo na svakom koraku, pri susretima: „Ajme, grozno izgledaš? – Ajme, što si to učinila od sebe?! – Frizura ti je katastrofa? …“ i tako u ime iskrenosti znaju te ti „brutalno iskreni ljudi“ i uvrijediti i povrijediti. Iskren se može biti i na lijep način, ali to uključuje i obzir, i odgoj i uljudnost i dobronamjernost, i volju i trud i još puno toga… Tanka je granica između iskrenosti i bezobrazluka.

Neiskreni ljudi

„Biti iskren s neiskrenima je jako opasno.“ kaže kineska taoistička izreka. Jako je teško danas prepoznati iskrenog čovjeka i iskreni govor, iskrene riječi, kad je puno neiskrenih ljudi, bezobraznih prevaranata, kad je govor neiskren i izobličen, a riječi izgubile snagu pa se u njih ne možeš pouzdati. Oni neiskreni su često dobro skriveni, ljubazni, nasmijani, imaju smisla za humor i vole privlačiti pozornost. Zato i jest teško razlikovati zaista iskrene ljude od onih koji se pretvaraju zbog svog interesa i dobri su samo s onima koji imaju neku moć pa im mogu biti od koristi. Kako prepoznati iskrene od neiskrenih ljudi: Iskreni ljudi – poštuju sve ljude oko sebe. Neiskreni ljudi – poštuju moćne ljude od kojih imaju koristi. Iskreni ljudi – ne pokušavaju promijeniti ljude oko sebe kako bi im više sličili. Neiskreni ljudi – silno žele učiniti ljude sličnijima sebi. Iskreni ljudi – nije im bitno jesu li u centru pozornosti. Neiskreni ljudi – očajnički žele biti u centru pozornosti. Iskreni ljudi – ne hvale se svojim uspjesima. Neiskreni ljudi – svima naglašavaju što su sve postigli. Iskreni ljudi – otvoreno izražavaju svoje mišljenje. Neiskreni ljudi – traže manja društva u kojima mogu slobodno tračati. Iskreni ljudi – uvijek daju sve od sebe kako bi održali svoja obećanja. Neiskreni ljudi – lako se obvezuju na sve i svašta, ali rijetko drže svoju riječ. Iskreni ljudi – otvoreno se dive drugim ljudima i često ih hvale. Neiskreni ljudi – kritiziraju druge kako bi naglasili izvrsnost svojeg rada. Iskreni ljudi – nasmijani su i uvijek imaju lijepu riječ za ljude oko sebe. Neiskreni ljudi – simpatični su i dragi prema ljudima samo kad nešto od njih trebaju.

Iskrenost je lijepa i poželjna vrlina, ali ona ne može stajati zasebno, sama za sebe, zapravo iskrenost u sebi sadržava to da si dobronamjeran, uljudan i lijepo odgojen, istinoljubiv, empatičan, pažljiv, osjetljiv za drugoga i još puno više. – Ako se baš odlučimo za iskrenost, prvi korak na tom putu je najvažniji – biti iskren najprije prema sebi.

Napisao: Vatroslav Vugdelija

Mišljenja čitatelja

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *



Radio Delta

- LIVE -

Trenutno svira

Naziv

Umjetnik