Glasne misli: Kolinje i advent

Nekad se dogodi da ti se ništa ne da, da se ne da ni mislima ni riječima, a nekad, kao sad, ne znaš odakle bi počeo. U naslov sam napisao: Kolinje i Advent. Ovog proljeća krenuli smo obiteljski u moj rodni kraj, a u autu naš najmlađi će veselo: „Kada dođemo, ići ćemo striki pomagati klati koke!“ Skrenuo sam mu pozornost da baš i nije lijepo reći „klati koke“, da je to nekako grubo, a on je odmah priupitao: „A kako ću onda reći?“ – Nisam ni ja znao pa sam tražio pravu riječ i rekao mu: „Možda je puno bolje reći na primjer da ćete vi striki pomagati – osmišljavati koke!“ – Kad sam se već tako lijepo dosjetio zamjenske riječi i u sebi se nasmijao, krenuo sam objašnjavati sinčiću kako je taj izraz bolji jer se tim činom osmišljava život tih koka; jer će strina poslije skuhati koku i napraviti juhu; jer će drugu koku ispeći s krumpirima i poslije za ručkom nahraniti nas gladne, pa ćemo na kraju svi biti siti i zadovoljni… Tako da je – svi smo se složili – život tih koka na koncu zaista osmišljen. – Čim je moj mali ugledao striku viknuo mu je: „Striko, mi ćemo ti sad pomagati osmišljavati koke!“ Tog dana se toliko upotrebljavao izraz „osmišljavati koke“ da smo ga svi prihvatili, najprije kroz šalu i zafrkanciju,a kasnije i „zapravo“, jer su ipak argumenti na strani „osmišljavanja“… Izraz je definitivno usvojen među našom rodbinom jer nas je, eto, striko zvao prošli tjedan na kolinje, da mu dođemo pomoći – osmišljavati svinje.

Vrijeme je neki dan bilo idealno za osmišljavanje svinja: bura je sve dobro rashladila i temperaturu približila ništici. Zakasnili smo na početak (namjerno), jer kad smo došli, u garaži su već visjele dvije velike svinje. Dok smo pripremali stolove i posude, pogledao sam te dvije svinje i onako, u po šale u po zbilje, rekao kako su živjele jedva godinu dana i ovako očekivano skončale, ali kad malo bolje promislimo, i ovaj njihov kratki život itekako ima smisla. Njihov kratki život nitko ne primjećuje, niti koga posebno raduje, ali njihov očekivani i čekani svršetak okupi ljude (susjede, prijatelje, kumove, rođake…), pije se rakija, mezi se, roštilja i jede, svi pomognu, zapjeva se i bude veselo toga dana kad se svinje osmišljavaju. – Kad idemo dalje i malo bolje promislimo, svinja je osmišljena od glave sve do repa: ima dva pršuta, dvije plećke, svinjska prsa, kremenadle i rebra, vratinu, glavu, slaninu, pancete, svinjski file (lungić), pečenicu, svinjske medaljone, carsko meso, koljenicu, buncek, svinjske nogice, jetricu, bubrege, svinjski rep …. Može se sušiti, peći, roštiljati, kuhati, pržiti, može na ražanj i pod pekom … Možeš topiti slaninu i dobiti najbolju mast na svijetu – domaću svinjsku mast; možeš praviti kobasice, krvavice, divenice, u raznim kombinacijama kulen i kulenove seke, kobasice s extra kvalitetom koje su „na daleko poznate“, na ponos svoga sela i svoga kraja. I kad otopiš slaninu i dobiješ mast, ostanu ti čvarci, delicija koja se sve više cijeni (kg čvaraka 109 kuna!). Ni koža se ne baca već se kuha i od nje se pravi domaći sapun. Sve i svaki komadić svinje ima smisla! – A kad se suši na buri i dimu, pa kad se nareže domaći pršut, pa zamiriše, pa osmijeh, vino i pjesma, osmišljavanje svinje ne prestaje, jer se pamti dugo i pršut i društvo …

Čitam naslov na jednom portalu – „300.000 svinja manje u godini“ i nije mi bilo drago, jer sam više nego uvjeren kako su i koliko svinje važne u životu našeg čovjeka, koliko su prisutne u povijesti i tradiciji našeg naroda. Kad se nije imalo i kad se živjelo teško, imati jednu svinju u obitelji bilo je neprocjenjivo … Božić su bio drugačiji od drugih dana jer bi se u kiseli kupus ubacilo malo slanine i pancete, a pršut se čuvao za posebne goste … Zato mi je bilo žao kad sam čitao dalje „Upravo su svinje kategorija koja je u Hrvatskoj u stalnom opadanju, zbog pada otkupnih cijena i sve neisplativije proizvodnje, zbog velikog uvoza … Samo odojaka svake godine uvezemo toliko da bi poredani jedan do drugoga činili kolonu od Zagreba pa dalje od Splita… I pršute radimo od uvoznih svježih butova, više od 220.000 komada godišnje…“ – Nije mi draga ova informacija, pogotovo kad svinje promatram kroz naš izraz „osmišljavanja“, pa kad čujem koliko tuđih svinja uvozimo, učini mi se načas kao da uvozimo „tuđe osmišljavanje i tuđi smisao“…

Drugi dio ovih „Misli“ posvećujem drugom dijelu naslova – Adventu. Svidje mi se ova izreka: „Kad ispustiš strijelu istine, njezinu oštricu umoči u med!“ – Po cijenu da je neslušljivo, po cijenu da je nečitljivo, po cijenu da je dosadno – moram malo o Adventu. Već u studenom se počelo s ukrašavanjem za Božić, po trgovačkim centrima slušamo božićne pjesme, a onda se svi „okrenuše“ adventskim blagdanima. Svako mjesto, selo, grad, kvart, ulica ima neko svoje blagdansko, adventsko događanje. Toliko ih je da se neupućenom promatraču učini kako je Advent najveći, najvažniji i sve naj, naj blagdan u kalendarskoj godini. Tako čitam: „Adventsko vrijeme tek je počelo, a brojna događanja po cijeloj zemlji uveseljavat će nas i u ove vremenski tmurne dane.“ Htjedoh komentirati, ali ipak čitam dalje: „Riva i adventske kućice u Splitu donijele su duh Božića!“ – Ovdje mi se pitanje samo postavilo: A koji je to duh Božića? – I još jedno usputno pitanje: A koji je to duh Došašća/Adventa? – Bježim od pitanja i čitam dalje: „U blagdanskom duhu: Europol objavio adventski kalendar sa slikama 24 najtraženija kriminalca u Europi!“ Malo dalje opet naslov: „’Prljavi’ adventski kalendar: razgolićene manekenke ostavit’ će vas bez daha!“ – Ovdje već moram dobro napregnuti svoje moždane vijuge i naći barem nekakvu smislenu vezu s Adventom, blagdanom i „duhom Božića“….

Prostim okom je vidljivo koliko smo se „rastrčali“ oko adventskih blagdana u duhu Božića: „U Osijeku posjetitelje očekuje vinski festival, nacionalni dan fiš-paprikaša, veseli božićni tramvaj s vilenjacima, Motomrazovi te druge zabavne aktivnosti uz nezamjenjivo kuhano vino… Šibenik će ove godine biti domaćin prvog ekološki osviještenog Adventa u Hrvatskoj … U programima Adventa u Vinkovcima sudjelovat će 500 izvođača, koji će održati 22 koncerta, a posjetitelji će se moći osladiti mega savijačom od jabuka dugom sedam metara… Ljubitelji čvaraka neka svakako ovih blagdana svrate u Karanac u Baranji gdje se organizira natjecanje u topljenju ovih slasnih zalogaja… Ne propustite niti adventski sajam u Belom Manastiru gdje će se plesati, pjevati, puštati lanterne, te uživati u vatrometu uz neodoljive zvukove ‘Na lijepom plavom Dunavu’… Ljubitelji čokolade doći će na svoje na Adventu u Opatiji po imenu ‘Čokoladna čarolija’…“ A tek Advent u zagrebu?! – „Prekrasno! Najljepši u Europi! Najveće klizalište na otvorenom u Hrvatskoj! Blagdanska bajka ne bi bila potpuna bez Adventa na Zrinjevcu s alejom od 220 platana, sajamskih kućica sa starim specijalitetima… Za mladu i urbanu publiku namijenjen je Advent na Europskom trgu, a ljubitelji mode mogu uživati u Modnom Adventu u prolazu Oktogon… Na koncu s mališanima možete posjetiti i Ledenu adventsku bajku i Djeda Mraza na zagrebačkom velesajmu… Ima toga još, ali mislim da smo i vi i ja mogli „uhvatiti“ i sebi dočarati blagdansku, adventsku sliku i osjetiti „duh Božića“ u našoj „rastrčanoj“ Hrvatskoj.

Svi su se „rastrčali“ i rade puno, ali puno toga nevažnoga. Nije ni čudo kad živimo u vremenu „zatrovanosti nevažnim“, kao da uvozimo izvana (kao odojke) „osmišljavanje“ svega pa i blagdana. Gledamo kako to rade drugi: najvažnije je to nevažno lijepo zapakirati, reklamirati pa prodati. „Duh Božića“ treba rastegnuti koliko se god može, do listopada ako treba, do ludosti, do besmisla … Nema veze, samo da se proda. I svatko „rasteže duh Božića“ dokle hoće i koliko mu treba. A što je tu čudno? Tako svi rade. U čemu je problem? Ako bude puno posjetitelja i kupaca, znak je to da je „duh Božića“ imao smisla… Dogodine ćemo ga „rastegnuti“ još više i dalje od Adventa, nema veze što to nema smisla, ali rastezljiv je taj duh Božića. Može on to, ne boj se! – Ovakav „duh Božića“ lako se proglasi duhovnošću: sjaj, blještavilo, hrana, piće, zabava, ugoda… Jest, malo „površinski“, ali koga briga – ja se lijepo osjećam! – Čini se da sve više uvozimo (kao odojke) tuđe oblike „duhovnosti“, koji polako zatiru našu stoljetnu duhovnu tradiciju, obećavajući brzu i ugodnu „svetost“, a bez strpljivog i upornog rada na vlastitom srcu… Što je ono smisao Adventa/Došašća? – Čekanje i priprema za Dolazak… Što je ono Božić? Tko je Božić i koji je njegov smisao? – Možemo se zadržati samo na površini i preko ovih pitanja prijeći nedodirnuti u užurbanoj potrazi za udobnošću, a možemo i uz kuhano vino i kobasice „zaći malo u dubine“ i potražiti onaj pravi Smisao koji pomaže živjeti i od kojeg se živi.

Napisao: Vatroslav Vugdelija