Glasne misli: Blaženo neznanje – živjela zabluda!

Nekidan smo sjedili za nedjeljnim ručkom, a obiteljsku bi idilu kvario tek naš mali blizanac, koji bi kod svakog zalogaja potiho uzdahnuo i stavio ruku na usta. Smetao mu je posljednji mliječni zubić koji nikako da otpadne. U jednom trenutku ustade on od stola: „Neće mene nitko zafrkavati!“, ode do WC-a i ubrzo se vrati sav ponosan i krnjav sa zubićem među prstima: „Evo ga! Izvadio sam ga rukom!“ Odmah smo ga pohvalili i rekli da sačuva zub i stavi ga ispod jastuka jer će mu večeras doći Zubićvila. – No, kad sam poslijepodne došao kući sinčić me sumnjičavo pita: „Ćaća, je li postoji Zubićvila? Meni su braća rekla da ne postoji i da ste ti i majka Zubićvila!“ – Brzo sam se snašao i odgovorio: „Za majku ti ne znam. Morat’ćeš nju pitati, a za sebe znam sigurno da nisam Zubićvila! Evo, pogledaj me! Reci po duši je li ja tebi sličim na Zubićvilu?!“ On se nasmijao i otišao, a meni se učinilo da je otišao s poljuljanim uvjerenjem u postojanje Zubićvile. No, sutradan ujutro silazi sav razdragan jer mu je Zubićvila ostavila 10 kuna ispod jastuka! A što će biti danas sutra kad otkrije da mu je ipak ćaća, ovakav kakav je – bio Zubićvila?!

U naslov ovih misli napisao sam – Blaženo neznanje. Živjela zabluda! – Zabluda je pogrešno uvjerenje o nekim činjenicama, ljudima, pojavama i događajima, koji u stvarnom životu ne postoje ili su potpuno drugačije od onoga kako ih mi zamišljamo. Može se reći da je naš mali blizanac u zabludi jer zamišlja Zubićvilu potpuno drugačijom od njegova ćaće. – Zablude su svuda oko nas. One mogu biti globalne, zablude svjetskih razmjera; mogu biti i nacionalne zablude, zablude jednog cijelog naroda, npr. o njegovoj veličini i važnosti, zablude kad umisliš da je tvoj narod neki nadnarod, vredniji od drugih, narod plave krvi, narod bijele boje kože; tako postoje i povijesne zablude, ali postoje i zablude našeg vremena, zablude cijele jedne generacije; postoje i znanstvene zablude, političke zablude, vjerske zablude, gospodarske; postoje i one osobne (privatne) zablude; bračne zablude, prijateljske zablude, ljubavne zablude… Tako čitam naslove o zabludama: „10 zabluda o braku – 10 zabluda o jogi – 7 najčešćih modnih zabluda – Zablude o kavi – Najčešće roditeljske zablude: 49 (!) zabluda u odgoju i kako ih izbjeći – 5 najčešćih zabluda o dijetama…“ ­ – Naglašavam zabludu o uporabi svinjske masti i zabludu o kolesterolu, jer nas svakodnevno savjetuju i upozoravaju što je zdravo, a što zdravije, tako da nitko ne zna sa sigurnošću što je istina, a što zabluda. No, nećemo pogriješiti ni biti u zabludi, ako se budemo pridržavali ove istine – jesti sve umjereno i ni u čemu ne pretjerivati!

Zablude su svuda oko nas i naš život se sastoji od zabluda. Teško je s jasnoćom razgraničiti što je to što znamo (sa sigurnošću znamo), a kad smo u zabludi, kad ne znamo a živimo s uvjerenjem da znamo. Što je zabluda? Je li to svjesna laž? Iluzija? Privid? Laganje sebe i drugih? Namjerno ili nenamjerno? Svjesno ili nesvjesno? Iskrivljena predstava o nekomu ili nečemu? Netko reče da zabluda nastaje zbog nedostatka činjenica, jer kad bismo o nečemu znali sve što je moguće saznati, onda ne bismo upadali u zabludu. A ja postavljam pitanje – Što je s onim što nije moguće saznati? Puno je više neotkrivenih zabluda. Blaženo neznanje. Naš narod kaže: „Bolje je svašta ne znati!“, bolje je nekada biti i ostati u zabludi i neznanju – lakše se živi. Blaženo neznanje pruža osjećaj sigurnosti, a ljudi više drže do sigurnosti, nego do istine. Blaženo neznanje pruža i osjećaj samopouzdanja. U blaženom neznanju smo sretniji i veseliji. Blaženo neznanje pomaže u „lakoći življenja“, jer pruža onaj tako željeni i neophodni spokoj. No, sve ima kraj pa tako i blaženo neznanje, a kraj dođe sa saznanjem. Kad saznaš istinu počnu brige, osjećaj nesigurnosti, nestaje „lakoće življenja“, pa bila to saznanja o ljubavnim prevarama ili o nuklearnom naoružanju. – Tako čitam jučer izjavu jednog Amerikanca koji igra nogomet u Hrvatskoj (4. liga). Ne zna hrvatski jezik, ali kaže da nema negativnih iskustava, jedino što je na početku mislio da ga i protivnički navijači  bodre i navijaju za njega, a on bi ih pozdravljao i mahao im. Onda su ga suigrači upozorili da ga ti navijači, zapravo – vrijeđaju i psuju. Eto, blaženo neznanje! – Živjela zabluda!

Istina je da se naš život sastoji od niza zabluda. Zabluda je subjektivna istina koja ne odgovara objektivnoj istini. Uzroci zabluda mogu biti različiti: neznanje, površnost, lakomislenost lako nas mogu dovesti u zabludu. Jako je važno da čovjek, kad otkrije svoju prvu zabludu i stekne iskustvo, da zauzme kritički stav najprije prema sebi i počne preispitivati svoje subjektivne istine. To je zapravo traganja, to je put sazrijevanja… Čovjek lakše uvidi i prihvati vlastitu zabludu, ako nije vezana uz puno emocija. Npr. ako se spremaš izići vani, poviriš kroz prozor, učini ti se oblačno, uzmeš kišobran, a onda vani shvatiš da je na nebu samo par oblačića. Bio si u zabludi, ali ništa zato, vratiš se u kuću i ostaviš kišobran. No, ako čovjek ima uvjerenja uz koja su vezane jake emocije, njemu je teže uvidjeti da je u zabludi. „Lakše je prevariti ljude, nego ih uvjeriti da su prevareni!“ Ljudi tako znaju ostati do kraja života u toj zabludi. Neki će to proglasiti principijelnošću pa će reći: „Ja cijenim čovjeka koji do kraja ostaje uz svoja uvjerenja!“ Neki ljudi žestoko brane svoje mišljenje i tvrdoglavo ostaju u svojoj zabludi, bez obzira što je to daleko od objektivne istine i što je „objektivno glupo“. – Ima ljudi koji su u zabludi, ali to ne uviđaju i ne žele uvidjeti jer su im te zablude lijepe i ugodne. Tek kad se nešto promijeni, nešto ti zasmeta, nešto ti oduzmu i nije ti više ugodno .., tek tada počneš razmišljati i uviđati da si bio u zabludi.

Kad razmišljamo o zabludama, priznat ću (opet) kako sam prirodno skeptičan prema svemu što se idealizira; ne vjerujem u idealno jer se tu otvara previše prostora za razočarenje. – Zabluda je korisna i potrebna. Kad otkrijemo da smo bili u zabludi, to je znak da nismo „zaglavljeni u razvoju“ da nismo ograničeni, okamenjeni, znak da funkcioniramo, da se razvijamo i sazrijevamo – da živimo. „Priznati da smo bili u zabludi, samo je priznanje da smo danas pametniji nego jučer.“ (Johann Kaspar). No, Goethe kaže: „Mnogo je lakše razabrati zabludu nego otkriti istinu. Zabluda leži na površini i s njom ćemo lako izići na kraj. Istina počiva u dubini. Tragati za njom ne može svatko.“  „Najgorča istina bolja je od najslađe zablude.“ – kaže V. Belinsky. No, problem je što kaže Montesquieu: „Ono što je istina za jedno vrijeme u drugom je zabluda.“  – Kako razabrati istinu od zablude?  „Zavojit je put istine, jer nema zablude a da u njoj nema komadić istine. Štoviše, zabluda bi se mogla definirati kao nepotpuna istina“ (Carlo Dossi) – „Stara zabluda često ima više prijatelja nego nova istina.“ – kaže njemačka poslovica.

I naš Tin Ujević o zabludi zbori:“ Jer ima pozne mudrosti, krvave osvete vremena kada čovjek providi svoju šupljinu i svoje bivše neznanje. Treba čekati deset i dvadeset i daleko više godina da se uzmogne kazati: Bili smo u zabludi. Nas su prevarili. Ta će daleka mudrost stići jednog dana da nas kazni prije smrti za čitav jedan život zabluda i propusta.“ –  „Sve zablude imaju svoje vrijeme, a i najmanja istina i poslije bezbroj poteškoća, mudrovanja i spletki, ostaje uvijek ono što je bila.“(Kineska)  „Svaki čovjek griješi, a samo nerazuman ostaje u svojoj zabludi.“ (Ciceron) – „Mnoge su zablude nastale iz istine koju ljudi zloupotrebljavaju.“ (Voltaire) – Idući prema kraju i citirajući sve ove mudre i učene, nadam se da nikoga ne dovodim u zabludu, ali bez brige, zablude su korisne i potrebne. Zablude nisu uzaludne, one sve služe pročišćavanju istine, ali Menzinger nas potiče na dodatno razmišljanje: „Zašto čovjeku rušiti voljenu i ni najmanje štetnu zabludu, ako je živeći s njom sretniji nego što bi bio s istinom koju mu naturamo?!“ Drugim riječima, je li bolje nekada ostaviti čovjeka „u dobroj vjeri“ i „u blaženom neznanju“ da „u lakoći življenja“ bude sretan s vlastitim zabludama?! – A tko zna, možda bih i ja prihvatio zabludu o Zubićvili, kad bi jutrom nalazio ispod jastuka par stotina (ili više) kuna. Treba još samo pričekati da mi počnu ispadati zubi…

Napisao: Vatroslav Vugdelija