Dajana Pavlinović „Uz rad i trud se sve može izdržati, pa tako i autizam“

Autor: na 6. travnja 2017.

 

Ante svoje vrijeme ponajviše voli provoditi u prirodi i društvu ostale djece. U potpunosti je ovisan o popularnom crtiću Zvonko, kojeg svakodnevno gleda uz grickalice, a igranje s loptom mu je omiljena zanimacija. Jedino što Antu pomalo razlikuje od vršnjaka je to što vrijeme voli provoditi i u školskoj klupi, a na učenje ga se baš nikada ne treba nagovarati.

Ovako izgleda opis većine prosječnih 12- godišnjaka. Rođen u Opuzenu, Ante je bio i prosječna beba, međutim, s navršene dvije godine postepeno se počeo mijenjati.

 

Dajana i Ante

„Sve je krenulo negdje oko njegovog drugog rođendana. Nije se više smijao, postao je jako plašljiv, izgubio je kontakt očima, smetalo mu je svjetlo, ljudi. Ispočetka sam mislila da je to samo posljedica tjelesnih poteškoća, ali s vremenom se stanje samo pogoršavalo“, započinje nam svoju priču, njegova majka Dajana Pavlinović.

Nedostatak socijalnog kontakta 

Već joj je od samog početka bilo jasno da se radi o nekom od oblika autizma- biološkog razvojnog poremećaja čiji je specifični uzrok još uvijek nepoznat. Iako postoje tri stupnja ovoga poremećaja, nisko- funkcionalni, umjereno- funkcionalni i visoko- funkcionalni, mag. psihologije i praktičarka terapije igrom, Maja Bonačić ističe kako roditelji već u ranom djetinjstvu mogu prepoznati da nešto nije u redu.

„Glavno obilježje autizma je nedostatak socijalnog kontakta i nerazvijena združena pažnja, a ona se mora razviti do 12- og mjeseca života. S težim oblicima autizma pojavljuju se hiperaktivnost, poremećaj sna i prehrane, deficit u socijalnoj komunikaciji i poremećaj socijalne integracije“, kazala je Bonačić dodavši kako autizam ima genetsku predispoziciju te ga cijepljenje ne može uzrokovati.

Rana intervencija 

Pri socijalizaciji djece i iskorištavanju njihovih kapaciteta najvažnija je rana intervencija do 3. godine života.  Iako je postavljanje rane dijagnoze najvažnije, upravo je to i najveći problem s kojim se roditelji djece s autizmom susreću. Naime, rana intervencija daje mogućnost rane integracije, a s obzirom da sustav po tom pitanju „zapinje“, djeca gube presudne godine u kojima bi trebala započeti terapiju.

„Trebalo je dvije godine kako bi dobila dijagnozu, a sustav se do danas nije puno promijenio. Sustav je nesređen, nedovršen i neprofesionalan, a meni su pomogli kontakti s drugim roditeljima te proučavanje Interneta.  Kad je Ante napunio 5 godina odlučila sam se iz Opuzena preseliti u Zagreb kako bi mu osigurala pomoć na jednom mjestu. Smatram da je problem male sredine, nedovoljna svijest ljudi te nedostatak stručne i medicinske pomoći. Dolini Neretve je potreban Centar za autizam kako bi se u skorijoj budućnosti situacija promijenila u korist naše djece“, kazala je Dajana.

Psihološka pomoć roditeljima

Psihološku pomoć roditeljima pružaju udruge civilnog društva koje su s ciljem rane intervencije preuzele i procjene djece. Udruga osoba s invaliditetom Prijatelj broji 20 članova s autističnim spektrom, a osim procjene rane intervencije, ističe radna terapeutkinja Danijela Raič, omogućuju im usluge logopeda, radnog terapeuta, pedagoga te terapiju neurofeedback metodom.

„U udruzi radimo individualno s djecom. Najvažnije je poticati djecu, a to prvenstveno ovisi o roditeljima. Međutim, to poticanje mora biti u skladu sa djetetovim mogućnostima. Jedino tako mogu iskoristiti sve svoje kapacitete“, kazala je Raič.

Kvalitetan život uz podršku 

Ante s početka naše priče svoje kapacitete iskorištava u potpunosti. Pohađa specijalnu školu te program rehabilitacije koji je napravljen za njegovo stanje i dijagnozu, a preko zagrebačke udruge u kojoj je registriran ima mogućnost različitih oblika terapije. Međutim, za sve ono što Ante danas jest, zaslužna je upravo Dajana, koja je, ne obazirući se na spori sustav od početka vjerovala da će se rad i trud itekako isplatiti.

„Ispočetka imate osjećaj nemoći. Postavljate si pitanje zašto se to dogodilo baš meni i jeste li sposobni odgajati dijete. I onda s vremenom shvatite da niste sami. Shvatite da postoje ljudi koji se bore na jednak način kao vi i da vam upravo oni, razmjenom iskustva mogu najviše pomoći. Upoznate sjajne stručnjake, koji su podrška ne samo djetetu, već i vama  te tako s vremenom shvatite da nema toga što ne možete izdržat“, naglasila je Dajana.

I doista,  nema toga što Dajana i ostali roditelji djece s autizmom ne mogu izdržati ali uz njihovu volju potreban je organiziraniji sustav i veće razumijevanje cjelokupne zajednice. Jer energija uložena u borbu s tim sferama društva, bila bi zasigurno korisnija u jačanju kapaciteta njihove djece. Ona su, ipak, najvažnija.

 


Mišljenja čitatelja

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *



Radio Delta

- LIVE -

Trenutno svira

Naziv

Umjetnik