Glasne misli: Suze su znak da smo sazdani od nečeg dubljeg

Znam da svatko od nas može razumjeti ono kad ti se „u životu skupi“, zapravo kada ti život nanese puno lošega u kratkom vremenu i na jednome mjestu; kad ne vidiš kraja lošim danima i lošoj sreći… Ove „Misli“ sam namjeravao uputiti vedrijim putem, ali su mi sudbine ljudi koje sam susretao odredile ovaj put.

Rane- dokaz života

Ovih dana sam, zagledan u svoje planove i u svoje probleme, tj. „zagledan u svoje rane“, slušao druge kako pričaju o svojim problemima, patnjama, gledao njihove suze… „Suze su tihi jezik tuge.“(Voltaire) i onda sam zaboravio na sebe i na svoje „nazovi probleme“ i sebe po tko zna koji put prekorio zašto se toliko opterećujem oko sitnica, jer su svi ti moji problemi zanemarivi prema onome kako žive ti ljudi, koliko patnje i muke, koliko su toga pretrpjeli i koliko trpe. „Prije točno četiri godine poginuo mi je brat u prometnoj nesreći.“ , priča jedan mladić, „Ni kriv, ni dužan, čekao je autobus na postaji i neki čovjek ga je pokosio automobilom. Od tada ništa…“ Nema čovjeka bez rana. Rane su dokaz da smo bili živi. Pa i da zabole, pretrpiš. Pa i da natjeraju suze na oči, isplačeš se kad nitko ne vidi. „Blago onome tko suza ima, u toga srce umrlo nije.“ – kaže Aleksa Šantić.

Kako ljudi danas žive?

Tako je Đuro u društvu počeo pričati o svome krsnom kumu Marku, kako ga nije vidio već dugo godina, kako ga je pravo sramota, a čuo je da je bolestan, ima on godina, ali je najgore što je oslijepio pa ne izlazi iz kuće, a ukućani svatko za svojim poslom pa je on jadni najčešće sam. I odredio Đuro posjetiti kuma, sjeo u svoje auto prilagođeno njegovu invaliditetu, jer se i Đuro razbolio u djetinjstvu i otežano se kreće. Ulazi on u kuću, kum Marko sjedi na fotelji, sam i pita glasno: „’Ko je?“, a Đuro odgovara: „Ti si mene, kume, sigurno zaboravio.“, a kum Marko gotovo zaviknu od sreće: „A jesi li to ti, kume Đuro!“ Izgrliše se, poljubiše, Đuro je obrisao svoje suze, a kum Marko nikako ne prestaje plakati. Ispričava se on, ali suze same teku. Između suza priča kako mu je teško, ali hvala Bogu, živi kako može. Dobri su mu i ukućani, ništa njemu ne fali. Oni rade, svatko za svojim poslom, a on najčešće sam. Najgore mu je što je ima 5 godina izgubio vid. Može on po kući polako, može „o sebi“, tj. ići na WC. Gleda da im što manje bude na teretu, ali da mu je teško, teško je. Borio se kum Marko sa suzama, na trenutak bi prestao kad bi se prisjetio nekih zgoda iz mladosti, iz vremena kad je radio i bio zdrav, kad se moglo, a sada nemoć stegla … A onda će suznih očiju: „Kume Đuro, daj reci ti meni kako je danas, kako ljudi žive, kako ti to vidiš?“ – a Đuro, inače veliki zafrkant, progovara iz svoje muke, a opet da utješi i oraspoloži kuma: „Kume Marko, nemaš za čim žalit! Viruj ti meni da nemaš šta vidit! Sami jad i nevolja! Tako da ništa nisi propustio, kume! Ma znaš šta, kume, bolje ti je da ovo danas ne vidiš, jer imaš svoj sveti mir! Viruj ti svome kumu Đuri!“

Što su suze?

„Suze su riječi koje čekaju da budu zapisane.“ (P.Coelho) – „Nema ništa ljudsko, a da je čistije od suza pokajnica, zahvalnica i radosnica.“ – „Nisu teške suze koje padnu… Teške su one koje ostanu u očima.“ , jer neki misle da samo suze u srcu veliku bol poznaju, a ne suze u očima. Što se događa s onim suzama što se utope u očima, što nikad ne skliznu niz obraz, s onima koje se vrate u dušu? Je li one uništavaju čovjeka iznutra ili ga čine jačim? – Jedna djevojka, koja se glasno smije, zafrkava i glupira po cijeli dan, svake večeri ode spavati sa suzama u očima i priznaje: „Ugušila sam se u riječima koje nisam izgovorila i utopila u mislima koje nikad nisam podijelila.“  – Suze su čovjekov najbolji prijatelj, kad te svi ostave, one se pojave, a i Charlie Chaplin priznaje: „Ogledalo je moj najbolji prijatelj, jer kad ja plačem, ono se nikad ne smije.“

„Krokodilske suze“

„Suze prolivene zbog sebe su znak slabosti, ali suze prolivene zbog drugoga su znak snage. (B. Graham) „Svi mi u životu imamo tu jednu osobu koje ćemo se uvijek sjećati kroz smijeh i suze.“ Narod kaže da ima osmijeha gorih od suza. „Za tuđom nesrećom se suze brzo osuše“ (latinska poslovica) Kao što postoje lažni osmijesi, tako postoje i suze lažnog sažaljenja. Svima nam je poznat izraz – „lije krokodilske suze“. Iako zvuči čudno, krokodili zaista ponekad plaču, ali ne od tuge i žalosti, već zbog prirodnog rješavanja viška soli iz organizma. Naime, kako su im žlijezde slinovnice i suzne žlijezde povezane, kad proždiru žrtvu refleksno ispuštaju krupne suze, čime se rješava soli iz organizma. To su ponajprije primijetili narodi iz krajeva gdje ima puno krokodila pa su počeli vjerovati da krokodil na taj način oplakuje žrtvu (kao žao mu jadnome, ali eto mora). Otuda i izraz „lije krokodilske suze“, tj. suze lažnog sažaljenja. Naravno da u našim životima ima i lažnih suza i lažnog sažaljenja: „Oprosti, žao mi je, ali moram!“, „Žao mi je, nije ništa osobno, ali moram“ i onda drugima čine zlo, čine ih nesretnima, a kao žao im je i „liju krokodilske suze.

Život zna razočarati

Često čujemo kako život inače nije fer, a pogotovo nije fer prema dobrim ljudima, jer nam se učini da baš dobri ljudi u životu prolaze najgore, njima se najviše na leđa tovari. Život zna opteretiti i razočarati. Naišao sam na zanimljiv tekst o životu, najvjerojatnije iz nekog „razočaranog pera“ – malo ću ga ipak skratiti: „Život je: Igraj se, igraj se, igraj se, igraj se, igraj se, igraj se, igraj se igraj se, igraj se, škola, igraj se, škola, igraj se, škola, igraj se, škola, škola, škola, škola, škola, škola, škola, škola, škola, prva ljubav, kratak period sreće, prekid, što sam uradio!, škola, škola, škola, škola, škola, škola, igraj se, radi, igraj se, radi, igraj se, radi, idealizam, napor, odbijanje, neuspjeh, radi, napor, radi, neuspjeh, napor, radi, neuspjeh, kompromis, radi, radi, radi, radi, radi, radi, radi, igraj se, (pa opet drugi tjedan) radi, radi, radi, radi, radi,radi, igraj se, pa radi, radi, radi, radi, radi, radi, igraj se…. Radi, radi, radi, radi, radi, radi, igraj se, idi u penziju, igraj se, umri.“ – Zanimljivo, ali kad ovako pojednostaviš život, netko će reći da je to realnost, onda život (ovakav) zaista nema smisla, to nije život vrijedan življenja.

„Pristati na rane“

„Suze su znak da smo sazdani od nečega dubljeg.“ – Priča govori o čovjeku koji je nakon što je umro došao pred vrata raja. Anđeo mu otvara vrata i reče: „Pokaži mi svoje rane.“ „Nemam ih.“ – odgovori čovjek. Nato će anđeo: “Nije, dakle u vašem životu bilo ničeg vrijednog za što biste se borili?!“ – Suočiti se s vrijednostima, sa smislom, znači suočiti se sa životom. Pristati na rane. Odlučiti se na rast kroz izranjenost. Jer mimo rana nije moguće živjeti, a kamoli rasti. Naše nam rane govore o životu vrijednom življenja. Odsutnost rana o odsutnosti života. Ovdje nisu važne godine i vrijeme koje je za nama ili pred nama. Važno je imamo li hrabrosti prihvaćati rane, bez prevelikih pitanja. Jer kao što život možemo zakopati u svoju bol, tako ga možemo osmisliti svojom boli pa da donese „obilat rod“, da rodi smislom. – „Bog nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge, sunce bez kiše; ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put.“ Nemojmo se bojati suza, jer su suze znak da smo sazdani od nečega dubljeg.

„Zabranjeno bojati se suza“

„Žalost mora biti učiteljica mudrosti, a patnje su naši najbolji učitelji.“(L. Byron) „Tko hoće biti učitelj mora uvijek ostati učenik.“(Ž.Dolinar). Na samom kraju odlučio sam biti „učenik Pabla Nerude: “Zabranjeno je plakati bez pouke, probuditi se, a ne znati što sa sobom, bojati se osobnih uspomena… Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima, pretvarati se pred ljudima do kojih ti je stalo, izigravati drugu osobu da bi te pamtili, zaboraviti na one kojima je zaista stalo do tebe. Zabranjeno je ne stvarati vlastitu priču, ne imati vremena za ljude kojima si potreban, ne razumjeti da ono što ti život daje, to i uzima… Zabranjeno je ne pokušavati shvatiti druge, misliti da je njihov život vredniji od tvojeg, ne spoznati da svatko ima svoj put i sreću. Zabranjeno je ne činiti stvari za samog sebe, bojati se života i obaveza, ne živjeti svaki dan kao da ti je posljednji. Zabranjeno je ne tražiti sreću, ne živjeti život s pozitivnim stavom, ne misliti da uvijek možemo biti bolji. Zabranjeno je ne znati da bez tebe ovaj svijet ne bi bio isti!” – I zabranjeno je bojati se suza, jer su suze „znak da smo sazdani od nečega dubljeg.“

Napisao: Vatroslav Vugdelija