Glasne misli: GNOTHI SEAUTON! – UPOZNAJ SAMOG SEBE!

Čini mi se da ova hladna zima nikako ne popušta. Medijski smo se uspaničarili zato što je zima hladna, a normalno je da zima baš zato što je zima – bude hladna! Tako su se učenici žalili učitelju da im je zima, a on im je mirno odgovorio: „A kad vam je zima, vi se smrzajite!“ Mi se ne moramo smrzavati na ovom ledu i buri, već se možemo zabundati, a ispod „slojevito“ nabacati robu, još k tomu rukavice, čizme, kapa i šal da te ni rođena majka ne može prepoznati. Mnogima je zima najgore doba godine, ali radi se o godišnjem dobu koje ima puno prednosti: hladnoća je – kažu – jako dobra za zdravlja, oni koji pate od nesanice zimi puno bolje spavaju, zimi bolje sagorijevaju kalorije, bolje radi mozak (kažu), bolja je kvaliteta zraka pa se bolje i lakše diše, manje je upala i infekcija i ne moramo stavljati led; još kad zapuše hladna bura i ubije sve one viruse, bakcile, svu onu gamad i štetočine i u prirodi i u čovjeku; zima je dobra i jer su dani kraći, pa smo više doma u svojoj obitelji, više se družimo, bolji je apetit, slađa spiza … Ima zima puno svojih radosti, svoje draži, svojih ljepota i za oko i za dušu. Neka nama naše zime! Evo, zima je dobra i kao uvod u ove „Glasne misli“.

Za sve ove blagdane i praznike bili su nam i naši studenti, nauživali se materine spize, druženja i izlazaka pa se siti i punih torba vratili u svoj Zagreb, Split, Rijeku, Zadar, a roditelji umorni, željni malo mira i sna, ispratiše ih:„Daj ti njima, Bože, sreće i zdravlja, nek oni idu svojim putem!“ – Na odlasku, roditelj k’o roditelj, mora nešto reći, napomenuti, savjetovati pa sam i ja našem studentu odlučio uputiti „dvi-tri pametne“: „Sine, drži do sebe! Imaj na pameti zašto si tamo. Dobro iskoristi vrijeme. Ti si student, što znači da ti je na prvome mjestu studiranje. Kad se potrudiš i položiš ispite, bit ćeš zadovoljan i sam sebi drag jer si uspješan, sebi stvaraš budućnost, otvaraš više mogućnosti; bit će to drago i roditeljima, bit će i oni zadovoljni pa će lakše „otkidati od usta“ za tvoj studij. Samo trebaš učiti. Jer, ako kao student ne studiraš, to nema smisla, ti sam nećeš biti zadovoljan, a unosi se nemir i briga u obitelj.“ … Znam da su ovi i ovakvi savjeti svojstveni svim roditeljima koji djecu upućuju na studij; roditelj želi najbolje, roditelj je u strahu zbog svojih strahova da će nešto krenuti loše; ima roditelj povjerenja u svoje dijete, ali … Roditelj se brine za svoje dijete jer mu želi najbolje, jer ga voli … A roditeljski savjeti su dosadni, jer su učestali, jer djeca očekuju da će roditelj baš to reći, baš to što je ponovio stotine puta, pa odgovaraju slično kao što je meni moj student odgovarao: „Ma dobro je! Znam ja sve to! Pa nisam lud da mi sve to govoriš! Dobro, dobro … Ma znam, već si mi tisuću puta to rekao! Vi uopće nemate povjerenja u mene! Pa nisam dijete!“ – Zna roditelj da bi trebao imati povjerenja u svoje dijete, ali … svašta se događa, zna roditelj da dijete ime već velika krila da samo poleti u život, ali …

A mogao sam prije puta, umjesto svih tih pustih, poznatih i dosadnih savjeta, sa svojim studentom pogledati dokumentarni film o obitelji Kostelić „Gnothi seauton!“ („Upoznaj sebe!“). Neka gleda, a ja ću samo šutjeti, ni riječi neću reći. Sve je tu: obitelj, roditelji, djeca, ljubav među njima, razumijevanje, uzajamno poštivanje, uspjeh, neuspjeh, vježba, disciplina, žrtva, upornost, pogreške, stav, mišljenje, samopouzdanje, ponos, prijateljstvo, domovina, vjera, jednostavnost, poštenje … Sve je tu. Gnothi seauton! Upoznaj, spoznaj samog sebe! Kad nam djeca/mladi odlaze od kuće „u svijet“, u drugi grad, među nove ljude, gdje će birati svoje društvo, svoje prijatelje, možda svoje buduće bračne drugove, prigoda im je to da, udaljeni od roditelja, upoznaju sami sebe. Ovaj film o Kostelićima može biti koristan primjer i nadahnuće kako biti svjestan sebe, svojih korijena, svoga doma, svojih ljudi, svog naroda; kako misliti svojom glavom, kako poštivati druge, a biti svjestan sebe, svojih granica i svojih mogućnosti; kako govoriti ono što misliš, a ne ono što drugi žele čuti; kako uvijek iznova pokušavati ne bojeći se pogrešaka i neuspjeha; kako biti u društvu s raznim ljudima, slušati ih, ali imati svoje mišljenje i svoj izgrađeni stav; kako biti svjestan sebe, svojih mana i svojih vrlina; kako birati svoj put i ne dati drugima da te vode; kako biti jednostavan i u oskudici i u obilju … Definitivno će biti bolje da drugi put, umjesto očekivanih roditeljskih savjeta, sa svojim studentom pogledam film „Gnothi seauton!“.

„Upoznati samog sebe“ nije zadatak samo za mlade ljude koji se upućuju u život, zadatak je to svakom čovjeku i to cijeli život. „Cijeli život se tražim“ – kaže jedan – „a na kraju ne znam jesam li se našao ili sam se izgubio.“ – Upoznati, spoznati samog sebe je težak posao, spoznati svoje granice i svoje mogućnosti, izgraditi svoje odnose, učvrstiti svoje stavove, razbistriti vidike … Spoznavati sebe je težak zadatak i posao koji traje dok smo živi. Srećom ima oko nas pozitivnih primjera i dobrih ljudi koji nam pomažu i nadahnjuju svojim životom. Tako nedavno gledam emisiju o slijepim i slabovidnim osobama gdje donose primjer mladog čovjeka iz Varaždina: slabovidan je, gotovo slijep od rođenja, radio je razne poslove da bi na kraju osnovao svoju vlastitu tvrtku u kojoj je zaposleno 20-ak ljudi; oženjen je i ima jednog sina. Već ovo je zadivljujući podatak, aktivan je u zajednici, bavi se sportom, volontira, a ovo njegovo razmišljanje me posebno oduševilo. Kaže on: „Ne mogu shvatiti ljude, mlade pogotovo, kad odmah na početku kažu da nešto ne mogu. A ni pokušali nisu! Pa daj barem pokušaj! Pokušaj više puta! Koliko god treba pokušaji! Daj sve od sebe pa ako ne ide, ne ide! Onda odustaneš znajući da si dao sve od sebe. Ali, onda se uhvati nečega drugog. Možda će ti to bolje ići. Ili – neki hoće raditi samo ono što vole, samo poslove iz svoje struke ili zanata, samo ono za što su se školovali! I čekaju tako godinama na burzi rada. Nekima tako prođe pola života čekajući da rade ono što vole i za što su osposobljeni! Ode život!“ – Ovo razmišljanje je korisno i za mlade i za starije, a možda od koristi bude i ovaj savjet: „Ne radi ono što voliš, već voli ono što radiš.“

Još jedan izvanredan primjer „spoznavanja samog sebe“ ponajprije za mlade (a preporuča se svima) jest i film „Društvo mrtvih pjesnika“. Gledali smo ga obiteljski neku večer, a ja sam u par navrata zapisivao neke misli, iako sam ga pogledao više puta. U privatnu školu za mladiće, u kojoj se puno držalo do discipline, krutih obrazovnih i odgojnih metoda, gdje su roditelji upućivali svoje sinove i određivali im koje će fakultete poslije upisivati, pojavio se profesor engleskog jezika i književnosti. On je imao sasvim novi pristup, drugačiju metodu studiranja, odgoja… Tražio je od učenika da misle svojom glavom, da ne prihvaćaju gotova rješenja, već da preispituju mišljenja drugih… Učinio je da su zavoljeli poeziju. I on je spomenuo učenicima izraz „Gnothi seauton!“ i od njih tražio da upoznaju sebe, svoje želje, svoje ciljeve i da ih počnu ostvarivati bez obzira na druge i njihova očekivanja. A ja sam zapisao rečenicu koju im je uputio: „Trebam isisati srž života da pred smrt ne otkrijem kako nisam živio.“ Jednom se u razredu popeo na stol, oni su se smijali, a on im je objasnio da probleme, situacije i ljude treba pogledati i iz drugih perspektiva, npr. s određene visine sve drugačije izgleda, iz određene daljine opet drugačije, s vremenske distance bolje se vidi… Na svoje tzv. greške u životu pogledaj iz perspektive hoće li ti isto značiti za pet godina… Zaista, za preispitati tradiciju, ustaljenu formu, uvriježeno mišljenje, tuđe stavove i ideje .., dovoljno je nekad popeti se na stol i sve to sagledati „s te visine“…

Još sam nešto zapisivao pa ću to, idući prema kraju, podijeliti s vama: „Ne uljepšavaj život. Pojavi se i napravi najviše što se od života može.“ – Mnogi griješe iz straha da ne pogriješe i cijeli život im prođe u strahu i u obziru. Ne treba se bojati. „Bolje je izgubiti, nego biti izgubljen.“ Društvo nas stavlja u svoje okvire, ima svoja mjerila, stavljaju nas u svoja očekivanja i svi mi pazimo na svoj ugled u društvu. U politici je ugled najvažniji pa politički takmaci nastoje njegovati svoj lik i djelo, tj. svoj ugled. Nekima je tako stalno „lice zaustavljeno u ispravnosti“, nikada ne griješe; neki su „izvana odlični, a iznutra dvolični“; neki „ugledom štite laži, a lažima štite ugled“, a zapravo je spasonosna istina da sve dok ne izgubimo svoj ugled, svoju reputaciju, ne možemo shvatiti koliki nam je to teret bio… To sam osobno iskusio u životu pa mogu posvjedočiti kako gubitak ugleda, sagrađenog od želja i očekivanja drugih, kako može spasonosno i osloboditeljski djelovati… „Bolje je biti omražen zbog onoga što jesmo, nego biti voljen zbog onoga što nismo.“ – A to što jesmo ili što nismo, i gdje smo – to svatko za sebe mora otkriti i spoznati – „Gnothi seauton! – Upoznaj samog sebe!“                             

 Napisao: Vatroslav Vugdelija