Glasne misli: Male stvari

Autor: na 18. siječnja 2017.

 

Kao i svake godine u ovo vrijeme u našoj obitelji je „gužva“ s rođendanima. Gotovo svi smo se „zbili“ u 15-ak dana. Osobno nisam nikada puno držao do svog rođendana i nekih posebnih proslava. Mišljenja sam da bi rođendane, ‘ajde kad ih već slavimo, trebalo početi slaviti npr. od 50. godine života, jer je nekako za očekivati da živimo svi tih 50 godina, jer možeš pogledati iza sebe, vidjeti i zaključiti da si već proživio „dobar komad života“, tko hoće može reći: „Bože, hvala ti na ovih 50!“, i onda početi slaviti svaki novi rođendan kao novi dar i kao još jednu mogućnost više; za 80. trebaš pozvati „cijelo selo“ na proslavu! Jer imaš što slaviti! A ne organizirati proslave npr. za djetetov prvi, pa drugi rođendan, pa treći, pa četvrti…, a tek su počeli živjeti (nema se tu što slaviti); nisu ni svjesni da žive…  Naravno da te proslave organiziraju roditelji, jer je njima stalo, jer vole svoju djecu, jer se okupe djeca, prijatelji, kumovi… Gledajući ovih dana u našoj obitelji svu tu „gužvu oko rođendana“, gledajući drage ljude koji su nam dolazili, priznao sam sebi (i sada priznajem) da ova moja teorija o početku slavljenja rođendana od 50. godine – i nije dobra. Toliko susreta, poznati i dragi ljudi, toliko smijeha, zafrkancije, malih darova koji su od srca i ne obvezuju kao npr. koverta na svadbama, malo društvo, a veliko zadovoljstvo.

„Male stvari čine sreću, a sreća nije mala stvar!“ – Nije mala stvar kad navečer gledaš televiziju, malo gledaš pa malo spavaš, a u neko doba ti dođe sin s malom čokoladom u obliku srca i kaže: „Ćaća, sretan ti rođendan!“ Poslije ovoga nema ni spavanja, ni gledanja televizije jer si sretan pa ti se ne spava, a i što će ti televizija kad si sretan?! Male riječi, mala čokolada, a velika sreća. – Rođendani su samo prigoda da se sjetimo jedni drugih, pošaljemo poruku, čestitku, lijepe želje … – Tako su našem sinu prijatelji slali čestitke, sve jedna bolja od druge, dobro smo se nasmijali, a ova je bila posebna i direktna inspiracija za ove „Misli“: „Želim ti malenu vilu, maleni ferari, malenu viza karticu s malom sumom od svega par milijunčića, mali papir s fakultetskom diplomicom, mali rolex satić i par maleckih briljantnih ogrlica … jer na kraju krajeva život čine male stvari – SRETAN TI ROĐENDAN!“ – Često čujemo pa i sami znamo reći da „male stvari život znače“; često to tek kažemo, a zaboravimo na njih – na male stvari, jer su nekad zaista tako male da ne razmišljamo o njima, ne obraćamo pozornost na njih jer ih stavljamo u rubriku „pa to se podrazumijeva“. A što se to podrazumijeva? – Lijepa riječ, pozdrav, osmijeh, pristojnost, pažnja, utješna riječ, sitni dar, dodir koji umiruje i pogled koji sve govori, zagrljaj …

Kad sam spomenuo zagrljaj, sjetih se zgode s jedne radionice pod naslovom „Kako uspješno voditi ljude?“, gdje je jedna ravnateljica iznijela svoje iskustvo kad je pozvala svoju djelatnicu i biranim riječima nastojala upozoriti je na neke propuste. Djelatnica je to teško primila i njezina reakcija je bila iznenađujuća: počela je vikati, problijedila, počela se tresti, bacati stvari sa stola… Ravnateljica je bila šokirana, ali je ipak instinktivno ustala i zagrlila ju; držala je tako u zagrljaju nekih 15-ak minuta dok se nije isplakala i sasvim umirila… Poslije ovoga ja sam na papirić napisao „Važnost zagrljaja!“ i stavio ga u džep. Mala gesta, mali zagrljaj, a tako puno može pomoći… Naravno da sam zamišljao kako bi „mali zagrljaj“ mogao pomoći u rješavanju sukoba među ljudima, u obitelji, na radnome mjestu … Zamišljao sam kako bismo to izveli u našem radnom kolektivu. Kako to predložiti? Možda pokrenuti jedan projekt pod naslovom „Mali zagrljaj – velika sreća“, čisto onako – preventivno; pa sam se bavio mišlju predložiti npr. da se djelatnici grle 5 minuta početkom tjedna ponedjeljkom, ili možda krajem tjedna, npr. petkom?! Zamišljao sam i tko bi se sve trebao grliti i zaključio da je problem u meni jer se ne usuđujem ni predložiti zagrljaj, a kamo li nekoga zagrliti ili tražiti od drugih da se preventivno grle. A mogla je to biti mala gesta, mali zagrljaj, a velika sreća!

Jedan starac je svaki dan sjedio ispred kućnih vrata. Bio je vrlo star i osamljen. Stotine ljudi prolazi danomice pokraj njega. On ih gotovo sve poznaje. Jednog se dana zaustavi pred njim jedan prolaznik, tutne mu u ruku paketić duhana i šapne: „Za lulu, i svako dobro!“ Danima je starac bio sretan zbog te male pažnje. Opet, mala gesta, malo duhana, sitnica, a velika sreća. U ovom slučaju mala, spontana pažnja osamljenom, starom čovjeku može značiti više od novca poslanog anonimno ili od organiziranih humanitarnih akcija za pomoć. – Čovjeka najviše mogu razveseliti male stvari, pogotovo kad ih ne očekuje, ili kad misli da ih ne zaslužuje. Ovdje mi dođe lijepa misao: „Voli me kada to ne zaslužujem, jer mi je tada tvoja ljubav najpotrebnija!“ – Iz malih stvari se najbolje vidi, male stvari možda najbolje i najjasnije govore. Upravo se iz malih stvari, sitnica mogu izvući najtočniji zaključci o nečemu ili o nekomu. Kad me se netko sjeti bez ikakvog posebnog razloga, zovne, pošalje poruku, po nekome pošalje pozdrav… to puno govori.

Vjerojatno ste čuli da se treći ponedjeljak u godini već redovito proglašava najdepresivnijim danom. Ovaj ponedjeljak, 16. siječnja 2017. trebao bi biti najdepresivniji do sada. Rezultat je to puno negativnih događanja koja potresaju zemlju posljednjih mjesec dana, uključujući i nagomilane račune od blagdana te vrlo hladno vrijeme kojemu se zasad još ne nazire kraj. – Jest da ima nagomilanih problema i narodno i međunarodno, i lokalno i regionalno, jest da se u ovo blagdansko vrijeme više trošilo i potrošilo; jest da je bilo hladno i prehladno i da zima još traje, ali mene je nasmijala i oraspoložila jedna sitnica inspirirana ovom hladnoćom u Dalmaciji. Piše taj neki Dalmatinac: „Piše jutros na prognozi -6 stupnjeva a OSJEĆAJ kao -10! Pa dajte odlučite se. Kolika je temperatura? Ako je osjećaj kao da je -10, kako onda može biti -6?! Nama Dalmatincima su osjećaji važni. Eno, pogledajte nam pisme. To se sve kida i lomi radi osjećaja. Nemojte se igrat s našim osjećajima. Npr. čovik ima 70 godina, a osjeća se ka da ima 15. To je drugo. On je samo porenbambija. Ali ovo je, brate, nama glavno pitanje: obuć jutros jedne ili dvoje mudante. Jer, mi smo vam, brate, osjećajni.“ – Poslije ovoga još više sumnjam u informaciju kako je treći ponedjeljak u godini najdepresivniji dan.

Male stvari život znače, mala riječ, mala gesta… Anketa s 3000 ispitanika donijela je neke zanimljive rezultate koje su to male stvari koje ih vesele i čine sretnijima, nabrojat ću samo neke: slušanje glazbe dok vozim, dugo tuširanje, šalica dobre kave, zalazak sunca, šetnja morskom obalom, subotnje jutro u krevetu s partnerom, čokolada, čaša dobrog vina, veliki sendvić, čista i mirisna posteljina, gledanje djeteta dok se igra, spavanje dok pada kiša, gledanje drage osobe dok se smije, zagrljaj, smijeh bebe, renoviranje stana, šoping, masaža, popodnevno spavanje … Da bismo se bolje osjećali ne moramo – kažu – raditi drastične rezove u životu. Trebamo početi biti zahvalni, razmisliti na čemu bismo sve i kome trebali biti zahvalni; možda su to sitnice, ali ako nema tih sitnica … Kažu i da osmijeh i smijeh čuda čine, naravno, ne usiljeni, ne da bi nekoga povrijedio… Tu je uljudnost, pristojnost … I još nešto vrlo važno – suzdržati se i odustati od prigovaranja. „Razgovor, a ne prigovor!“ Ako krenemo s prigovorom, gotovo je! Nastaje borba, nepovjerenje pa zid. Probajmo to isto reći  razgovorom – sitnica, a čuda čini …

Kažu da primjećivanje malih stvari stvar odgoja mozga. Možemo na život gledati kroz stvari koje nam idu na živce i usredotočiti se na njih ili možemo naučiti cijeniti male stvari koje nam pričinjavaju zadovoljstvo. Mnogi ljudi prožive život u poludepresivnom stanju i nezadovoljni očekujući kako će im sreća jednom u budućnosti doći, kada naprave ovo ili postignu ono. Ali neće, no uvijek nam ostaje šalica dobre kave, čaša dobrog vina, šetnja, zagrljaj prijatelja, čista i mirisna posteljina, gledanje drage osobe dok se smije … Kažu da je sreća u malim stvarima. Lijepo je kad te netko tješi kako će na kraju ipak sve biti dobro, a ako nije dobro, znači da nije kraj. – Ipak na samom kraju ovih „Misli“, evo jedan mali mudar savjet iz naroda: „Jarcu ne prilazi s prednje strane, konju sa zadnje, a budali ni s jedne strane.“ – I ne zaboravimo – „Male stvari čine sreću, a sreća nije mala stvar.“

Napisao: Vatroslav Vugdelija


Mišljenja čitatelja

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *



Radio Delta

- LIVE -

Trenutno svira

Naziv

Umjetnik