Glasne misli: Ti nisi moj neprijatelj

Znam da sam već „više puta i na više načina“ pisao i govorio, tj. glasno mislio o braku, o toj „zajednici muškarca i žene“, znam da je brak naša životna stvarnost o kojoj svatko ima svoju predodžbu i svoja iskustva, o braku kao izvoru problema, muke i nesreće svake vrste, ali i o  braku kao izvoru ljubavi, sigurnosti, utočišta i sreće svake vrste.

Progovaram subjektivno iz 20-godišnjeg bračnog iskustva, a progovaram i subjektivno i objektivno kroz bračna iskustva mnogih drugih, koji su u našoj ustanovi prolazili kroz mučan proces razvoda braka. Svjestan sam da neću reći ništa što se već ne zna, ali opet … Tko zna? Možda neka riječ padne na plodno tlo i pomogne nekome da još jednom pokuša – u ime ljubavi, u ime djece i obitelji, u svoje ime –  sačuvati svoj brak.

“Jeftinije promijeniti, nego popraviti”

Mnogi će se zgražati nad današnjim vremenima pa i kad je brak u pitanju stariji znaju reći: „Što je ovo danas došlo!?  Nitko nikoga ne podnosi!“ Mogu i sam posvjedočiti kako se sve češće razvode mladi bračni parovi, a razlozi znaju biti banalnosti i sitnice, tj. razlozi su popravljive naravi. – No, danas se ne isplati ništa popravljati pa zašto bi brak bio iznimka? Prijatelj Pero je zatvorio svoj obrt i više ne popravlja televizore „jer se ljudima više ne isplati popravljati kad može za jeftine pare kupiti novi“. I lijepo dobiješ garanciju na dvije, tri ili pet godina. Tako je s televizorom, tako s hladnjakom, s perilicom, s usisivačem … Sve to ima svoj rok trajanja. Tko zna jer, kakva su vremena došla i kakva dolaze, možda će „potrošači“ vrlo brzo početi tražiti, a netko biti zadužen davati garanciju i za brak – na dvije, pet, deset godina?! Svakodnevno nas uvjeravaju i reklamama nagovaraju da je bolje i pametnije kupiti novo, nego popravljati staro, da je jeftinije promijeniti, nego popraviti. Tako je i s brakom, u trendu su poznata lica koja se svako malo vjenčavaju i svako malo rastavljaju. Kada dođu do prve prepreke i do „prvog kvara“, ne žele ništa popravljati – dođe im jeftinije zamijeniti s novim. No, s našim zakonima ni ovo mijenjanje s novim, tj. rastava braka, nije više tako jeftina kako se misli: tu su odvjetnici, podjela imovine, alimentacije, javni bilježnici, posebni skrbnici, medijatori, psihijatri, vještačenja, savjetovališta i stručnjaci svake vrste … Pa se sve zakomplicira i nikad kraja, potroši i novac i snagu pa se nekad upitaš: „A da sam deseti dio od ovoga uložio u nastojanje da popravim svoj brak, svoje odnose sa ženom, s mužem? – Ne znam, možda u ime ljubavi, u ime djece, u ime obitelji, u svoje ime?!“

Nevjere u braku

Priča mi jedna žena kako se u posljednje vrijeme zna često posvađati s mužem, ona redovito prigovara, on u početku šuti pa plane, ona odgovori, a on preko vrata. „U tom trenutku“ – nastavlja ona – „muž mi izgleda kao najveći neprijatelj, a onda kad se malo smirim i kad sebi priznam oko kakvih gluposti se svađamo i gdje nas ta glupost dovede, bude mi žao. Ja znam da se mi volimo pa mi je još veća muka, a sigurna sam da je muka i njemu, jer ispada da se mi borimo jedno protiv drugoga, a ne jedno za drugoga. Kad sam te večeri pošla spavati na njegov jastuk sam stavila veliki list i na njemu napisala ‘Ti nisi moj neprijatelj!’ Kad je on ušao ja sam se pravila da spavam. Pročitao je poruku, ušao u krevet i čvrsto me zagrlio…“  – Siguran sam da u svakom braku postoje ovakve situacije, svađe i pomirbe i svatko se s njima nosi na svoj način. Jedan od najvećih „ubojica braka i intimnosti“ je nepraštanje. Kad nas naš muž ili naša žena povrijedi i mi odlučimo čuvati tu gorčinu, tu bol u nama, sve dok se ona ne pretvori u konačno odbacivanje i prezir. Pretvaramo ga u neprijatelja. Ne mrzimo ga mi, nego ga ne možemo više podnijeti. Nema veze koji je uzrok povredi. Jedan od njih je i bračna nevjera, ali i ona započinje emocionalnom nevjerom kad se kod kuće osjećamo usamljeno i izolirano. Postoje i druge vrste nevjere u braku. To je, u biti, sve ono što nam pomaže pobjeći jedno od drugoga. Nevjera zbog posla – kad posao stavljamo na prvo mjesto; nevjera zbog aktivnosti i društva – stalno si nešto zauzet, nogomet, biciklizam, veslanje, planinarenje, teretana i rekreacija, udruge i društva, stalno na računalu, stalno nešto moraš izbivati od kuće; nevjera zbog djece – najčešće se majka emocionalno naveže na dijete, djeca i njihove potrebe i želje stalno su u prvom planu. Djeca nam tako mogu „pojesti“ svo vrijeme i energiju tako da za bračne partnere ne ostane ništa. Svi ti bjegovi ubijaju bračnu intimnost i mogu dovesti do toga da muž i žena izgube jedno drugo. Djeca odu, a vi se jednog jutra probudite, pogledate i zapitate se: „Tko je ova osoba koja spava pored mene?“

Brak nije film u koloru 

Sve ovo što sam rekao i želio reći o braku, siguran sam da će puno bolje i jasnije reći jedna žena poslije 33 godine svoga braka: Bili smo djeca mi. Imala sam 16 i pol, kad sam odlučila da se udam. On je imao 23! Činila mi se to baš dobra odluka i vrlo pametan i logičan nastavak ljubavi. Voljeli smo se, pa smo mislili da je najbolje da se vjenčamo. Moji roditelji su dobro poludjeli, njegovi isto. Noćima su nas držali za stolom i unakrsno rešetali i preispitivali. Naša zamisao činila im se potpuno suluda i neprovediva! No, djeca znaju biti tvrdoglava kao magarad! Mi smo htjeli biti skupa, vjenčani i samostalni! Da ne duljim puno, proveli smo svoju ideju u djelo, na današnji dan prije točno 33 godine. U ta tri desetljeća bilo je toplijih i hladnijih razdoblja, bilo je smijeha i tuge, bilo je šupljih obećanja i bilo je šarenih laža. On je meni obećao med i mlijeko, a ja sam mu slijepo vjerovala. Naravno da me namagarčio jer nismo imali tada novaca niti za mlijeko, a kamoli za med. Ja nisam tip od obećanja, ali isto sam ga par puta dobro povukla za nos. I da ne zaboravim, nitko nije spominjao kuhanje, pospremanje, a bogme niti peglanje. Nisu mi pričali o tome da društvo nema ista mjerila za mene i za njega i nisu mi rekli još mnogo toga što sam naknadno otkrila. Rekli su mi samo da dobro razmislim i da se imam držati svoje odluke. Pa razmišljala sam … cijelih 7 i po minuta i da, dan danas stojim iza te svoje djetinje odluke. Rekli su nam da nema natrag, pa smo mi onda gurali naprijed! Želio je sina i kćer, rodila sam sina i kćer! I ja sam ih oboje željela, točno tim redoslijedom i točno takve kakvi jesu. Želio je da živimo u kući, pa ju je sagradio. Meni se tada fućkalo živo za kuću, ali pomagala sam i veselilo me jer je njega to veselilo. Ide mi nekad na živce spremanje ručka, ali ga spremim. Volim kuhati za njega, jer on s guštom pojede ono što mu skuham. Mrzim peglanje iz dna duše, ali ne volim da hoda kao da ga je krava žvakala- pa šutim i peglam! U stvari ne šutim, ali peglam! Znam da on isto ne voli mnoge stvari koje mora napraviti, ali ih uporno radi. Ne voli ustati zimi u cik zore da bi mi odledio i ugrijao auto, ali uporno to radi. Ne voli kad sam jezičava i nervozna, ali strpljivo čeka da me prođe.  Ne voli prati džezvu za kavu, ali ju opere ako treba. Ne voli niti ići u dućan 3 puta u istom satu, jer sam zaboravila kupiti nešto što mi treba, ali šuti i ide.

I tako… brak nije film u koloru, brak je život! Ponekad lijep, ponekad ružan. Nema formule za uspjeh i nije uvijek idilično, ali…još uvijek ga volim i  osjećam se voljeno. Uz ljubav, izgradili smo i poštovanje koje pomaže kad zagusti. Danas sam sretna, sutra će mi dići tlak, prekosutra ću ja njemu stati na žulj i u nedjelju ćemo opet zajedno na plac i na kavu. To je život! Običan život dvoje ljudi, koji su nekad davno odlučili uspjeti u svom naumu.“

Recept za dobar brak

Znam da poslije ovoga ne moram ništa nadodavati, ali nisam mogao odoljeti ovom receptu. Što je potrebno za dobar brak? – jedna doživotna predanost, pola sata svakodnevnog maženja na kauču, 5 podsjetnika glede godišnjice braka, 21 tisuća skuhanih jaja, 30 tisuća ispeglanih košulja, 19 blagih primjedbi glede tuširanja, 3 para seksi donjeg rublja, puno kava s prijateljicama za vrijeme Lige prvaka, jedna jušna žlica vikanja, jedan decilitar suza, 5 kilograma smijeha i prstohvat prigovaranja. – Sve to izmiješajte, a u isto vrijeme zadržite svoja očekivanja niskima. Neka se sve dobro krčka 50 ili više godina. Ako je potrebno, ponekad pojačajte vatru, ali pazite da ne zagori. Uživajte! (Opaska: garanciju ne dajemo jer rezultati nisu uvijek i kod svakoga isti)

Napisao: Vatroslav Vugdelija